Iako je već jednom bio trener Hajduka, Damir Burić nije toliko poznat ni navijačima Hajduka, a kamo li široj nogometnoj javnosti. Nije stoga zgorega podsjetiti na biografiju trenera koji je većinu karijere proveo u Njemačkoj. Kako igračke, tako i trenerske. A u Njemačku ga je odveo baš ”njemački mentalitet”, i to zbog Hajduka.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

– Damir Burić je pogodak za Hajduk on je kombinacija dalmatinskog talenta i njemačke discipline. Igrali smo skupa, bio je zahvalan vezni igrač, mogao je trčati šest dana, na Marjanu bi nas uvijek ostavio za cijeli krug. S njegovim iskustvom, znanjem i radnim navikama, Hajduk može samo profitirati, ali trebat će mu i malo sreće. Znate kako je kod nas, nama nitko ne valja, svakome pronađemo manu – kazao je uoči prvog Burićevog imenovanja na mjesto trenera Hajduka, u ljeto 2015. godine njegov nekadašnji suigrač Darko Butorović.

I nekako tako je i bilo, bilo je to vrijeme financijske krize, slabašna momčad prošla je Silamae Kalev i Koper u Europi, u sezonu startala remijem u Maksimiru…, ali se sve brzo rasplinulo nakon remija sa Splitom, Slavenom i Rijekom, poraza od Istre, ispadanja od Libereca… Najveće kritike trpio je zbog igre bez klasičnog napadača, a do kraja sezone koja je ostala obilježena i brojnim sudačkim previdima na štetu Hajduka, turbulencijama u vlasničkoj strukturi kluba, smjene Brbića, odlaska Vučevića, izbora… Hajduk je bio treći. Burić je krenuo slagati novu sezonu sam, bez sportskog direktora i predsjednika, a kad je izabran Ivan Kos on mu se zahvalio i izabrao Marjana Pušnika koji je zamijenio Burića na klupi…

Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Damir Burić dijete je Splita, odrastao je i igrao nogomet u Parku mladeži, no većinu svog nogometnog i životnog vijeka proveo je u Njemačkoj. Igrao je za Mannheim, Ingolstadt, Freiburg i Borussiju Mönchengladbach, stekao je diplomu prestižne Akademije Seppa Herbergera u Kolnu, a trenerski zanat pekao je kao pomoćnik u Freiburgu, Bayeru iz Leverkusena i Werderu, te u stožeru U-21 reprezentacije Njemačke, prije nego li je sjeo na klupu Hajduka. Nakon Hajduka vodio je Admiru Wacker i Greuther Fürth.

A zanimljivo je da je Burić u Njemačku otišao posve slučajno. Želio se pošto-poto nametnuti Hajduku, koji ga je gledao na pripremnoj utakmici protiv Mannheima u Postirama na otoku Braču. Ali Nijemci su bili toliko oduševljeni njime, da su ga odmah poveli sa sobom, pa mu je propao san da zaigra na Poljudu.

Dalmatinski talent i njemačka disciplina

Burić je nedavno proslavio 55. rođendan, obiteljski je čovjek, posvećen supruzi i dvojici sinova, za njega se ne vežu nikakve afere, a sebe opisuje kao tipičnog Dalmatinca.

– Ne podnosim poraze, kad izgubim utakmicu – nepodnošljiv sam. Ali to me brzo prođe, trener mora što prije igračima vratiti vjeru. Držim kako je ključ uspjeha samo kvalitetan rad i disciplina – kazao je na predstavljanju i dodao kako je kombinacija dalmatinskih gena i njemačke discipline njegova prednost.

– Mi Dalmatinci smo jako vrijedni i kreativni, ali ne smijemo zaboraviti naš mentalitet i emociju. To moramo iskoristiti. A discipline i reda mora biti.

A upravo je to pokazao niti sedam dana nakon prvog dolaska u Hajduk, kada je zbog kašnjenja na trening kaznio Milevskoga tako što je ovaj morao kupiti dva fitnes-bicikla za Hajdukovu teretanu, a u drugom kolu je Bencuna uveo u igru početkom drugog poluvremena, a onda vrlo brzo izvadio zbog nezalaganja…

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Izvor: Tomislav Gabelić / 24sata.hr