Uz majku je Tove naučila crtati gotovo prije nego što je naučila hodati. Učeći od roditelja, svo troje djece para Jansson su odlučili da se bave umjetnošću; Tove je postala slikarka i grafičarka, Per Olov fotograf, a Lars pisac i karikaturist.

Članovi porodice Jansson podržavali su jedni druge u svemu, pa čak i onda kad se činilo da su sami sebi najblaži kritičari. Smisao života za njih je bilo zajedništvo koje je podrazumijevalo slobodu, odgovornost i odanost porodici.

Zahvaljujući ovakvom, u najmanju ruku podsticajnom okruženju, Tove je već sa 14 godina napisala i ilustrirala svoju prvu slikovnicu “Sara och Pelle och näckens bläckfiskar” (“Sara i Pelle i hobotnica vodene nimfe”).

Tove u mladim danima

Tokom 20-ih godina objavljivala je crteže u raznim časopisima, a od od 1930. do 1933. godine studirala je na Visokoj školi za umjetnost, preduzetništvo i dizajn u Stockholmu, od 1933. do 1937. na Grafičkom fakultetu finske Akademije likovnih umjetnosti te na L’École d’Adrien Holly i L’École des Beaux-Arts u Parizu 1938. godine. Njena prva samostalna izložba održana je 1943. godine.

Od 1930. do 1953. je radila kao ilustratorka i karikaturistkinja za satirični magazin na švedskom jeziku Garm. Njena karikatura koja je prikazivala Adolfa Hitlera kao uplakanu bebu u pelenama koju onodobni politički moćnici pokušavaju smiriti dajući joj kriške torte (Austrije, Poljske, Čehoslovačke itd.) postigla je svjetsku slavu.

Jansson je prvenstveno poznata kao autorica knjiga o Moominima, pričama za djecu na kojima je sarađivala sa svojom dugogodišnjom partnericom Tuulikki Pietilä.

Riječ je o porodici trolova koji su bijeli, okrugli i glatki, s velikim njuškama koje ih čine pomalo nalik nilskom konju. Prva knjiga o Moominima, Moomini i Veliki potop, napisana je 1945. Iako nije bila uspješna, sljedeća dva nastavka u seriji Moomin, Komet u Moominlandu (1946.) i Finska porodica Moomintroll (1948.), donijela su Jansson slavu.

Stil knjiga o Moominima s vremenom se dosta mijenjao. Prvih par knjiga su prije svega pustolovne priče koje uključuju poplave, komete i nadnaravne događaje. S Moominland zimom likovi počinju sticati određenu psihološku dubinu. Zbirka kratkih priča Priče iz Moomindoline (1962.) i romani Moominpappa na moru (1965.) i Moomindolina u studenom (1970.) su ozbiljne i psihički zahtjevne knjige, daleko od laganog i veselog humora Finske porodice Moomintroll.

Janssonina se slava brzo proširila i postala je najčitanija finska autorka u inostranstvu. Za “trajan doprinos dječijoj književnosti” dobila je i međunarodnu nagradu Hans Christian Andersen 1966. godine.

Njen prvi izlet izvan dječije književnosti bila je Bildhuggarens Dotter (Kipareva kći), polu-autobiografska knjiga napisana 1968. godine. Nakon toga, napisala je još pet romana, uključujući njeno najpoznatije djelo, Sommarboken (Ljetna knjiga) i pet zbirki kratkih priča.

Iako je postala poznata prije svega kao autorka, Tove Jansson je smatrala svoje karijere autorke i slikarke jednako važnima. Slikala je cijeli svoj život, mijenjajući svoj stil od klasičnog impresionizma u svojoj mladosti do vrlo sažetog modernističkog stila u svojim kasnijim godinama.

Studio je imala u Helsinkiju, međutim, mnoga je ljeta provela na malom otoku zvanom Klovharu, jednom od Pellinki otoka u blizini grada Porvoo. Putovanja i ljeta koja su Jansson i Pietilä zajedno provele uhvaćeni su na nekoliko sati filma koje je snimila Pietilä. Od tih snimaka napravljeno je nekoliko dokumentaraca, a najnoviji je Haru, yksinäinen saari (Haru, usamljeni otok) (1998.) i Tove ja Tooti Euroopassa (Tove i Tooti u Europi) (2004.).

 

Jansson je umrla 27. juna 2001. u dobi od 86 godina.

“Tove Jansson imala je mnogo karijera i mnogo lica. Kao umjetnica bila je ne samo višeznačna, već i iznimno marljiva. Njeni autoportreti odražavaju slobodu i nezavisnost koji su joj bili toliko važni”, stoji u opisu izložbe kojom je finski muzej Atenum obilježava 100. godišnjicu njenog rođenja.

Izvor vijesti: Marija Grbić / lolamagazin.com