Bebo,
Tako si mala. I tvoje brige su tako male. Nadam se da će tako i ostati.
Znam da u posljednje vrijeme imam manje strpljenja i kraći fitilj. Već do podneva moji zahtjevi za mirom i tišinom dolaze uz mrštenje i kroz zube iza sjaja ekrana mog računara. Mogu biti bolja. Hoću biti bolja.
Hvala ti što mi toliko opraštaš ovih prethodnih dana.
Do sada sam spakovala stvari sa svog radnog stola i pogledala ga, pitajući se kad ću ponovo sjesti za njega. Sišla sam sa bicikla u teretani i sa suzama u očima spustila tegove, pitajući se kad ću ih ponovo vidjeti. Znam da i tebi nedostaju igraonica i bazen u teretani. Svaki dan me pitaš da idemo.
Sišla si s tobogana prošle sedmice i ni ti ni ja nismo znale da će to biti posljednje spuštanje za neko vrijeme. Nedugo potom si se pozdravila sa svojim drugarima i učiteljicom, a ja ti ne mogu reći kad ćeš ih opet vidjeti. Nedostaju nam naše rutine i ne znamo kad ćemo ih dobiti nazad.
Ono što ti mogu reći jeste da ćeš mene viđati svakog dana. I duboko sam zahvalna što si ti ono što se ne moram pitati kada ću ponovo vidjeti.
Shvatiti kako da radim od kuće sa tobom je nešto za šta mi treba još zahvalnosti. To znači da i dalje dobijam platu. Iako ne znamo koliko će potrajati dok tvoj tata koji je na prvoj liniji ne dobije obavezno prekovremeno, ali bar znamo da i on i dalje ima posao. Pojaviće se u svakoj smjeni, spreman da pomogne gdje je to potrebno. Nedostajaće nam kad nije tu, kao i uvijek, ali znamo kada ćemo i njega ponovo vidjeti. Zahvalne smo što je zdrav.
Tvoji psi su tu svako jutro da te pozdrave i da ih zagrliš dok se smiješ i govoriš: „Volim svoje kuce“. I dalje ćemo doručkovati i ručati i večerati zajedno jer ima hrane u frižideru. I dalje imaš vodu u čaši jer česma i dalje radi. Gledaćemo Zaleđeno kraljevstvo 2 dok nam TV ne pregori jer i dalje imamo struje.
Propustićemo rođendanske žurke i vrijeme provedeno sa voljenima. U ovom periodu svi snose različite žrtve u različitom stepenu. Brinem se po čitav dan. Brinem se hoćemo li uspjeti naći krevet u bolnici kada tvoja sestra bude dolazila za samo par kratkih mjeseci. Brinem se hoće li moja doktorica bti dovoljno zdrava da bude tu za mene kao što je bila sa tobom.
Brinem se da ljudi ne shvataju karantin ozbiljno. Brinem se za mala preduzeća. Brinem se zato što tvoj tata prevozi bolesne ljude i da li će to donijeti nama kući. Brinem se za naše prijatelje i porodicu širom zemlje. Brinem se za starije i bolesne.
Ali u ovom trenutku tu smo samo ti i ja i ne mogu a da ne budem zahvalna za sve ono što imamo i znamo.
Ni najmanje se ne brinem za svijet na koji sam te donijela ili za svijet na koji ću donijeti tvoju sestru. Ovo je nevjerovatna prilika da te učimo o nesebičnosti, o brizi za komšije i zajedništvo koje je potrebno da se ujedinimo i brinemo jedni o drugima!
Bez obzira na to koliko jako želiš da idemo u park ili teretanu ili u Target, odgovor će uvijek biti „ne“. Ješemo kod kuće, bez obzira na koliko hoćeš da idemo vani jer zaista želimo da pomognemo da se izravna kriva i da ne zarazimo druge ljude.
Kad odemo u prodavnicu, kupićemo samo ono što nam je potrebno, koliko god ljudi da vidimo kako nepotrebno trpaju stvari u kolica. Pomoćemo ljudima da dohvate nešto sa praznih polica koje ne mogu dohvatiti. Tata će nastaviti da ide na posao i pomaže bolesnima, koliko god postalo ludo ili zastrašujuće. Bićemo kreativne sa igračkama i smišljaćemo nove igre. Ići ćemo u dugačke šetnje po prirodi, same.
Možemo mi pričati o nesebičnosti, hrabrosti, dobroti ili zahvalnosti – ali sada je pravo vrijeme da to i pokažemo.
Tijesno mi je u grudima i drži me anksioznost po čitav dan, ali smirim se kad dođe vrijeme za kupanje, kad ti pročitam tvoje omiljene knjige i ugasim svjetlo. Šćućuriš se uz mene i osjetim tvoj šampon od lavande i slatki dah. Tvoja seka se mrda između nas i ja vas obje zagrlim. U ovoj nesigurnosti naših života, ovdje pronalazim svoj mir. Moja konstanta si ti.
Kako ti se disanje uspori i oči sklapaju, puna sam zahvalnosti za naše zdravlje i sporo, namjerno vrijeme koje provodimo zajedno. U ovom trenutku imam sve što nam može biti potrebno i u to sam sigurna.
Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – Svijet se sada čini strašnim, bebo, ali tvoje društvo je upravo ono što mi treba / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.
