Ima jedan narod na Balkanu, plaho ćirilicu mrzi, jer je navodno srpsko pismo, ali ne mrzi srpske pjesme i pjevače, te rado uz njih zapjeva, kada mu je teško.

Ima tako taj narod, ako ih pitaš koje su vjeroispovjesti, puni sebe govore: “Musliman bajo moj”, al’ nemoj ti da on ide u džamiju mimo džume i Bajrama, ili da klanja ikako, nema on vremena za bacanje. Isti taj veli, nemoj ti nama džamije gradit, štaće nam džamije, nema o’ tog kruha, de ti nama nešto od čega ćemo koristi imati – s nestrpljenjem iščekuje otvaranje nove kladionice.

Opet tako, taj narod se plaho u sve miješa. Rado komentariše statuse, tipa: “Rođo, đes ti bijo u ratu, neznam dasam te iđe viđo”, pa se začudiš kada iste takve gledaš svake dvije godine kako osmijehom krase bandere. Do jučer po njivama sijeno kupio, a danas već ima ideje kako da krenemo naprijed u bolje (malo komično) sutra.

Taj, rođo, je najbolji analitičar. Dobar je i u trenerskom poslu (fudbal, košarka, rukomet), kao i u procjenama, kako će predstavnici, te zemlje, proći na nekim takmičenjima. O politici da ne pričamo, ‘bajo moj, ja svaki dan dnevnik pratim’. Ima taj ponosni narod, pa ništa mu u državi ne valja, i sve psuje redom, i rado se sjeća druga Tita, i doziva ga da se vrati.

Imaju opet, pripadnici tog plemena, koji ne žive u toj državi, jer su, iz nekog nepoznatog razloga morali otići, pa kada se vrate, puna usta: “Joj rođo, ne znaš ti kako je kod nas, mi jedva preživljavamo, jedva za hljeb skupimo, lako je vama ovdje u Bosni”, a kada mu predložiš da ostane u Bosni, to za njega nije pametna ideja. Isti taj rođak, što stalno kuka, veliki je patriota, i on će rado da ti odbrusi na fejsbuku, ako ti kažeš nešto vezano za Bosnu, a on ne skonta, a kako bi i skont'o, kad ne zna ni vlastiti jezik.

Ima to neko pleme, u toj zemlji, Bošnjaci ih nazvaše, a državu kroz stoljeća, kao Bosnu spominjaše, ali ne zna taj narod vlastitu historiju, jer za njega je historija ono od druga Tita, pa do danas. Taj plahi Bošnjak, ne voli knjige, ali sve zna, jer njemu se to obimno znanje usadi u glavu kada ugleda ovaj svijet, a godinama polako sazrijeva u toj njegovoj glavi. Zato, nemoj ti njemu kazat’ da on ništa ne zna, jer bi mogao lako dobiti teške uvrede, bez argumenta, praćene psovkama.

Taj plahi narod, ti Bošnjaci!

Piše: Elvedin Hasanagić // biscani.net