Pojedinci koji imaju natprosječno razvijenu jednu ili više sposobnosti nazivaju se nadarenima.
Iako se ljudi razvijaju prema nekim opštim razvojnim principima koji su zajednički svima, ipak je svako individua za sebe. Najbolji primjer za to su nadarena djeca koja odstupaju od očekivanja i obrazaca razvoja tipičnih za prosječnu populaciju.
Nadarenost je vrlo razvijen potencijal izuzetnih sposobnosti, odnosno, sklop urođenih osobina koje osobi omogućuju da, u jednom ili više područja, dosljedno postiže značajno natprosječne rezultate. Najčešće je povezana s natprosječnom inteligencijom i kreativnošću.
Za razvoj uočene nadarenosti potrebna je osmišljena, bogata i stimulirajuća okolina. Osim toga, potreban je i povoljan splet okolnosti u koje se ubrajaju naslijeđene predispozicije, podsticajna okolina i kritični period u kojem se nadarenost može iskazati.
Nadareno dijete je ono koje hoće i može više. Ono koje, u odnosu prema svojim vršnjacima, mnogo toga čini prije, više, bolje i drugačije, te koje, u tome što čini, ima dosljedno bolja i viša postignuća. Nadarenost se može iskazati u verbalno – lingvističkom, matematičko – logičkom, muzičko – ritmičkom, fizičko – kinestetičkom ili socijalno – interpersonalnom području.
Predrasude o nadarenoj djeci
Uprkos relativno razvijenoj svijesti i prihvatanju međuljudskih razlika, u današnjem svijetu i dalje su prisutne mnoge predrasude o svemu što je drugačije od uobičajenog. Stoga, valja spomenuti neke od najčešćih predrasuda vezanih uz nadarenu djecu:
1. Nadarenost je uslovljena visokom inteligencijom
Postoje djeca koja mogu biti vrlo umjetnički nadarena, a da nemaju vrlo visoku, nego prosječnu inteligenciju. Dokaz su tzv. Idioti Savanti koji imaju nizak koeficijent inteligencije, često su i autistični, ali su iznimno nadareni u uskom području, npr. crtanju, računanju, igranju šaha i sl.
2. Djeca nadarena za školska dostignuća – imaju opšte intelektualne sposobnosti koje im to omogućuju u svim predmetima.
Zapravo su rijetka djeca koja su nadarena u svim područjima. Kod djece s izrazito razvijenom opštom inteligencijom, susreću se jako razvijene logičko – matematičke ili verbalno – lingvističke sposobnosti.
3. Nadarena su ona djeca s visokim akademskim sposobnostima, a talentovana su ona s visokim umjetničkim sposobnostima
Nema naučnog opravdanja za podjelu termina. Nadarenost i talentovanost se smatraju sinonimima, stoga se i akademske i umjetničke sposobnosti mogu nazivati talentom ili nadarenošću.
4. Nadarenost je potpuno urođena / Nadarenost je potpuno stečena
Većina djece, koliko god se jako trudila i vježbala, nikad neće uspjeti učiti tako lako i tako brzo kao nadarena. Međutim, to ne znači da su napor, trud i vježba nevažni. Nadarena djeca rade jako puno. Ako se nadarenost ne njeguje – neće se ni istaknuti.
5. Nadarenu djecu stvaraju preambiciozni roditelji
Bez potpore nadarenosti ne bi razvili svoje talente, ali roditelji – koliko god ambiciozni bili – ne stvaraju nadarenost. Češće se događa da su nadarena djeca ona koja forsiraju svoje roditelje da im pruže što više informacija.
6. Nadarena djeca zrače psihičkim zdravljem, bolje su adaptirana, popularnija i sretnija
Takva djeca su zapravo često socijalno izolovana i manje sretna, osim ako nađu sebi slične. Uglavnom se događa da nemaju zajedničke interese sa svojim vršnjacima jer ih oni smatraju čudacima.
Holigworth (1942) ukazuje na posebne socio-emocionalne potrebe nadarene djece te iznosi rezultate svojih istraživanja koji upućuju da čak 20-25% nadarene djece ima socio-emocionalne poteškoće, što je dva puta više nego u prosječnoj populaciji. Navodi da je razlog tome upravo u raskoraku kojeg nadareni imaju sa svojim vršnjacima.
Kao što je na početku navedeno, nadarena djeca, osim bržeg, imaju i kvalitativno različit razvoj. Ellen Winner navodi tri karakteristične i atipične osobine koje razlikuju nadarenu djecu od ostale:
1. Prijevremena razvijenost odnosno brže napredovanje od prosječne djece.
2. Insistiranje da „plešu u svom ritmu“. Odnosno, ne samo da uče brže, nego i drugačije. Motiviše ih sam sadržaj, treba im minimum pomoći odraslih, samostalniji su i samopouzdaniji u tome što čine. Pronalaze nova rješenja nekog problema.
3. Zanos u ovladavanju vještinama – drugim riječima, imaju snažnu unutarnju motivaciju za ovladavanjem područja koje ga zanima i u kojem pokazuje napredan razvoj. To se očituje intenzivnim, gotovo opsesivnim interesom za to područje. Kombinacija interesa i lakoće učenja daje rezultate visokim postignućem.
Rani pokazatelji nadarenosti
Rosenblith i Sims-Knight (1985) sugerišu da već u drugom mjesecu života počinju procesi učenja. Temeljna sposobnost u toj dobi je imitacija. Navode da je imitacija toliko važna za predviđanje djetetove inteligencije da se njen izostanak smatra pokazateljom mentalne retardacije.
Neki istraživači ranog razvoja razvili su cijeli sistem pokazatelja koji su temelj kasnijeg razvoja intelektualnih sposobnosti. Neke mjere koje koriste su: dužina pozornosti koju dijete obraća na neke podražaje (habituacija), sposobnost pamćenja, količina pokušaja dok ne postigne uspjeh (motivacija) i sl.
O ranim znacima nadarenosti najčešće se čuje od roditelja koji se susreću s neočekivanim sposobnostima svog djeteta. Rani znaci ne garantuju produktivnost u starijoj dobi niti obrnuto. Primjeri nekih izumitelja i naučnika svjedoče kako se neke nadarenosti čak niti ne iskazuju u ranoj dobi.
Prilikom identifikacije ranih znakova nadarenosti treba obratiti pažnju na brzinu, kvantitetu i kvalitetu razvoja tih sposobnosti, a neki od znakova ( u dobi do 3 do 7 godina) su sljedeći:
voli se igrati riječima, bolje vlada gramatikom od ostale djece njegove dobi, ima bogat rječnik sa slikovitim metaforama i analogijama, ne pita za značenje riječi nego ih samo uči i počinje logički koristiti, ima dug raspon pažnje, može prepričati priču u detalje, uči čitati bez posebnog podučavanja, ima neobične i pametne odgovore na pitanja, samostalno je, izmišlja priče pjesme i rime, ima smisao za smiješno i humor, maštovito je, shvata složne i apstraktne pojmove kao što su Bog, sreća, vrijeme, pravda i sl, izvodi uzročno – posljedične veze, vješto klasificira stvari, empatično je, prikuplja neobične stvari i uči o njima, uviđa sličnosti i razlike, pamti i ponavlja složene upute, primjenjuje stečena iskustva na različita područja i slično.
Kako bi se ovakvi rano uočeni znaci podsticali, dobro je mnogo pričati s djetetom, odgovarati na pitanja, čitati mu i igrati igre (memory, puzzle). Takođe trebate s njim crtati, bojiti, slagati, raditi predstave, radionice i ići na izlete.
Osim toga možete mu pričati o životinjskom i biljnom svijetu ili ga pitati da priča o proteklom danu. Nije loše ni dati mu da se brine o kućnom ljubimcu jer na taj način uči odgovornosti i stiče osjećaj obaveze. Drugim riječima, djetetu treba pružiti što više svakodnevnog širokog iskustva kako bi upotrijebio svoje sposobnosti i na taj način ih vježbao i razvijao.
Budući da se uz nadarenost javlja i kreativnost, moguće ju je kod djeteta uočiti ako dijete: izmišlja nove igre, voli raditi samo, sve mu može poslužiti kao igračka, voli eksperimentisati, voli slagalice, građevinski materijal i zagonetke, nema predrasuda, brzo uči iz grešaka, vidi neuobičajene namjene običnih predmeta, itd.
Svako okružje koje pruža osjećaj sigurnosti i samopouzdanja podstiče kreativnost i razvoj nadarenosti. Suprotno tome, omalovažavanje i ismijavanje ih uništava.
OSCAR WRIGLEY (2), THE YOUNGEST BOY MEMBER OF MENSA AT HOME IN READING (ALSO PICTURES WITH PARENTS JOE AND HANNAH WRIGLEY/ LETTERS TO VERIFY MENSA MEMBERSHIP). PICTURE MURRAY SANDERS.
Prema tome, kako biste potakli kreativnost i darovitost pokažite svom djetetu ponos zbog onog što čini i ohrabrujte ga. Ohrabrujte različita područja interesa i koristite nagrade na pravi način, odnosno pohvalite ponašanje.
Skladno tome, nikako nemojte očekivati savršenost nego prihvatite ono što vam dijete pruža. Pri tome se ne misli samo na postignuća nego i pokušaje. Osim toga, nikako ga ne uspoređujte s drugom djecom.
Emotivni život nadarene djece
Svi koji dolaze u kontakt s nadarenom djecom i njihovim superiornim sposobnostima, očekuju da njihovo ponašanje i emocije budu u skladu s tim visokim sposobnostima.
Neki ljudi teško prihvataju njihovo djetinjasto i luckasto ponašanje. Međutim, ne treba zaboraviti da je i dalje riječ samo o djeci. Uprkos svojim natprosječnim sposobnostima, nadarena djeca nisu uvijek u stanju izaći na kraj sa svojim emocijama koje su zapravo na nivou njihove hronološke dobi.
Roditelji često kažu da njihova nadarena djeca imaju veću potrebu za razgovorom o svojim osjećajima za razliku od njihovih vršnjaka koji nisu sposobni verbalno izraziti osjećaje pa to čine ponašanjem.
Takođe, druga djeca često ne razumiju šta nadareni govore ili ne razumiju njihove neobične ideje – što im otežava zajedničku igru. To dalje dovodi do izdvajanja, a često i usamljenosti. Samostalniji nadareni će lakše podnijeti usamljenost, a neki ju čak i preferišu. S druge strane, oni koji se žele uklopiti ponekad susprežu svoje sposobnosti kako ne bi bili izolovani.
Nadareno dijete i porodica
Nadareno dijete može dramatično uticati na porodicu zbog svoje zahtjevnosti i neobičnosti. S druge strane, roditelji koji su uočili i objeručke prihvatili te visoke sposobnosti svog djeteta, često imaju i visoka očekivanja. Ne treba im zamjeriti jer visoka očekivanja ne moraju biti znak njihove „bolesne“ ambicije, nego činjenice da su zaista prepoznali djetetovu nadarenost i žele ju podsticati.
Idealni odgoj nadarene (ali ni prosječne) djece ne postoji, ali to ne znači da naučnici nisu otkrili neka opšta pravila koja opisuju optimalno porodično ozračje. Freeman (1991), koji se bavi proučavanjem nadarne djece te kvalitete poticaja na rani razvoj darovitosti, naglašava da nikad nije prerano za početak razvoja sposobnosti djeteta jer je brzina razvoja u djetinjstvu znatno veća nego ikad kasnije u životu.
Nadarenoj djeci su nesumnjivo potrebni stimulativniji uslovi u roditeljskom domu nego prosječnom djetetu, stoga im treba osigurati raznolikost podsticaja, aktivnosti i iskustva.
Drugim riječima, potrebna im je „obogaćena“ sredina. Pojam “obogaćene” sredine podrazumijeva zanimljiv, raznolik i podsticajanu okolinu za dijete koje u njemu odrasta. Takva sredina djetetu pruža izazove i podiže mu standarde njegove uspješnosti.
Važna je roditeljska podrška i opskrbljivanje djeteta materijalima koje traži ili može iskoristiti. Snažnu ulogu igra i stepen roditeljskog obrazovanja – vjerojatno obrazovani roditelji imaju šire mogućnosti i želju za osiguravanjem obogaćene okoline.
Porodice s visokim očekivanjima u pogledu akademskih postignuća te kohezivno ozračje usmjereno na dijete rezultira visokim postignućem. Takvi roditelji su sretni što imaju nadareno dijete, no izjavljuju da nije uvijek lako zadovoljiti sve njihove interese.
Najbolji porodični pristup je onaj koji njeguje otvoreno i opušteno ozračje unutar kojeg se nagrađuje široka raznolikost postignuća djeteta. Razvoj svakog, pa i nadarenog djeteta, zahtjeva „psihološki prostor“ kojeg stvaraju nenametljivi, fleksibilni i neautoritarni roditelji.
Suprotnost tome su preambiciozni roditelji koji svojim pristupom i pritiskom djeluju destruktivno, što kasnije u životu stvara psihičke tegobe. Ovakav primjer je najčešće vidljiv u porodicama nuzički nadarene djece. Njihovi roditelji često doživljavaju ogromno zadovoljstvo kroz javne nastupe i publicitet svog djeteta, a njih opisuju kao svoje najveće postignuće.
Kada su porodična toplina i staranje dopunjeni pravilnim podsticajima i očekivanjima – onda se može reći da je pronađen recept za optimala okolina za razvoj talenta.
Preuzeto sa: istrazime.com
Više saznajte na izvornom linku: Redakcija – Tajne nadarene djece / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.
