Jesen 2003. godine bila je najsrećnija u mom životu. Bila sam u kasnim dvadesetim, uspješna u poslu i potpuno spremna za brak.

Budućeg supruga upoznala sam preko daljih članova porodice. Izašli smo na par pića, on je bio vlasnik vrlo popularnog restorana, bio je strastveni gastronom, obožavao da čita i pasionirano gledao “Prijatelje”. Na sve to, dijelili smo i muzički ukus. “Savršen je”, šaputalo je moje srce.

Nije prošlo mnogo a mi smo već uveliko planirali svadbu. Ja sam iz vrlo religiozne porodice, pa smo se*s ostavili za prvu bračnu noć. Kako moj suprug uvijek bira luksuz, takvo nam je bilo i vjenčanje. Uživala sam. Sve je bilo kao iz bajke, sve dok nismo došli do spavaće sobe. Nije ni pokušao da vodi ljubav sa mnom. Mislila sam da želi da se dodatno povežemo prije tog čina i nisam ni bila svjesna koliko griješim.

Nedelje su prolazile, obećanja blijedila. Obećao mi je da za medeni mjesec idemo u Evropu, i nikad to više nije ni spomenuo. Pravdao se time da je zauzet na poslu. Ni par mjeseci nismo sastavili u braku, a postavljali smo jastuke između sebe u krevetu. Ponašao se kao da sam šugava i padala sam u depresiju.

A za to vrijeme, on je priređivao kućne zabave, pozivao društvo i ponosno me pokazivao svima, kao neki trofej.

Još par mjeseci dijelilo nas je do prve godišnjice braka. Dok sam sređivala sobu za goste, naletjela sam na par gej časopisa i kondoma. Naravno, odmah sam ga pitala odakle to, i rekao mi je da ih je sigurno zaboravio neki njegov prijatelj.

A onda mi je naša spremačica rekla sljedeće: “Moraš da ugađaš našem gospodaru. Izmasiraj ga. Od kad se oženio tobom, nijednom mu u posjetu nije došao njegov omiljeni maser”.

Uskoro sam preko njegovih kolega načula i šuškanja o njegovom “nečuvenom” odnosu sa mladim menadžerom koga je nedavno zaposlio. Vozač je diskretno pokušavao da mi da do znanja da moj muž voli muškarce. Sve sam svjesno ignorisala i nadala se da će se stvari nekako srediti.

A onda su uslijedili i još čudniji događaji. Recimo, kada sam došla kući ranije i tu zatekla muža i njegovog menadžera. Bio je usplahiren i rekao mi da su imali poslovni sastanak, a ja sam bila u prevelikom šoku da bih postavljala dalja pitanja.

Drugarice su me tjerale da istjeram stvari na čistac i da konačno saznam na čemu sam. Riješila sam da se povjerim majci. Kada sam joj rekla da nikada nisam imala se*s sa mužem, vidjelo se da je na neki način očekivala te vijesti. Tjerala me je da se strpim još malo, i riješila sam da je poslušam.

A svaki put kada bih mužu spomenula se*s, bijesnio je. Umjesto se*sa, obasipao me je dizajnerskom odjećom i dijamantima.

Juna 2005. godine, ja i dalje tragam za odgovorom. Imali smo neku nebitnu svađu, ali on je planuo.

– Jeftina, očajna, ružna nimfomanko! Da, gej sam i neću ništa sa tobom – vrisnuo je na mene.

Godinu i po dana šarade i konačno je priznao. Plačući sam nazvala majku. Htjela sam samo da sve okončam i odem kući.

– Nemoj da si impulsivna. Samo se naljutio, proći će ga. Moraš mnogo da se trudiš u braku. Šta ćeš kući, otac ti je umro, brat ima svoju porodicu. Nije više kao što je bilo – rekla mi je majka.

– Ali mama, on je gej, pobogu! – vrištala sam kroz suze.

Muž nije krio gađenje koje je osjećao prema meni, a ja nisam imala majčinu podršku. Shvatila sam da me ni u jednom od “moja” dva doma ne žele. Bila sam ponižena. Zato sam riješila da popijem gomilu pilula za spavanje.

Sljedeće čega se sjećam je buđenje u bolnici, i policije koja čeka da mi uzme izjavu.

– Da li vas je tukao? Ako potvrdite, uhapsićemo ga – pitao je policajac.

– Ne, nikada me nije ni pipnuo – rekla sam suvu istinu.

Razvod je bio obostran. Vratila sam se kući. Vremenom, uspjela sam da vratim karijeru u kolosijek. I sad shvatam koliko sam griješila što sam pala u toliki očaj da sam pomišljala na samoubistvo. Ima mnogo gorih stvari u životu od lošeg braka.

Izvor: zena.blic.rs