Prvo je osvojio svjetski naslov na 800, srušio rekord i iznenadio mnoge koji su mislili da je plivanje samo rekreativno. No, nije se Hrvatska ni oporavila od šoka, a Franko je postao svjetski prvak i na 1500 metara. I to kako.

Drugoplasiranog  Australca Thomasa Neilla ostavio je za 13.1 sekundi! Ili, da se još malo pravimo važni, trećeplasirani Rus Ilja Sibircev u cilj je došao, da se malo našalimo, a već je svirala Lijepa naša. Zaostao je skoro 20 sekundi.

– Oduševljen sam, ali mogu još puno više pokazati. Sad imam punih pet dana odmora pa idu pripreme za Olimpijske igre – rekao je Grgić nakon utrke za Hrvatski radio

– Slavlje? A treba prvo doći kući u Split, a onda će nešto biti u Jadranu.

– Moj je plan uvijek odvojiti se na početku i plivati svojim ritmom, ne gledati konkurente, da ne uletim u hvatanje nekoga i pogrešan ritam. Sve sam dionice od 50 metara isplivao za manje od 30 sekundi, osim jedne, i to sam točno osjetio da sam posustao. Hrvatska nikad nije imala plivače na duljim dionicama u vrhu, drago mi je da je naša generacija to donijela.

– Trener mi nikad nije zadovoljan, pa nisam ni ja jer ako ste uvijek zadovoljni učinjenim, ne možete napredovati. Nisam znao da bi moj rezultat bio dovoljan za šesto mjesto na seniorskom SP-u, ali kako sam rekao: vjerujem da mogu bolje – zaključio je Franko.

No tko je Franko Grgić?

SENZACIJA U BUDIMPEŠTI

Franko Grgić osvojio je zlato i čudesno srušio svjetski rekord!

Plivanjem se bavi od 10. godine, nakon što se okušao u taekwondou i nogometu, u Jadran je prešao iz POŠK-a kad mu je bilo 11, a uzor mu je četiri godine stariji klupski kolega Marin Mogić, čiji je rekord i oborio. 

– Marin je stariji i poznatiji od mene i oduvijek sam se divio njegovoj upornosti. Uvijek sam ga gledao kao uzora. 

Franko je srednjoškolac, pohađa Tehničku škole za strojarstvo i mehatroniku, no veći dio dana ipak je rezerviran za bazen. Uostalom, birao je školu koja je najbliža bazenu u Poljudu.

– Dižem se u 5:00, na brzinu doručkujem jer sam već u 6:00 na treningu koji traje sat i pol vremena. S bazena žurim u školu koja počinje u 8:00 i traje do 14:00, a onda natrag na bazen, na drugi trening koji traje 14:45-17:30, ponekad i do 18:00. Nakon toga se dobro najedem, malo učim, i već u 21:30 idem na spavanje. Spašavaju me roditelji koji me odvoze i dovoze na bazen, inače ne bih sve stigao. Raspored je to iz noćne more za jednog šesnaestogodišnjaka. 

– Kad moji vršnjaci izlaze vani, ja sam već u krevetu. Nije to uvijek lako, ali kad ispred sebe imate cilj koji želite dohvatiti onda je sve lakše. Izađem ponekad s prijateljima na piće, ali plivanje je ipak u prvom planu – sliježe ramenima ovaj 187 cm visoki i 70 kg teški plivač, kome puno pomaže i desetak centimetara duži raspon ruku, kao i genetika, njegove rodice Ana i Ivana također su talentirane plivačice.  

Obzirom da u bazenu provodi barem četiri sata na dan, zanimljivo je o čemu razmišlja dok pliva. 

– Razmišljam o obavezama, o školi, malo pjevam u sebi… Ništa posebno, brzo to prođe jer treba razmišljati i o tehnici plivanja i okretima, nije to baš samo skoči u bazen i plivaj.

A koliko je Frankov rezultat vrijedan možda najbolje oslikavaju riječi prvog operativca Jadrana Paška Karla: 

– Svaka olimpijska norma u plivanju je vrhunski rezultat i siguran plasman među 14 najboljih. Ali Franko je još junior, on tek ove godine izlazi na međunarodna natjecanja seniora. On će sve poharati u svom godištu jer trenutno ima prvi rezultat na svijetu. Ovo je stvarno strašan rezultat, jedino je Duje Draganja ovako rano imao A normu – otkriva nam Karlo, koji je ponosan na velike uspjehe svog kluba.

Franko je u kratko varijeme osobni rekord popravio za 25 sekundi, ostvario olimpijsku normu i sve to sa 16 godina! Obožava nogomet, koji se često gleda kod Grgićevih.

–  Je, išao sam prije na utakmice, ali u zadnje vrijeme baš i ne stignem. Navijam i za Liverpool, gledam svaku njihovu utakmicu. Obožavam ih.

Ime je dobio po djedu, a po karakteru je, kaže, ista majka. Da nije plivač…

– Bio bih rukometaš ili nogometaš. I to mi je dobro išlo. 

Rezultate proslavlja na vrlo skroman način.

– Mama napravi čokoladnu tortu i to je to. Pazim na hranu, doma jedem zdravo, u školi baš i ne. Doma jedem domaće, salate, blitvu, volim i biftek. 

Nakon što je isplivao olimpijsku normu, dobio je i novi nadimak.

– U školi me zovu Olimpijac! Ali nisam se promijenio, ostao sam isti. 

 Već u dobi od tri i pol godine Franko je krenuo na taekwondo, bio je jako živahno dijete. Sve do sedmog razreda paralelno je trenirao dva sporta i uz sve to nije se htio, iako je na to imao pravo, osloboditi nastave tjelesnog odgoja. Bio je jako živo i drago dijete. Na kraju, presudilo je plivanje. Gdje je danas na svjetskom tronu. Bravo, Franko…

Izvor: Tomislav Gabelić, Dubravko Miličić , Ante Buškulić / 24sata.hr