U Južnoj Koreji u prekidu su samo sportska natjecanja, koncerti, vrtići i škole, sve ostalo funkcionira normalno, rade i kafići, restorani, javni prijevoz, knjižnice, ljudi normalno izlaze vani, šetaju… Ovdje korona virus nije napravila toliki problem kao u ostatku svijeta, otkriva nam nekadašnji igrač Hajduka Tomislav Kiš, koji je kao najbolji strijelac prvenstva Litve u zimskom prijelaznom roku iz Žalgirisa prešao u južnokorejski Seongnam.

Foto: Privatna arhiva

No, za nevolju, stigao je u pauzi nakon koje je odigravanje utakmica odgođeno do daljnjega.

– Treniramo kao da je sezona, jedino što ne igramo utakmice. Doduše, igrali smo ispočetka i prijateljske, bez publike, ali su nam zabranili, odnosno, preporučili da se strpimo još malo, nije red da mi igramo dok cijeli svijet stoji…

Foto: Privatna arhiva

Kako to da u Južnoj Koreji korona nije uzela maha poput ostalih zemalja Kišu je nakon tri mjeseca života u toj zemlji posve logično.

– Korejci su jako discipliniran narod i čim se pojavila opasnost svi su držali maske i dezinficirali ruke. Maske i dezinficijensi se mogu kupiti čak i na ulici, i to svih vrsta, čak i one s filterima, a ispred svakog ulaza, pa čak i pred liftovima stoje sredstva za dezinfekciju… Oni su odmah testirali 500.000 ljudi i pokrenuli aplikaciju za mobitele koja u realnom vremenu prati svaki novi slučaj. Naravno, ne imenom i prezimenom oboljeloga, ali precizno do u detalje, gdje je boravio, u koje je restorane i prodavaonice ulazio… Stvarno su sjajno organizirani, ali imaju i prakse, njima gotovo svakog ljeta iz Kine zaprijeti zagađenje zraka i svi moraju nositi maske, zbog toga i imaju dobre rezultate u suzbijanju širenja ove infekcije – otkriva nam Kiš i dodaje:

– Slično je i kod nas u klubu. Na ulazu sjede tri liječnika koji očitavaju temperaturu i na brzinu obave najosnovniji pregled, pitaju nas ima li promjena, kako smo… No da bi uopće došao do njih, pet metara dalje termalna kamera očita ti temperaturu, tako da u slučaju neke promjene ne bi ni došli u kontakt s liječnicima, a pogotovo ne s ostalima u klubu u kome od početka nije bilo nijednog zaraženoga…

Foto: Privatna arhiva

Tehnologija tu igra naravno veliku ulogu, ali igra i pristup svakog pojedinca.

– Ovdje kad se izda naredba da svi nose maske i dezinficirati ruke, onda to svi poštuju bez iznimki, a kod nas se ljudi svi prave pametni, misle da znaju bolje od liječnika…

Iako mu je život u zemlji drugačije kulture i navika isprva bio čudan, brzo se privikao.

– Na dobro se čovjek brzo navikne. Ovo je stvarno drugi svijet, ali svijet koji je otišao daleko ispred nas. Ovdje u zračnoj luci komunicirate s robotima, ne postoji ono što ne možete kupiti, svi paze na čistoću i urednost. Predgrađe Seoula u kome živim ima milijun stanovnika, a grad sa širom okolinom oko 20 milijuna.

Foto: Privatna arhiva

Površinom nije velik, možda kao Zagreb, ali svugdje su ogromne zgrade po 40-50 katova. I sve funkcionira savršeno, ovdje nitko ne prolazi kroz crveno, nema šansi da se ne zaustavite ispred pješačkog prijelaza ili da netko baci papirić na pod… Svaki centimetar je iskorišten, tako na vrhu zgrade imaju i mini golf terene…

Foto: Privatna arhiva

Čak mu ni hrana ne predstavlja problem.

– Ručam u klubu, a i supruga kuha, tako da nema problema. Oboje i inače volimo azijsku kuhinju, malo začinjeniju hranu, tako da baš uživamo. Često me pitaju prijatelji jedu li se ovdje psi, mačke… Pitao sam prevoditelja koji je meni i suigraču Igoru Jovanoviću svakodnevno na raspolaganju, i rekao nam je da toga već odavno nema. Možda samo ponegdje po selima stariji ljudi ponekad pojedu tako nešto. Najčudnije što sam jeo su mini hobotnice koje se žive stavljaju u vrelu juhu i tako se jedu. Od naših začina najviše mi nedostaje Vegeta, ali ovdje živi Nikica Dorešić, koji već 13 godina vodi turističku firmu preko koje većina Korejaca odlazi u Hrvatsku, i kad je čuo da tražim Vegetu donio mi je jednu na poklon…

Foto: Privatna arhiva

Kiš je u Koreju stigao na posudbu s pravom otkupa ugovora, no kako prvenstvo nije ni počelo, ni on ne zna kako će se situacija dalje razvijati.  

– Svi smo na čekanju, pa tako i ja. Čuo sam da bi mogli krenuti 9. svibnja i odigrati skraćenu sezonu, možda prvih par kola bez publike, ali nije to ništa službeno. Nema se smisla zamarati dok sezona ne počne, onda ćemo svi skupa biti pametniji. Je zeznuto, ali kako drugima, tako i meni, ovdje je barem situacija puno bolja nego u Europi… – zaključio je Kiš.

Foto: Privatna arhiva

Više saznajte na izvornom linku: Tomislav Gabelić – Tomislav Kiš: J.Koreja zaražene kontrolira termo kamerama / (24sata.hr).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.