Sirijka Hatidže Ali Seyh Abdullah provela je mjesec dana u zatvoru pod kontrolom Assadovog režima, a sve grozote s kojima je tamo bila suočena zasigurno neće moći zaboraviti do kraja života. Željela je pomoći majci s djecom, no bio je to razlog da će suoči s najvećim torturama u zatvoru režima Bashara al-Assada.

Seyh, koja se bavi uzgojem povrća u plastenicima, uhapšena je u decembru 2013. godine na području grada Hama te bez ikakvog razloga zatvorena i bila suočena s raznoraznim torturama u zatvoru pod kontrolom Assadovog režima.

Kazala je kako je u svom domu primila majku s dvoje djece kojima je bila potrebna pomoć, a nakon toga im je pomogla da odu do željenog mjesta. Seyh i njen muž su na povratku praćeni od strane sirijskih obavještajnih službi, a po dolasku u grad zaustavljeni su na kontrolnoj tački, gdje su ispitivani.

Seyh dodaje kako je nakon nekoliko dana saznala da su dijete i majka, kojima je pomogla, uhapšeni. Kaže kako se u tom momentu uplašila, te je pobjegla od kuće.

– Znala sam da će i mene tražiti i pobjegla sam od kuće. Bježala sam po selima i došla do svoje sestre. Tamo sam provela dva dana i saznala sam da me traže. Kada sam se vratila kući po dokumente, vidjela sam da je moja kuća opkoljena. Uhapsili su mene i muža. Prebacili su nas u politički sigurnosni centar. Muž ih je molio da mene puste. Rekao im je da imamo malo dijete. Potom su me prebacili u Tartus. Pitali su me da li poznajem nekoga iz porodice Ramazan. Rekla sam da ne poznajem. Stavili su mi povez na oči i stavili u ćeliju. Tamo je bila i majka djece kojoj smo pomogli – ispričala je Seyh.

Dalje navodi kako joj dva dana nisu davali ni hranu, niti vode, nakon čega je ispitivana.

– Pitali su kuda sam odvela dijete. Kazala sam da su od mene tražili pomoć, da sam im pomogla, te da ne znam gdje se trenutno nalaze. Udarali su me svim i svačim. Vezali su me za noge i podigli prema plafonu. Potom su me bacili na pod. Obzirom da nisam dobila ni hranu ni vodu tri dana, izgubila sam svijest. Polijevali su me vodom kako bih došla sebi. A potom su ponovo postavljali ista pitanja. Pošto sam dala iste odgovore, rekli su da stanem uz zid i pitali su me: “Gdje da ti damo struju?” Ponovo sam izgubila svijest i pala. Onda su mi pokazali vrata i kazali da su tamo muškarci. Zaprijetili su da će me ubaciti u tu prostoriju i da će me tamo silovati – govori Seyh.

Istakla je kako je tokom boravka u zatvoru bila u ćeliji od svega dva kvadratna metra, tri sprata ispod zemlje, te kako do ćelije uopće nije dopiralo sunce.

Nakon izvjesnog vremena ponovo je odvedena na ispitivanje, gdje je dovedena i sestra odbjeglog djeteta. Obzirom da je i sama bila izložena raznim mučenjima, pod prisilom je krivicu prebacila na Seyh, koja ističe, kako je sve to negirala.

– Ponovo su me tukli i kazali da sam dobila doživotnu robiju, odnosno da ću zauvijek ostati u zatvoru – kazala je Seyh.

Sirijka Seyh također otkriva kako je tokom jednog od ispitivanja pitana gdje je sakrila “samoubilački prsluk”.

– Kazala sam da nemam takvo nešto. Poslali su me u ćeliju, a nakon 14 dana ponovo izveli i ponudili novac da sve priznam. Nakon što sam i tada odbila govoriti, ponovo su me tukli- prisjetila se Seyh.

/Anadolija