Zvjezdani grad nije bilo koji grad. S njegovim stanovnicima nije lako izaći na kraj. To su astronauti, njihove obitelji i vojska‘
Zatvorena administrativno teritorijalna jedinica Zvjezdani grad od Moskve je udaljena jedva sat vremena vožnje automobilom u smjeru sjeveroistoka, no taj grad desetljećima nije bio ucrtan ni na jednu kartu. Njegova je lokacija otkrivena tek nakon pada Sovjetskog saveza, piše Reuters u specijalnog reportaži.

Nije ni danas puno pristupačniji i poznatiji. Okružen je šumama i ograđen visokim betonskim zidovima. Daleko od znatiželjnih očiju nalaze se sumorna infrastruktura legendarnog ruskog svemirskog programa i stambeni blokovi u kojima su živjeli sovjetski astronauti i znanstvenici.

Klinika se nalazi u dijelu grada kojim dominiraju drvene zgrade i spomenik Juriju Gagarinu, astronautu koji je 1961. godine postao prvi čovjek koji je otputovao u svemir. Pod noge mu mnogi i dan danas stavljaju cvijeće.

Liječnica Natalija Lebedjeva, specijalistica neurologije, oko deset je godina radila na Odjelu za hitan prijem u klinici u Zvjezdanom gradu. Jedne su jeseni ona i još jedan liječnik izašli na intervenciju u stan mladog glazbenika koji se nalazio na 12. katu jednog nebodera. “Ušli smo unutra, a on je na sebi imao samo donje rublje”, sjetio se drugi liječnik. “Natalija je povikala: ‘Zgrabi ga!'”

Mladić se, naime, približavao otvorenom prozoru. “Da nije dreknula, ne bih to uočio. Nisam ni pomišljao da bi mogao skočiti”, rekao je liječnik. Zajedničkim su ga snagama udaljili od prozora. “Dobro je da je nosio gaće jer inače ne znam za što bih ga zgrabio”, dodao je.

Tmurne priče s natruhama crnog humora bili su dio Lebedjevine svakodnevice. Ona se sa svojim timom svaki dan hrvala s pretjerano birokratiziranim ruskim zdravstvenim sustavom koji nikada nije imao dovoljno novaca na raspolaganju. Istovremeno, rad u zatvorenom gradu u kojem svi sve poznaju, koji je često predmet nagađanja i glasina, ali i izvor nacionalnog ponosa, nosio je sa sobom posebnu vrstu pritiska.

Telefonski poziv iz svemira
“Zvjezdani grad nije bilo koji grad. S njegovim stanovnicima nije lako izaći na kraj”, rekla je za Reuters Irina Antropova, liječnica koja je s Lebedjevom na Odjelu hitne pomoći radila od 2006. do 2009. godine. U Zvjezdanom gradu živi nešto manje od šest tisuća ljudi, a smješteni su u desetak stambenih kompleksa. Mnogi rade u Centru za obuku astronauta “Jurij Gagarin”. “To su astronauti, obitelji astronauta i vojno osoblje”, dodala je.

Svaki astronaut tijekom obuke mora sjesti u posebnu centrifugu kako bi se fizički pripremio za iznimno naporni povratak iz svemira na Zemlju. Obuka uključuje “vožnju” u kapsulu koja se nalazi na kraju 18 metara dugačke i 300 tona teške ruke te trpljenje gravitacijske sile osam puta jače od one na Zemlji.

Kada su prva šaputanja o novoj bolesti u Kini u siječnju stigla do Rusije, Lebedjeva je vodila Odjel za hitni prijem u klinici u Zvjezdanom gradu. Njezin je tim bio iznimno blizak. Vozač hitne pomoći Vladimir Čiženko rekao je da su živjeli kao jedan kolektiv.

Rad u klinici Zvjezdanog grada teško da se može nazvati uobičajenim. Glavna liječnica klinike Olga Minjina jednom je u kasnim večernjim satima primila poziv od astronauta Olega Artemjeva. On ju je, naime, nazvao iz svemira kako bi doznao kakvog mu je zdravlja dijete. Status grada i slava njegovih građana samo su doprinosili stresu. Glasine su se u tome malom gradiću brzo širile. “Kako se radi o zatvorenom gradu i budući da mu stranci ne mogu samo tako pristupiti, građani nemaju nikog drugog nego jedni druge”, dodala je Antropova.

Pedesetjednogodišnja Lebedjeva nije bila udana i živjela je sama. Njezini prijatelji kažu da je bila nezavisna osoba koja cijenila svoju privatnost te da se nije eksponirala. “Naravno, svi bili zainteresirani za njezin privatni život pa ga je ona tajila”, rekla je Antropova.

Lebedjeva se u moskovsku regiju preselila iz rodnog grada na jugu Rusije kada joj je majka umrla, a u Zvjezdanom je gradu počela raditi tijekom ranih 2000-ih godina. Zvjezdani je grad 2009. godine prestao biti vojna baza, no njegova klinika nije pridružena ruskom zdravstvenom sustavu. Umjesto toga, 2010. godine integrirana je u Federalnu agenciju za medicinu i biologiju (FMBA), raštrkanu mrežu medicinskih ustanova koje stoje na raspolaganju ruskim nuklearnim postrojenjima, sigurnosnim službama, znanstvenim ustanovama i svemirskom programu.

Klinka kojom upravlja FMBA, agencija koja račune polaže ni manje ni više nego Kremlju, bila je iznimno napeto mjesto za rad.

‘Nije to lako, ali preživjet ću’
Lebedjeva je bila tampon zona za svoj tim. Štitila je svoje vozače i liječnike, branila ih je u sporovima, a četiri člana tima kažu da se s glavnom liječnicom klinike često znala posvađati oko plaća i radnih sati. “Morali bismo je ‘reanimirati’ nakon tih sastanaka”, rekao je medicinski tehničar koji je želio ostati anoniman. Minjina je rekla da su ona i Ledebdjeva bile bliske, čak i u napetoj atmosferi Zvjezdanog grada. “Građani o kojima brinem, svaki je slavan”, rekla je Minjina. “Naravno da sam ponekad gruba. Mene jedan krivi korak vodi pred streljački vod.”

Minjina se za Reuters prisjetila situacija u kojima je ona od prigovora štitila Lebedjevu i njezin tim s Odjela za hitni prijem. Odlazile su s posla zajedno, preumorne, no Lebedjeva bi joj svejedno nudila da popiju kavu ili odu u crkvu na drugom kraju grada. “Možda se povremeno nismo slagale”, rekla je Minjina. “No, nju sam mogla nazvati u četiri ujutro i ona bi napravila posao. Toliko sam joj vjerovala.”

Antropova, bivša suradnica Lebedjeve, rekla je da se ova sa stresom nosila u hodu. “Govorila mi je, ‘pa da, pa da, nije to lako, ali Irina, preživjet ću'”, rekla je Antropova za Reuters.

Čiženko, međutim, kaže da se Lebedjeva bila promijenila i prije pandemije. Prestala je ručati s ostalim članovima tima. Umjesto toga otišla bi u šetnju. “Govorio sam joj, ‘zašto ovo trpiš, daj otkaz, sa svojim kvalifikacijama uvijek možeš naći drugi posao’. Nedavno se počela slagati sa mnom”, rekao je Čiženko, koji je 28. veljače odradio svoju posljednju smjenu u hitnoj u Zvjezdanom gradu. Otkaz je dao zbog nesuglasica oko plaće.

Prvi slučaj zaraze koronavirusom u Moskvi potvrđen je dva dana poslije.

Tog je dana NASA-in astronaut Chris Cassidy stigao u Zvjezdani grad kako bi se pripremio za odlazak na Međunarodnu svemirsku stanicu. S njime su trebala ići dva ruska astronauta.

Dok su se njih trojica pripremala, rastao je broj zaraženih koronavirusom u Rusiji. Bilo je i sve više restrikcija. “Čujem da su moskovske ulice prazne i tihe”, rekao je Cassidy jednom stručnom časopisu krajem ožujka. “Zvjezdani je grad poput oaze u šumi.”

Astronauti su 23. ožujka položili cvijeće pod noge Gagarinovog spomenika, a idući su se dan zaputili prema Bajkonuru, ruskoj svemirskoj luci u Kazahstanu. Bio je to posljednji javni događaj za Zvjezdani grad prije uvođenja lockdowna.

Broj zaraženih koronavirusom u Rusiji u sljedećih se tjedan dana učetverostručio. Zaraženih je bilo više od 1.500. Moskva i područje oko grada, uključujući i Zvjezdani grad, ušlo je u lockdown. Pravila su bila stroga. Građani su domove mogli napustiti samo u slučaju odlaska u trgovinu ili ljekarnu te kako bi prošetali svoje kućne ljubimce, ali ni tada nisu smjeli daleko. Do 100 metara dalje od svojih domova i ni metar dalje. Bolnice i njezini djelatnici počeli su se pripremati za krizu.

‘Toga nije bilo na televiziji’
Raisa Keceleva, kći 59-godišnjeg vozača hitne pomoći u Zvjezdanom gradu Viktora Keceleva, rekla je da je njezin otac u travnju planirao otići na odmor u Bjelorusiju. “Kada je pandemija počela, tata je imao veliki sastanak na poslu i tamo je rečeno da će korona doći i do njihove klinike”, rekla je. Kecelev je otkazao putovanje. “Rekao je da neće napustiti svoje kolege te da će ostati na poslu”, dodala je.

Keceleva je rekla da ispočetka nije razumjela koliko je pandemija ozbiljna. Mnogi njezini prijatelji jednostavno nisu vjerovali da je virus stvaran. “Takve nam stvari nisu pokazivali na državnoj televiziji”, rekla je. “Moj je otac, međutim, znao da je to bolest od koje se može umrijeti. Upozorio nas je.”

Rekao joj je i da od zaštitne opreme ima samo osnovnu zaštitnu masku.

Lebedjeva je bila itekako svjesna kakva opasnost prijeti njezinom timu. “Bila je jako napeta zbog posla, svog odjela, nas… i članova naših obitelji. To je sve palo na njezina ramena”, rekla je njezina zamjenica, liječnica Marina Izmajlova.

Antropova je rekla da se Lebedjeva pokušavala izboriti da osoblje bolnice dobije zaštitnu opremu i testove kojima se utvrđuje zaraza koronavirusom.

Antropova je rekla da joj je Lebedjeva tada rekla da se osoblje početkom travnja nije uopće testiralo. “Glavna liječnica nije htjela da se testira jer bi jedan pozitivan rezultat značio da svi moraju u karantenu. Kad bi se to dogodilo, Zvjezdani bi grad ostao bez mogućnosti pružanja liječničke pomoći”, dodala je Antropova.

Minjina, glavna liječnica klinike, situaciju vidi drukčije. Za Reuters je rekla da je osobno nabavila 200 testova na koronavirus iz jednog istraživačkog instituta u Moskvi. Tada je, kaže, teško bilo doći do testova. “Kako tada u gradu nije bilo oboljelih, nismo mogli testirati osoblje. Takva je bila procedura”, rekla je Minjina.

Klinika je dobila nešto zaštitne opreme od FMBA-e. Navodno je oprema bila bolja od one koju su imale obližnje klinike. Minjina kaže da se unatoč tome svojski borila kako bi došla do još opreme. “Vladao je super deficit”, dodala je. FMBA je rekla da je u kliniku poslala dovoljno zaštitne opreme za organizaciju izlazaka liječnika na teren te da se osoblje klinike na koronavirus počelo testirati 25. ožujka.

Problem testiranja i zaštitne opreme u Klinici 2. se travnja pretvorio u svađu. “Sve je počelo kipjeti”, rekao je jedan liječnik koji je želio ostati anoniman.

Borba za život
Keceleva je 11. travnja zaboljelo grlo, a 13. je dobio temperaturu. Njegovi kolege iz klinike dva su dana poslije došli na testiranje. Naime, dužnosniku Gagarinovog centra zaraza Covidom utvrđena je netom prije tih testova. Klinika je potom počela masovno testirati svoje osoblje. Kecelev je idućeg dana doznao da je pozitivan. Njegov kolega iz smjene također je počeo kašljati. Treći vozač hitne, Čiženkova zamjena, također se razbolio. Kecelev je 18. travnja nazvao Lebedjevu i rekao joj da je u agoniji te da mu temperatura ne pada. Lebedjeva mu je rekla da mora bolnicu. Hitna je po njega došla kada mu je pronađen krevet u jednoj od obližnjih bolnica. Njegova je kći idućeg dana užurbano zvala obližnje bolnice ne bi li doznala u koju je poslan.

Dvadeset i sedam članova osoblja klinike u iduća je četiri dana bilo pozitivno na Covid. Deset članova njihovih obitelji također je oboljelo. Minjina je sama završila na intenzivnoj njezi. Nalazi su pokazali da joj je oštećeno 75 posto pluća.

Kardiologinja Svjetlana Zaharova, zamjenica Minjine, zatražila je od gradonačelnika Zvjezdanog grada Jevgenija Bariševskog da se obrati lokalnim vlastima za pomoć. Zaharova je posebno naglasila da je Covid osobito narušio rad Odjela za hitan prijem. “U tom smo se trenutku borili za vlastite živote”, rekla je Izmajlova, koja je i sama bila hospitalizirana s teškim simptomima Covida. Lebedjeva je zbog pozitivnog rezultata 20. travnja primljena u jednu moskovsku bolnicu.

U danima prije nego što se virus počeo širiti Zvjezdanim gradom, tri su se astronauta pripremala za odlazak u svemir.

Cassidy i njegovi ruski kolege 9. su se travnja susreli s čelnikom Ruske svemirske agencije Dmitrijem Rogožinom. Susreli su se i s Evgenijem Mikrinom, zamjenikom direktora tvrtke RSC Energia, proizvođača rakete Sojuz koja će im pomoći da stignu do Međunarodne svemirske stanice.

Astronauti su dužnosnicima razgovarali tako da je između njih stajala barijera od pleksiglasa. Nakon toga su se zaputili do lansirne rampe te su u 11:05 sati po moskovskom vremenu odletjeli za Međunarodnu svemirsku stanicu. Šezdesetčetverogodišnji Mikrin razbolio se dva dana nakon lansiranja. Utvrđeno je da boluje od Covida. Pilot i dužnosnik Gagarinovog centra za obuku Andrej Vološin svoj je pozitivan test dobio 12. travnja. Time je postao prvi građanin Zvjezdanog grada koji je bio pozitivan na Covid. On nije bio prisutan tijekom odlaska astronauta u svemir, ali se susreo s onima koji su bili prisutni.

Deset je zaposlenika Gagarinovog centra tijekom travnja oboljelo od Covida. Ruska svemirska agencija rekla je su 173 djelatnika ruske svemirske industrije oboljela od Covida te da ih je šest umrlo. Mikrin je od posljedica Covida umro 5. svibnja. Predsjednik Rusije Vladimir Putin pisanim je putem izrazio sućut njegovoj obitelji.

Glasnogovornik Ruske svemirske agencije rekao je da su astronauti testirani prije i poslije puta te da su oba puta bili negativni.

‘Nismo širili glasine’
U Zvjezdanom se gradu u međuvremenu tražio krivac za proboj virusa u grad i kliniku. “(Dužnosnici svemirskog programa) nas su htjeli okriviti za zarazu, htjeli su reći da smo mi njih zarazili, a ne da su oni nas”, rekao je jedan liječnik klinike. “Htjeli su okriviti doktore. Obrušili su se na Lebedjevu, rekli su da se ona razboljela i sve zarazila.”

Minjina je rekla da nije znala da se tada vodila ikakva istraga o proboju virusa u kliniku i grad jer je i sama bila u bolnici. Dodala je, međutim, da su se gradom proširili “izvještaji” u kojima se Lebedjevu krivilo za Mikrinov pozitivan test. Za to nije bilo dokaza, ali glasina je svejedno plasirana. Glasnogovornik Ruske svemirske agencije rekao je da se sjeća da se pričalo o optužbama za nemar, ali da oni nisu nikoga optuživali. “Nismo započinjali istragu i nismo širili glasine. Agencija za to nije niti ovlaštena”, rekao je.

Gagarinov centar rekao je za Reuters da nisu imali nikakvih problema s radom klinike u Zvjezdanom gradu.

Lebedjeva se iz FMBA-ine bolnice broj 83 u Moskvi telefonom javila kolegama i prijateljima. Rekla im je da ima blage simptome. “Rekla je da ima temperaturu 37 te da su joj pluća tek malo oštećena”, rekla je Antropova. Lebedjeva je tijekom tih poziva rekla da je se krivi za proboj virusa. “Strpat će me u zatvor. Sa mnom je gotovo”, navodno je rekla jednom prijatelju. Taj ju je prijatelj pokušao umiriti te joj je rekao da ona nikako ne može biti kriva. “Kako si ti to mogla spriječiti? Hajde, molim te. Što si to, Bog?”, rekao joj je prijatelj.

Nije bilo pomoći. Lebedjeva je bila u suzama. Kroz suze je otkrila da su je već kontaktirali policijski istražitelji.

Raisa Keceleva rekla je da ju je nakon nekoliko tjedana posjetio djelatnik policije Zvjezdanog grada Makism Statsenko kako bi joj postavio nekoliko pitanja. Ona kaže da joj nije rekao o čemu se radi. Reuters je telefonom kontaktirao Statsenka, međutim on im je rekao da “ništa ne zna” te je potom završio poziv.

FMBA je rekla da je provela internu istragu proboja virusa u kliniku te da Lebedjevu nisu teretili za ništa. FMBA i klinika ustvrdili su da nisu pronašli nikakve probleme u radu Lebedjeve. Liječnici klinike usprotivili su se ideji da se tijekom pandemije ikoga krivi za nešto te da se traži tko je koga zarazio. “Sve smo odradili po pravilima”, rekla je Minjina. “Ja sam liječnica, a ne balerina. Razboljela sam se jer sam bila na prvoj crti.”

‘Sve će zataškati’
Vozač hitne pomoći Kecelev na respirator je spojen 23. travnja. Tada su se pacijenti na respiratorima teže oporavljali. Lebedjeva je Minjinoj iz bolnice napisala WhatsApp poruku: “Shvatila sam da je ovo virus panike i straha.”

Lebedjeva je na WhatsAppu posljednji puta bila aktivna u petak, 24. travnja, u 00:21 sati. Reutersu je to potvrdila njezina prijateljica i bivša kolegica iz klinike Natalija Žernakova.

Tog je dana nekoliko prijatelja nije moglo dobiti na telefon. Antropova je rekla da su zvali FMBA-u te da im je bolnica rekla da su informacije o Lebedjevoj “zatvorene”.

“U subotu, 25. travnja, njezini su prijatelji nazvali kliniku u Zvjezdanom gradu. Njezini su kolege već bili… već su bili primili informaciju”, rekla je Antropova nesigurnog glasa koji je pucao. “Rečeno im je da se Natalija… ubila.”

Televizija je izvijestila da je pala s prozora moskovske bolnice te da je preminula od posljedica ozljeda. FMBA je u priopćenju potvrdila da je Lebedjeva preminula u “nesretnom slučaju”. Ta je kvalifikacija naljutila njezine prijatelje jer oni vjeruju da se ubila iz očaja.

FMBA je Reutersu rekla da smrt Lebedjeve drži tragičnim događajem te da policija istražuje slučaj. Kako FMBA nije otkrila okolnosti njezine smrti, Zvjezdani se grad opet našao pred usijanjem.

“Oni će to sve zataškati jer je to svemir. Važni su ljudi uključeni”, rekao je liječnik iz klinike. “Zato su za sve htjeli okriviti hitnu pomoć.”

Keceleva je rekla da je tjedan dana nakon pogibije Lebedjeve umro i njezin otac. Keceleva je Reutersu pokazala video u kojem se može vidjeti kako osoba hoda praznim hodnikom klinike u Zvjezdanom gradu. Vidjelo se i da se na klupe zbog zaštitne trake ne može sjesti. Na recepciji su se mogle vidjeti fotografije Keceleva i Lebedjeve, a ispod njih buketi cvijeća.

Zvjezdani se grad rano u svibnju oprostio od Lebedjeve. Procesija je sporo prošla kroz grad, a lijes su pratila dva vozila hitne pomoći. Lebedjeva je sahranjena u bijelom lijesu. Njezino prezime potječe od ruske riječi za labuda. “Njezin labuđi pjev bila je tuga sudionika procesije. Nije ga izvela ona već njezino osoblje i vozila”, rekao je stanovnik Zvjezdanog grada Dmitrij Sarajev.

Čelnica FMBA-e Veronika Skvorcova posjetila je Zvjezdani grad krajem kolovoza. U grad je došla u crnom Mercedesu, obišla je Gagarinov centar za obuku te pozirala za fotografije pored simulatora Sojuzovih raketa.

Skvorcova je obišla i kliniku. Odbor za doček predvodila je Valentina Tereškova, prva žena koje je otputovala u svemir. Skvorcova je razgovarala i s liječnicima te pregledala bolničku opremu. O pandemiji se nije pričalo.

Skvorcova je u jednom trenutku prošla pored recepcije. Novinari su je fotografirali kako stoji pored oglasne ploče. Iza nje je bio stol na kojem su se nalazili buketi cvijeća koji su tamo stavljeni pored uokvirenih fotografija Keceleva i Lebedjeve.

Izvor: jutarnji.hr