“Bili smo prijatelji od djetinjstva, živio je u stanu pored mene, stariji godinu dana od mene. Svaki dan po cijeli dan bi se igrali napolju, išli smo u istu školu, ja nisam imao brata ili sestru pa mi je on bio kao stariji brat.

Pazio je na mene uvijek, kad smo odrasli ostao je isti, prava ljudina, svima pomagao, ništa mu nije bilo teško, uvijek je gledao da svima pomogne i da se ne zameri. Strašno smo voljeli kola, često bi sami svoje sređivali, organizovali trke u gluho doba noći.

foto: Ilustracija

Na žalost jedan dan ga je sreća izdala, u krivini spustio točkove na travu i zadnji kraj izleti i povuče stranu na drvo, na mjestu je ostao mr,tav.

Često bi noću sjedili pored Save, pili kafu, on zapali cigaru i pričamo do kasno u noć o svemu. Otkad ga nema ja sam sjednem, skuham dvije kafe, zapalim cigaru i stavim sa strane, sedim i gledam bog zna gdje.

foto: Ilustracija

Čujem njegov glas kako mi priča nešto, osvrnem se povremeno u nadi da je tu negdje ili da nailazi… Ali ga nema više, skratio sam dosta priču, izvinjavam se, morao sam da se olakšam bar ovde. Počivaj u miru druže..”

Izvor: Ispovest.com

Više saznajte na izvornom linku: – TUŽNA ISPOVIJEST: “Bili smo prijatelji od djetinjstva, živio je u stanu pored mene..” / (novi.ba).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.