Doktor i ja smo se pozdravili tako što smo se dodirnuli laktovima. Ispratili smo to blagim smijehom kroz umorne osmijehe pune neizvjesnosti.

Pitao me kako se držim, pitala sam ga kako se on drži.

Energijom je vladala neka teška energija, pa ipak smo pokušavali zadržati izvjesnu lakoću. Ali ipak nije bilo nikakve lakoće u tome što smo vodili računa o tome da ne dijelimo olovke, u potpisivanju papira za odsustvo s posla kako bi me pokušao zaštititi, u dezinfekciji ruku svaka 2 minuta i stavljanju doplera na moj stomak iz daljine.

Sve je to bilo toliko teško. I potpuno neprirodno.

Čim sam ušla u auto suze su mi se skotrljale niz lice.

Tužna sam zbog svih trudnica koje kroz ovo prolaze same.

Tužna sam zbog baka koje neće biti tu kad im se budu rađali prvi unuci.

Tužna sam zbog majki koje neće moći držati za ruku svoje preplašene kćerke.

Tužna sam zbog očeva koji će morati propustiti trudničke preglede i neće moći slušati otkucaje srca bebe.

Tužna sam zbog sestara koje će postati tetke, a neće moći biti tu uz svoje najbolje prijateljice tokom čitavog procesa.

Tužna sam zbog najboljih prijateljica koje ne mogu posjetiti, donijeti cvijeće, okupati bebu koju su nestrpljivo iščekivale devet mjeseci.

Tužna sam zbog svih onih žena koje su postale majke po prvi put i koje su otpuštene kući tako rano, tako nesigurne, pitajući se da li će imati svu podršku koja im je potrebna.

Tužna sam zbog svih roditelja čije su bebe na Intentenzivnoj njezi a samo jedno od njih može sjediti sa njima.

Tužna sam što ne postoje garancije da supružnici mogu prisustvovati carskom rezu zbog sve neophodne zaštitne opreme.

Tužna sam zbog svih dula, fotografa i svih malih preduzeća koja se bave porodima.

Toliko toga se brzinski mijenja.

Razumijem sve mjere predostrožnosti i standarde, ali to ne mijenja činjenicu da oduzimaju zadovoljstvo ih onoga što mnogi smatraju najsrećnijim periodom života.

Danas ću posjediti, leći ili čak i zaspati sa svojim osjećanjima i pustiti ih. Neću se boriti protiv njih, izbjegavati ih ili se otupljivati na ovu stvarnost trudnica.

Pustiću ih da budu tu. I pustiću sebe da budem tu. Vjerovaću da niko od nas ne zna šta nosi budućnost, ali da ćemo uspjeti istrajati i izaći iz ovoga.

Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – Tužna sam zbog svih trudnica danas. / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.