U Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH navode kako oni postupaju isključivo po prijedlozima kliničkih zdravstvenih ustanova koje su ovlaštene za pokretanje procedure kojom se bolesna osoba upućuje na liječenje u inostranstvo

Nermin Hasanović (54) iz Hadžića pokraj Sarajeva, od hroničnog zatajenja bubrega liječi se od 2012. godine. Nakon, kako kaže, petogodišnje dijalize i borbe sa opakom bolešću, ali i komplikovanim zdravstvenim sistemom u našoj zemlji, Nerminu je 2017. u Turskoj urađena transplantacija bubrega.

– Sestra mi je bila donor, a cjelokupan postupak liječenja platio je Zavod osiguranja i reosiguranja FBiH, što je samo za taj postupak iznosilo oko 23.000 eura. Zavod je platio i još jednu operaciju koja mi je urađena prije same transplantacije – kaže Hasanović.

Stručna komisija specijalista i subspecijalista donosi konačnu odluku

Liječenje u inostranstvu o trošku države u Federaciji BiH regulisano je Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvo. U njemu stoji da se postupak upućivanja bolesne osobe na liječenje u drugu državu izričito pokreće na osnovu prijedloga kliničke zdravstvene ustanove u FBiH u kojoj se pacijent liječi.

Zahtjev se, kako su nam objasnili u Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, upućuje Stručnoj komisiji koja se sastoji od medicinskih stručnjaka, specijalista i subspecijalista za oboljenja, koji donose konačnu odluku – da li su ispunjeni svi uvjeti za upućivanje osiguranog lica na liječenje u inostranstvo.

– Pacijenti se na liječenje u drugu državu mogu uputiti samo ako se bolest koju osiguranik ima ne može liječiti u zdravstvenim ustanovama na teritoriji FBiH, a to su: urođene srčane mane kod djece koje se mogu liječiti operativnim putem, oboljenja iz oblasti dječije onkologije, neurohirurška oboljenja djece i odraslih, koja se mogu uspješno liječiti neurohirurškom operacijom Gamma nožem, Cyber i True Beam nožem, embolizacija stentiranje i koilovanje krvnih sudova, tumori oka kod djece i odraslih, ekstenzivne opekotine koje zahvataju više od 60 posto, oboljenja jetre, bubrega, pankreasa, srca, rožnice kod djece i odraslih koja se uspješno mogu liječiti transplantacijom, oboljenja kod odraslih koja zahtijevaju transplantaciju koštane srži, elektrofiziološka ispitivanja kompleksnih aritmija sa eventualnom radiofrekventnom, ablacijom, oboljenja kod djece izuzetno rijetkih patologija, odnosno oboljenja sa niskom incidencom (jedan na milion stanovnika), ukoliko se radi o jedinom oboljenju, odnosno ukoliko bi liječenje u inostranstvu dovelo do potpunog izlječenja, osteosarkom kod djece koji se može liječiti operativnim putem i ugradnja uređaja za dugotrajnu mehaničku cirkulatornu ventilaciju – navode u Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.

Na ime troškova liječenja u inostranstvu godišnje se, kažu u ovom Zavodu, izdvoji od 15 do 20 miliona KM.

– Prema preliminarnim podacima u ovoj godini i do ovog trenutka odobreno je 140 liječenja i kontrolnih pregleda djece u inostranstvu, dok je za njih 30 postupak u toku. Navedeni broj ne uključuje djecu upućenu na liječenje u okviru ostalih oboljenja propisanih Pravilnikom – kažu u Zavodu.

Kriteriji za upućivanje na liječenje u druge države isti je i u entitetu RS.

U Univerzitetskom kliničkom centru RS-a kažu da se pacijenti na liječenje u drugu državu upućuju onda kada je potrebno da se podvrgnu određenim dijagnostičkim i terapijskim procedurama koje se ne izvode u UKC-u RS-a, kao što su kardiohirurške procedure i pojedine procedure iz oblasti dječije hirurgije.

– Odluka o upućivanju pacijenta na liječenje u drugu državu donosi se na prijedlog ljekarskog konzilija klinike koji predlaže dijagostičku ili terapijsku proceduru, koja se treba izvesti, a ustanovu u kojoj će se to uraditi predlaže Fond zdravstvenog osiguranja RS-a (FZORS). Pacijenti odlaze u pratnji zdravstvenog osoblja, ukoliko ljekarski konzilij procijeni da je to potrebno. Liječenje pacijenata van RS-a u potpunosti finansira FZORS u svim slučajevima kada se određena zdravstvena usluga ne može pružiti u RS-u, osim u slučaju kada pacijent lično zahtijeva da određenu dijagnostičku ili terapijsku proceduru obavi van entiteta. U tom slučaju FZORS snosi 30 posto ukupnih troškova – navode u Univerzitetskom kliničkom centru RS.

U Fondu zdravstvenog osiguranja RS kažu da oni ne refundiraju liječenje svojih osiguranika, koji se prema propisima liječe u zdravstvenim ustanovama izvan RS-a, nego se novac direktno upućuje zdravstvenoj ustanovi u koju je pacijent upućen.

– Na liječenje u inostranstvo osiguranici FZORS uglavnom se upućuju zbog operacija na srcu, transplantacija, poremećaja u razvoju, različitih urođenih anomalija… U prosjeku godišnje se u zdravstvenim ustanovama izvan RS-a liječi oko 5.000 osiguranika, za šta FZORS izdvaja više od 20 miliona KM. Primjera radi, za devet mjeseci ove godine oko 3.400 osiguranika liječilo se u zdravstvenim ustanovama izvan RS-a, a troškovi Fonda za tu namjenu iznose oko 16 miliona maraka – dodaju u FZORS.

Veliki broj zahjeva, ne rezultira svaki pokretanjem apela za pomoć

No, u medijima ili na društvenim mrežama svaki dan osvane barem jedan apel ili poziv za novčanu pomoć bolesnoj osobi za liječenje u inostranstvu. Uglavnom se radi o teškim malignim i srčanim oboljenjima, te transplantacijama organa.

U takvim situacijama mnogima je jedini spas – humanitarna organizacija.

Desetogodišnji Emir Buza, koji je bolovao od raka limfnih žlijezda, na liječenje u bolnici Acibadem u Turskoj, izmješten je na zahtjev roditelja. Prema riječima dječakove majke Neire Buza, cjelokupno liječenje, a predračun je iznosio 168.000 eura, platila je porodica, a novac je prikupljan i putem humanitarnih akcija.

– Otišli smo u Tursku, ne znajući šta nas čeka, ali hvala Bogu sve se dobro završilo. Emir je izliječen, a sada nam slijede šestomjesečne kontrole u Turskoj, koje također sami finansiramo. Dok sam bila sa djetetom u Turskoj, suprug je prikupio svu potrebnu dokumentaciju i predao je u Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, kako bismo dobili pravo na novac za liječenje našeg sina, ali – odbijeni smo. Sreća je u svemu što postoje dobri ljudi koji su pomogli da naš sin pobijedi opaku bolest – kaže Neira Buza.

I malena Asja Sućeska, rođena 25. jula 2018. godine sa dijagnozom artrogripoza, izmještena je na liječenje u Njemačku na zahtjev roditelja.

– To je jako rijetka dijagnoza, koja se manifestira ograničenošću pokreta svakog zgloba. Asja je prvo ležala na Neonatologiji KCUS-a, a potom je izmještena na Ortopediju, gdje su nam ljekari kazali kako će pokušati nešto uraditi. Nakon tih riječi suprug i ja nismo mogli ostaviti dijete na ovoj klinici. Tražili smo od ljekara da nam daju papir kako bi Zavod barem nešto sufinansirao od troškova jer je liječenje ove dijagnoze jako skupo. Kazali su da to ne mogu jer oni tu dijagnozu mogu liječiti, te da dijete vodimo na svoju ruku. To smo i uradili. Asja je izmještena u Ortopedsku dječiju kliniku u gradu Aschau u kojoj se artrogripoza uspješno liječi u 90 posto slučajeva. Ortoze koje smo sada platili 10.000 eura može nositi samo godinu jer kako dijete raste, stalno će se morati mijenjati. Do novca dolazimo na razne načine, nešto sami, te putem humanitarnih akcija, snalazimo se kako znamo i umijemo – priča Minela Sućeska, majka bolesne djevojčice.

U Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH navode kako oni postupaju isključivo po prijedlozima kliničkih zdravstvenih ustanova koje su ovlaštene za pokretanje procedure kojom se bolesna osoba upućuje na liječenje u inostranstvo.

Maja Arslanagić, PR, navodi kako u Udruženje Pomozi.ba svakodnevno stiže veliki broj zahtjeva za pomoć, pa zbog toga nisu u mogućnosti za baš svaki ni pokrenuti apel.

– Kad primimo zahtjev za pomoć, prvo tražimo svu medicinsku dokumentaciju i predračun klinike u kojoj se osoba treba liječiti ili izvršiti određen operativni zahvat. Ukoliko uvrdimo da se radi o teškom slučaju, da osoba ili roditelj oboljelog djeteta nisu u stanju sami prikupiti određeni iznos novca, a Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH im to ne osigurava, mi pokrećemo apel za pomoć. U tom slučaju ustupimo telefonski broj, čijim pozivom se doniraju dvije KM, a novac prikupljamo putem naših standardnih računa. Ako je riječ o liječenju u drugoj državi koje finansira Zavod, u takvim situacijama ne pokrećemo apele, ali znamo pomoći na druge načine, primjera radi da pokrijemo troškove putovanja takvoj osobi – objasnila je Arslanagić.

//Faktor