U našoj kući vlada matrijarhat, da ne kažem babijarhat. Suprug i poslije 7 godina braka nema potrebu da planove o životu pravi sa mnom, jer su mu, hvala Bogu, živi roditelji – a oni su svakako važniji od mene.

Dečiji rođendani nisu tako sveti kao babin. Babin je za nas crveno slovo u kalendaru. Ne ispoštuješ li ga prema njenim željama, napravio si strašan grijeh, iako si ga u suštini obilježio cvećem, pjesmicom otpjevanom od strane unuka i naravno poklonom.

Dječije igračke, koje su odnesene u selo, kako bi djeca imala sa čime da se igraju, ne mogu se ponovo vratiti kući, dok baba ne odobri. Odluku o pozajmici bicikla, koji su trenutno djeca prerasla, a koji će nam biti vraćen kroz par mjeseci, daćemo na korišćenje onima za koje baba odluči da treba dati.

Ja, kao roditelj tu nemam pravo glasa, kao da se ne radi o igračkama moje djece, već babinim. Iiii, kako moj muž riješi tu situaciju, izvadi iz dzepa pare, koje nemamo, i kupi djetetu nov bicikl. Sve će uraditi samo da se ne zamjeri mamici.

Novi.ba/Ispovijesti

Izvor: / novi.ba