USK: Kako prepoznati i šta uraditi ako je naše dijete žrtva međuvršnjačkog nasilja?


Na godišnjicu smrti dječaka koji je tragično izgubio život u sarajevskom tramvaju specijalista kliničke psihologije dr.sci. Vildana Aziraj-Smajić s Odjela Neuropsihijatrije KB „Dr. I. Ljubijankić“ u intervjuu u Unsko-sanskim novinama govori o pojavi nasilja među djecom,uzrocima, posljedicama, te načinu preveniranja ove sve raširenije pojave u našem društvu. Za čitatelje krajina.ba portala prenosimo dio tog intervjua.

Šta je međuvršnjačko nasilje?

Dr. sci. Aziraj-Smajić međuvršnjačko nasilje definira kao svako svjesno, namjerno nasilno i ničim opravdano nepravedno ponašanje jednog djeteta ili grupe djece koje je usmjereno prema drugom djetetu i to sa ciljem da se ono fizički ili psihički povrijedi. Za zlostavljanje je karakteristično da se nasilje ponavlja, da je prisutan nesrazmjer moći između žrtve i nasilnika, te da se je kod žrtve razvijen osjećaj ugnjetavanosti, a kod nasilnika osjećaj uživanja.

Da li su dječaci nasilniji od djevojčica?

Djevojčice i dječaci se jedino razlikuju u odabiru vrste nasilja. Dječaci preferiraju fizičko nasilje, a djevojčice verbalno i socijalno nasilje.

Zašto neka djeca postaju nasilna?

Veći broj nasilne djece potječe iz porodica za koje su karakteristični disfunkcionalni odnosi, alkoholizam, gdje nije ostvarena adekvatna emocionalna privrženost između roditelja i djece od najranije dobi. Nasilnici često dolaze iz porodica gdje su se preferirale fizičke metode kažnjavanja, jer djeca preuzimaju model ponašanja roditelja i probleme „rješavaju“ nasiljem. Također, popustljiv odgoj koji podrazumijeva previše slobode, a premalo uspostavljenih granica vrlo često rezultira nasilnim ponašanjem. Međutim, zabluda je da su nasilnici uvijek problematični učenici, sa slabijim ocjenama, neki buntovnici u razredu. Nasilna djeca i zlostavljači mogu biti i “zvijezde”, tzv. „face“ u razredu. To mogu biti djeca koja dolaze iz tzv. dobrostojećih i poznatih porodica, koja su odlični učenici, omiljeni i među profesorima. Kada se radi o takvom djetetu ono želi pokazati svoju nadmoć nad drugima, ima potrebu da je iznad drugih, da dominira i da kontrolira socijalnu klimu u razredu. I onda sebi nađe potencijalnu žrtvu. Nasilna djeca ima slabije razvijenu sposobnost uživljavanja u emocionalni svijet druge osobe, tj. sposobnost empatije. Takvo dijete se ne uspijeva staviti u cipele drugog djeteta i osjetiti kakvu patnju može osjetiti žrtva.

Kako ćemo prepoznati da se s našim djetetom nešto dešava i da je možda žrtva zlostavljanja?

Prije svega, važno je da roditelj od najranije dobi gradi s djetetom odnos povjerenja i da je što više uključen u njegov život. Za svakog roditelja je bitno da primijeti i traži obrazloženje za pojavu fizičkih povreda, ogrebotine, pocijepane odjeće, iznenadnog gubljenja ličnih stvari. Posebnu pažnju bi trebali obratiti na iznenadne promjene u raspoloženju u vidu potištenosti, tuge, plačljivosti, razdražljivosti, iznanadnih navala bijesa, povlačenja. Jedan od bitnih pokazatelja može biti izbjegavanje škole, kao i iznenadno iskazivanje potrebe da dijete vodite u školu ili da ga dočekujete ispred škole, jer moramo imati na umu da se nasilje dešava i na putu do škole i nazad, a ne samo u razredu. Takva djeca često odbijaju ići u školu radi glavobolje, bolova u grudima i bolova u stomaku. Upravo radi tih bolova u nekim slučajevima djeca znaju biti hospitalizirana na našem odjelu Pedijatrije. Kada se otkloni mogućnost organske etiologije ovih smetnji djeca se upućuju kliničkom psihologu. Jedan od uzroka za pojavu takvih smetnji znaju biti posljedice međuvršnjačkog nasilja. Djeca, pogotovo iz OŠ, su još uvijek nedovoljno emocionalno sazrela, te ne znaju u dovoljnoj mjeri prepoznati svoje emocije niti ih verbalizirati ili su zakočeni osjećajima straha, stida i krivice. Naravno, roditelj treba pratiti i promjene u apetitu, promjene u navikama spavanja i općenito promjene u svakodnevnom funkcioniranju djeteta koje mogu ukazivati na to da se s djetetom nešto dešava.

Vildana-Aziraj-Smajić-640×360

Šta može roditelj uraditi ako otkrije da je njegovo dijete žrtva zlostavljanja?

Ako roditelj posumnja da je njegovo dijete potencijalna žrtva nasilja mora odmah reagovati. Dakle, nikako ne smije čekati da se nasilje pogorša. Bitno je dijete prvo ohrabiti da vam ispriča šta mu se sve događa, ko se nasilno ponaša prema njemu, na koji način, gdje se to sve odigrava, ko su svjedoci tog nasilja, ko je sve upoznat s tim, kako se ono osjeća radi toga. Bitno je da se dijete ne prekida u izlaganju, da mu se da dovoljno vremena i prostora da izrazi svoje osjećaje, da osjeti da ima pravo na osjećaj tuge, ljutnje, boli. Bitno je da mu se objasni šta se to događa i radi čega se obično to dešava djeci, šta osjećaju žrtve i da niko ne zaslužuje nasilje. Dajte mu podršku i oslonac, bez ikakvog osuđivanja, kritiziranja i galame. Potrebno je potražiti podršku i pomoć od stručnog kadra u školama (školski psiholog, pedagog, socijalni radnik, razrednik..), nadležnog centra za socijalni rad, centra za mentalno zdravlje po potrebi, a na koncu i pomoć policije.

Koje su vaše preporuke za roditelje?

Za roditelje je neophodno da budu što više uključeni u svakodnevnicu svoje djece, da ih uče nenasilnoj komunikaciji, potiču druženje sa prosocijalno orijentiranim vršnjacima i hrabre da se ne druže sa tzv. toksičnim vršnjacima koji su već preuzeli nasilni obrazac ponašanja. Također, vrlo je bitno da ih učimo suosjećanju, zatim kako da reaguju u situacijama kada ih neko vrijeđa, ponižava, kada su žrtve bilo koje vrste zlostavljanja. Poželjno je preferiranje autoritativnog stila odgoja gdje je prisutno pružanje bezuvjetne roditeljske ljubavi i podrške, potkrepljivanje poželjnog ponašanja, ali uz jasno i konkretno postavljene granice onog koje je dopustivo.

//mojusk.ba



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...