“Uvijek poklone koje dobijem otvorim pred onim tko mi ga je kupio.

Ne samo omot, nego i kutiju, celofan. Ako mogu, kutiju bacim u smeće odmah pred njima. Probam parfem.

Prelistam knjigu, ako nema posvete, molim barem da mi datum napišu i svoje ime… Razlog tome jest činjenica da je moja majka poklone koje bismo dobili u djetinjstvu čuvala, neotvorene i neoštećene kako bi ih mogla kasnije pokloniti nekome.

(foto: Ilustracija)

Imali smo novca, ali je svejedno inzistirala da ono što nismo poželjeli prije, ne trebamo ni zadržati već dati dalje kako ne bismo nepotrebno trošili novac na kupovanje poklona drugima.

Gledala sam kako se moji prijatelji igraju sa lutkama koje sam ja dobila, kako jedu čokoladu koja je meni poklonjena i kako nose haljine koje sam ja trebala nositi…

(foto: Ilustracija)

Zato danas radim sve da poklon koji dobijem bude nemoguće vratiti ili dati dalje, samo kako bih ga zadržala i ljudima pokazala da ostaje sa mnom, iako mnogi ne znaju za škrtost moje mame…”

(foto: Ilustracija)

Izvor: Novi.ba / novi.ba