Kada živite na selu, sve je drugačije. Neprestano ste meta ljubopitivim komšijama, rodbini, prijateljima, čak i običnim poznanicima koji vam stalno postavljaju pitanja poput: `Kad ćete stvarati porodicu?` ili `Šta čekate, što ne radite na tome?`, sve do onih situacija kada u pogledima i otvorenim reakcijama vidite osude vas kao žene jer ste nerotkinja. Niste ispunile svoju misliju. Ne možete da imate dijete.

Ovako svoju ispovijest počinje Milanka Kasalović, iz okoline Prijedora, koja je svog sina, četvorogodišnjeg dječaka Maksima rodila u 36. godini života postupkom biomedicinski potpomognute oplodnje.

Odluci da napravi ovaj korak i krene u postupak vantjelesne oplodnje, prethodila je trudnoća ostvarena prirodnim putem. Nažalost, uslijed visokog krvnog pritiska koji je pratio trudnoću došlo je do prijevremenog porođaja i nakon toga gubitka bebice koja je imala pet dana života.

“Rodila sam dječaka kome sam, odmah po rođenju dala ime Boris. Ne želim da se sjećam tog perioda i jako mi je teško da govorim o tome. Mogu me razumjeti samo majke koje su prošle istu situaciju”, kaže Milanka i navodi da joj je trebalo mnogo vremena da se odluči na drugu trudnoću.

Tada su nastali problemi jer i pored beskrajne želje do trudnoće nije dolazilo.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) neplodnost definiše kao nemogućnost parova da ostvare potomsto nakon godinu dana redovnih, nezaštićenih, seksualnih odnosa. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, ukoliko par u roku od godinu dana ne ostvari trudnoću uz redovne seksualne odnose, onda je potrebno da se obrate stručnjacima reproduktivne medicine kako bi se ustanovio i riješio problem. Većina parova tokom dijagnostike i liječenja neplodnosti ostvare potomstvo prirodnim putem.

“Išla sam kod različitih ljekara, tražila druga mišljenja, ali su najčešći odgovori bili da je kod nas sve u redu, da sačekamo i da će se trudnoća desiti”, priča Milanka.

Budući da je prolazilo vrijeme i nije dolazilo do trudnoće Milanka je odlučila da se posavjetuje sa ljekarima koji rade postupke vantjelesne oplodnje i pokucala na vrata ZU “Medico-S”.

“Nakon obavljenih konsultacija i pregleda, dobila sam preporuku da uradim nekoliko dijagnostičkih procedura među kojima i HSG kada je utvrđena neprohodnost jajovoda. U tom trenutku ljekari su nam savjetovali postupak vantjelesne oplodnje”, kaže Milanka dodajući da je tako počela grčevita borba za potomstvo nje i njenog supruga koja je trajala četiri godine.

“Neprohodnost jajovoda u slučaju vantjelesne oplodnje ne predstavlja problem ali je moja klinička slika bila dodatno opterećena niskom ovarijalnom rezervom. Drugim riječima moji jajnici nisu proizvodili jajne ćelije, tako da je cijeli postupak bio mukotrpan i težak”, prisjeća se Milanka i napominje da je u tom periodu imala veliku podršku svoj supruga, Medico-S tima i posebno psihologa Sanje Lukač.

“Jako je važno da uz stručni tim ljekara i embriologa, pacijenti imaju i psihološku podršku, zato što svako od nas u tim trenucima prvo preipituje sebe, svoje odluke, dolazi i do pogoršanja partnerskih odnosa, nervoze uzrokovane svakodnevnim stresom”, dodaje Milanka.

Prva stručna konsultacija o neplodnosti i liječenju parova starijih od 35 godina savjetuje se već nakon šest mjeseci nezaštićenih seksualnih odnosa, jer uspijeh liječenja zavisi od životne dobi pacijenata.

Nakon tri neuspjela pokušaja vantjelesne opdnodnje, Milanka nije postustala u želji da se ostvari kao majka, a srećnu vijest da je u drugom stanju dobila je 18.07.2014 godine, nakon četvrte procedure.

U februaru naredne godine rodio se dječak Maksim. Poseban u svakom smislu te riječi i onako kako dijete može da bude svojim roditeljima.

“Njegovo rođenje sam doživjela kao ličnu pobjedu, ali i pobjedu svoje vjere i nade da ništa nije izgubljeno sve dok imamo snage da se borimo”, zaključila je Milanka.

Izvor vijesti: Redakcija / lolamagazin.com