Mileta, Pribetić, Maraš, Purić prezimena su koja se ističu kvalitetom i ulogom među hrvatskim rukometnim kadetima, ali postoji jedno koje se ističe i zbog kvalitete i zbog – povijesti. I zbog s visine, također.

Veron Načinović (19) sin je legendarnog olimpijskog zlatnika iz Atlante Alvara Načinovića. Ne pada jabuka daleko od stabla pa je i on pivot, i on je krenuo u Zametu, dok je Hrvatska u Skoplju krenula moćno i ne popušta. S pet pobjeda u pet utakmica odradila je grupnu fazu prije nego će je u srijedu (16.15) izazvati susjedi Mađari. 

Oni nisu ni bili među favoritima prije početka turnira, lani su na EP-u u Hrvatskoj završili tek deseti, dok među njima po Veronu jesu…

– Island svakako, Danska ima istu ekipu, Francuzi su također dobri.

Nigdje, naravno, bez Francuza,makar ovi nisu baš tako nadmoćni, dok aktualna europska zlatna švedska reprezentacija došla je s posve drugom ekipom. Ovdje u Skoplju samo je tada treći vratar.

– Da, ne znam što rade, ali pretpostavljam da je to sustav njihovog Saveza.

Cilj, pak, našeg Saveza, kako drugačije, uvijek je borba za medalju. Juniori su se iz Španjolske vratili s prvim svjetskim srebrom, sada ste i vi, htjeli – ne htjeli, pod povećalom?

– To je s jedne strane bolje jer smo i mi zbog njihovog rezultata došli na vidjelo, ali s druge imamo pritisak da napravimo dobar rezultat.

Ne zna gdje je zlato

Za njega je sada zadužen novi izbornik Siniša Markota koji je zamijenio Borisa Lisicu. Dobro to izgleda?

– Donio je tu 3-2-1 obranu i to je najveća razlika, Skandinavci na takvu obranu nisu navikli, a oni su u ovom godištu najjači, pa vjerujem da je to naš put do uspjeha.

Uspješan je, vrlo uspješan, bio otac. Sigurno ima koji pametan savjet?

– Čujemo se i ovdje u Skoplju, govori mi da se trudim, ono što vidi kada gleda utakmicu, svakako da ukaže na to. Više mi govori nego što pokazuje, ali više u obrani koja je bila njegova najjača strana.

Foto: Instagram

Njegova medalje (posebno zlato iz Atlante i srebro s Islanda, valjda su još žive) vjerojatno je bio razlog što ste i vi završili u rukometu?

– Pa ne znam što bih rekao, ali nekako se nametnuo da, valjda… A za zlato ni ne znam gdje je, ha-ha.

Vaša je vrlo jaka strana visina (203 cm). Ovi niži morali bi vas slušati?

– Teško je biti nekakav autoritet kada smo svi isto godište, nema nikoga “glavnog” da tako kažem.

Rukomet na prvom mjestu

Fizikalijama podsjećate na Syprzaka i Nielsena, jesu li oni među pivotskim idealima?

– Ne, uzori su mi Francuz Fabregas iz Barcelone i Bence Banhidi iz Pick Szegeda.

Mlada je to garda, da, zaboravili smo. A je li Veron zaboravio školu?

– Završio sam srednju školu i sada upisujem fakultet, ali rukomet je na prvom mjestu.

U Zametu i sljedeće sezone. Makar neki roditelji ne bi bili najsretniji s tim rangiranjem.

– Ha-ha. Kako koji – završio je naš “šturi” Veron.

Doći će to već s godinama, samo neka i dalje priča na terenu. 

Grad je lijep

U Skoplju ste već desetak dana, osim sjajne Vardarove dvorane, valjda je i sve drugo na toj razini?

– Grad je lijep, hotel je u redu, nije najbolji u kojima smo bili, ali OK je.

Nemamo loše vanjske

Kaže izbornik juniora Davor Dominiković da ste bolja generacija nego njegova, ali i da je vaša kvaliteta izraženija na krilima i pivotu za razliku od Šarca, Martinovića, Jaganjca i društva.

– Nemamo ni mi loše vanjske, imamo brze srednje, ali da su juniori imali ekstra pojedince u vanjskoj liniji, to stoji.

Puca sedmerce

Ima još jedna posebnost u Veronovoj igri, osim što je često prvi u kontri, puca i sedmerce. Za pivota, k tome, od 203 cm malo neuobičajeno?

– Nisam igrao na drugim pozicijama pa mi nije imalo odakle ostati. U klubu ih znam pucati, pa zašto ne i u reprezentaciji.

Izvor: Davor Kovačević / 24sata.hr