Prije nekoliko dana proslavila sam trideset treći rođendan.

Obožavam rođendane. Podsjetnik su na vrijeme koje prolazi i to ljude zna da plaši, ali vrijeme je teklo i teći će. I neka, to mu je i posao.

Vrijeme nekada donese sjajne stvari.

Mislim da je ovo prvi rođendan, a da nisam plakala. Prvi rođendan kada sam mogla da podnesem nedostajanje i nepostojanje.

Srećna sam. Toliko toga se desilo u ovoj jednoj godini života. Toliko puta sam pobijedila sebe.

Vratila sam mnogo onoga bezbrižnog u sebi koje je u nekom prošlom vremenu spavalo.

Dobila sam neke sjajne čestitke, poljupce i zagrljaje.

Neke lijepe riječi. A, ja jako volim riječi.

Pogledala sam se u ogledalo i vidjela sam da sam dosta onoga što sam željela da budem kad porastem (osim što fizički nisam porasla). Živim život koji mi se sviđa. Život koji možda nije svima baš najjasniji. Ali, život koji je samo moj. U kojem se ne plašiš da donosiš svoje odluke. U kojem niko ne upravlja tvojim vremenom.

I tridesete su sjajne godine.

Godine u kojima nemaš problema da odjebeš stvari koje te pritišću.

Godine u kojima znaš da si sam sebi najbolji drug i da imaš obavezu da se brineš o sebi, pa tek onda o svima ostalima (Iako ja imam neodoljivu potrebu da brinem o svima).

Tridesete su godine kada jasno umiješ da artikulišeš svoja osjećanja. Kada se ne zamaraš glupim pričama o sebi, o moralu, o svojim izborima.

Tridesete su godine kada nemaš potrebu da objašnjavaš bilo kome. Bilo šta.

Moja svaka godina bila je bolja. U svakoj sam bila više ja, a manje ono što su drugi željeli da budem.

Osamnaesta godina je bila poslednja kada sam rođendan provela plačući zbog nekog potpuno bezvrijednog dječaka. I kada sam se napila previše jer on nije volio mene. Nisam znala tada da ne volim njega već da mi njegovo odbijanje vrijeđa sujetu. A sujeta je jebena stvar ako ne naučiš da je uspavaš na vrijeme.

Iz mojih prošlih godina ne nedostaje mi gotovo ništa. Nedostaju mi neki prijatelji, koje je život odveo drugim putem. Nedostaje mi onaj malo bezbrižniji i neustrašiviji dio mene. Ali, uprlja te malo život, malo i ti sam.

Nedostaje mi ljeto na klupici sa drugarima. Nedostaje mi uzbuđenje zbog svakog novog dana. Zamjene ih neki zreliji osjećaji. Neki zreliji trenuci. Pa umjesto trećerazrednog piva na klupici sa drugarima piješ vino na balkonu svog stana.

Ali, i drugari su porasli, pa je sasvim OK.

Nedostaju mi ponekad leptirići koje si mogao da imaš samo sa 18, kada te on slučajno dotakne u prolazu, ili sjedne pored tebe na klupici. Umjesto toga naučiš da ne čekaš na dodire, već da bez straha i strijepnje ljubiš onoga koga voliš i ko ti se dopada.

To se valjda zove odrastanje, i nije uvijek jednako zabavno, ali je definitivno manje komplikovano.

Godine su sjajna stvar.

Godinama učiš kako se živi život, pa sve umiješ bolje.

I da se raduješ, i budiš i ljubiš.

Godine donose novo. A novo te tjera da učiš o sebi.

I zato volite svoje rođendane.

To nije nimalo ni sebično ni egoistično.

Volite svoje vrijeme.

Vrijeme nekada zna da donese sjajne stvari ako znate kako da ga čekate.

Izvor vijesti: Jelena Despot / lolamagazin.com