Samo deset dana prije napada na Bihać, građani Bihaća položili su zakletvu ispred Osnovne škole Harmani I u istoimenom bihaćkom naselju.

Vjerovatno, veliki dio njih nije ni slutio da će odbrana Grada potrajati više od tri godine, a da se mnogi koji se nalaze u ovom stroju, neće nikad vratiti svojim kućama.

Ipak, 02. juna 1992. godine, više od šest stotina budućih vojnika, sa lovačkim i sportskim naoružanjem, bez opreme i uniforme, obećalo je da će se boriti za oslobađanje međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, za njen suverenitet i teritorijalni integritet i da će u toj borbi, ako treba, dati i svoj vlastiti život.

U odbrani svog grada, mnogi su ispunili ovo teško obećanje.