Milioni žena u Južnoj Africi zaraženi su virusom HIV-a, pa iako većina njih ima pristup besplatnim tretmanima, veliki broj obolelih uzima lijekove tajno iz straha od napuštanja.

 Upravo je sa jednom takvom razgovarala novinarka BBC-ja, a žena s lažnim imenom Julija otkrila joj je razloge za to.

Dijagnozu je dobila nakon testiranja u trećoj trudnoći. HIV nije dobila od supruga, već od partnera prije njega. Supruga je slagala kako ima probleme s visokim krvnim pritiskom, pa svoju antivirusnu terapiju stavlja u onu za kontrolisanje pritiska kako ne bi posumnjao.

Za njen HIV ne zna baš niko osim ljekara kod koga ide. Oboljeli od AIDS-a u Južnoj Africi izloženi su ogromnoj stigmi, a Julija se pribojava reakcije svog muža ako bi on slučajno saznao jer bi se on sigurno razveo od nje, a tada ne bi imala nikoga ko će se osim nje brinuti za djecu.

Budući da ne zna je li on zaražen, insistira da tokom odnosa  imaju zaštitu, a to mužu objašnjava time da ne želi više djece. Julijina sestra već je um.la od posljedica AIDS-a, a ona sad odgaja njenu ćerku. Julija je svoju tajnu odlučila čuva, a lijekove namjerava da uzima redovno kako bi mogla što duže da živi i brine se o djeci.

U Africi žive skoro sva djeca oboljela od AIDS-a u svijetu, ističe izvršni direktor UNAIDS-a Majkl Sidibem i založio se da sva djeca imaju pristup antiretroviralnom liječenju.

Britanka Rejčel Dilej (49), koja radi u lokalnoj humanitarnoj organizaciji u britanskom Harpendenu, takođe boluje od HIV-a, dijagnozu je dobila prije deset godina.

Majka troje djece i baka četvoro unučadi bolest je dobila od muškarca kojeg je upoznala preko interneta.

NJENA PRIČA
– Nakon što sam okončala 20-godišnju ljubavnu vezu, nadala sam se da ću uz pomoć interneta upoznati nove ljude, pa i potencijalnog partnera. Imala sam 39 godina i želela sam da nastavim dalje sa svojim životom. Upoznala sam građevinca Sajmona koji je imao dvoje dece i brak iza sebe. Bio je harizmatičan i privlačan pa smo ubrzo započeli vezu. Nikad mi nije palo na pamet da ga pitam za njegovu se*sualnu prošlost ili zdravlje, a sama veza je potrajala tek nekoliko meseci – praskinula sam nakon što sam u njegovom stanu pronašla dokaz da me vara.

Nekoliko nedelja nakon toga otišla sam kod lekara zbog natečenih limfnih čvorova, bolnog grla i groznice. Rekao mi je da simptomi liče na malariju, ali kako nisam bila u inostranstvu, testirao me je na HIV kako bi to isključio.

Nakon što sam dobila rezultate za dve nedelje, bila sam u šoku. Nisam znala baš ništa o HIV-u i AIDS-u te sam verovala kako je to presuda. Iskreno, mislila sam da ta bolest pogađa samo one u Africi. Bilo me je sramota i bojala sam se, a nisam mogla da krivim nikoga osim sebe.

Počela sam da istražujem bolest i dobila  veliku podršku od lokalnog udruženja, a oni su mi pomogli da shvatim sve nejasnoće. Mrzela sam što moram da pijem tablete,ali sam ipak znala da imam sreće što dijagnozu nisam dobila u 80-ima ili 90-ima.

Nikad nisam imala nikakve nuspojave pa danas, 10 godina kasnije, zahvaljujući lekovima mogu imati srećan i ispunjen život. Pre dijagnoze sam patila od depresije, kojoj danas nema ni traga – srećna sam što sam živa i svako jutro nakon što se probudim osećam se blagoslovljeno.

U vezi sam i moj partner nema problema s tim što imam HIV, a praktikujemo se*s sa zaštitom. Još uvek me zadivljuje koliko su ljudi neupućeni, neki još uvek misle kako bolest mogu dobiti preko peškira, Wc daske ili šoljice. Mlađoj generaciji treba objasniti da samo jedan nezaštićeni se*s može rezultirati dijagnozom.
Izvor:srbijadanas.rs

Izvor: / novi.ba