Praktikujem društveno udaljavanje. To znači da ne idem u barove, klubove i na čas joge, a kada sam vani održavam metar odstojanja od drugih ljudi. Što je najvažnije za mene lično, to znači da nemam prostora da flertujem i dam maha svojim seksualnim impulsima. Naravno, koronavirus mijenja način na koji se upuštamo u romantične izlaske, ali ne mijenja biologiju. Samoizolacija zapravo ni malo ne potiskuje moj libido. Potpuno suprotno, kombinacija izolacije i anksioznosti me čini napaljenijom nego ikada ranije. Razgovarala sam sa svojom omiljenom seksualnom kako bih otkrila zašto je to tako.

„Gledajući sa fiziološke strane, naša tijela rade mnogo toga bez da smo mi toga svjesni“, tvrdi Dulčinea Pitagora, psihološkinja i seksualna istraživačica iz Njujorka. „Mozak želi oksitocin. To je uvijek tako, ali kada se osjećamo ranjivo, podložniji smo onome što želi naše tijelo. Kod nekih ljudi to se ispoljava kao napaljenost.“

Dio onoga što se dešava, onda, jeste to da su moje tijelo i mozak gladni onih hemikalija od kojih se dobro osjećam a koje se otpuštaju prilikom fizičkog kontakta, a ja sam svjesnija ove gladi, odnosno napaljenosti, jer se osjećam ranjivo i takođe jer sam sama i manje mi pažnje odvlače spoljne stvari, a više sam fokusirana na svoje unutrašnje iskustvo.

Još jedna stvar koja možda dodaje ovom osjećaju pandemijske žeđi jeste kulturološko osjećanje da možda sada i ne bismo trebali da se osjećamo seksi. Neki ljudi smatraju da je svijet u rasulu i kako bi onda iko u takvoj situaciji mogao i pomišljati na seks, ali to je upravo ono što neke ljude čini napaljenima.

„Seksualnost je prirodna i normalna“, kaže Pitagora. „Što je više potiskujemo to ona postaje intenzivnija. To što seks možda vidimo kao način borbe protiv stresa ne čini nužno da ga želimo išta manje.“

Osjećaj da možda i ne bismo sada trebali željeti seks u kombinaciji sa osjećajem ranjivosti je odličan koktel za stvaranje napaljenosti.

„To ne važi za sve“, napominje Pitagora. Ali može biti intenzivnije ljudima kod kojih je seksualnost nešto jača. „Kada dodate tu komponentu identiteta, iskustvo se čini hitnije jer se čini da je upitan čitav naš identitet.“

Osjećaj hitnosti koji prati napaljenost, poput toliko drugih oblika panike koje osjećamo sada, nam baš i ne pomaže. Niti je zasnovan u stvarnosti.

„Neki dio našeg uma smatra da se nikada više nećemo seksati. Moramo usporiti mozak i podsjetiti se da je ovo samo privremeno.“

Napaljeni osjećaj hitnosti se možda čini uzbudljivo, ali Pitagora kaže da može biti opasno ako ne preispitujemo svoje impulse.

„Možemo vrlo dobro racionalizovati rizično ponašanje kada smo napaljeni. Ako ste osoba koja voli seks i stalo vam je do njega, vjerovatno ćete se ponovo seksati.“

Pa šta bi trebalo da rade oni žedni ljudi zapeli kod kuće? Pornići i masturbacija baš i nisu dovoljni. „Mislim da je važno podsjetiti ljude da je u redu biti napaljen i masturbirati. Postoje ljudi koji smatraju da se sada ne bi trebali osjećati nimalo seksualno.“

Ne znam kome treba da ovo čuje, ali potiskivanje zdravih seksualnih poriva nam neće pomoći da se izborimo protiv koronavirusa. Molim vas, masturbirajte. Pokušajte video seks. Možda to neće odgovarati svima, ali ako se ne osjećate loše moglo bi vam pomoći.

 

Više saznajte na izvornom linku: Saša Leper – Zašto me ova izolacija čini napaljenom? / (lolamagazin.com).
– Ovo je čitanje RSS vijesti.

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.