Član Inicijative “Moja adresa: Srebrenica” Ćamil Duraković žestoko je odgovorio nekadašnjem načelniku Srebrenice Abdurahmanu Malkiću, nakon što je on na društvenim mrežama uputio kritiku na odluku o bojkotu ponovljenih lokalnih izbora u tom gradu.

Ko koga šalta
Malkić je najprije na Facebooku napisao sljedeći status:

“Izbori,

Žalba,

Bojkot, ???

Izbori, ponovljeni,

Prihvatanje mandata, Ne,

Prihvatanje mandata, Da.

Kako ću ga dati drugom, pa moj je, za mene su glasali.

Lud, zbunjen i…sve drugo samo ne normalan.

Brezobrazan, UBLEHA, Opićen.

Ko koga šalta.

Da nije čudno, čudno je.

Da ne bi ti prihvatio mandat, jer ćeš izdati, i izdajica si, (a bili su na istoj listi) prihvatit ću ga ja. Ja nisam izdajica. A kad bi ga prihvatili drugi bila bi veleizdaja.

Ti nisi dobio podršku građana jer ja sam osvojio mandat, odnosno više glasova.

To je obrazloženje.

Blago nama sa odgovornošću i dosljednosti boraca za mandat.

Vjerujem da je po bojkotu zadržano i znatno manje glasova odnosno mandata bili bi prihvaćeni. Znali su i upozoravali mnogi Srebrenčani za igru, al se nisu mogli suprotstaviti ispiranju mozgova. Sad su oni krivi.

Da završim, od 2008. do 2021. sa 17 na 6 ista ekipa uz pomoć “dobronamjernih”. Čestitam”.

Na ovakav Malkićev stav reagirao je Duraković, koji je svoj odgovor također objavio na Facebooku. Prenosimo ga u cijelosti:

“Godinama mi ovaj čovjek, čiji sam bio savjetnik za odnose sa međunarodnom zajednicom, skače po žicama strpljenja. Sjećam se ručka sa švedskim ambasadorom kada sam mu savjetovao da piletinu ne jede rukama. Ukazivao sam mu da bijele čarape ne kombinuje sa crnim cipelama. Posebno sam mu skretao pažnju da u sportskoj odjeći ne dočekuje visoke zvaničnike. No, on veli da ga “baš briga, jer je sportski lik”.

Isto tako, nije smatrao nekulturnim jesti trešnje i pljuvati košpice dok ga snimaju kamere FTV-a, uživo. Kada sam se kao svršenik jednog od najboljih univerziteta u Americi vratio u Srebrenicu baš ovaj bahati lik, koji je mislio vladati Srebrenicom do Sudnjega dana, na jednom ozbiljnom skupu srebreničkih intelektualaca me je predstavio ovim riječima: “Ovaj moj je neki pravnik i k*rac!” – šutio sam, trpio i čekao ovaj možda i ne baš za Bošnjake najbolji trenutak.

Zbog takvih i njihovog poimanja opšte kulture, bontona, obrazovanja i javnih nastupa, nije ni čudo što o nama Srebrenčanima misle da smo primitivna ruralna skupina ljudi…

Ostao s narodom
I dok su takvi bili reprezenti Srebrenice godinama smo stagnirali. Otužno je da on ni danas ne odustaje, već optužuje nas koji i dalje pokušavamo, u veoma teškim vremenima, učiniti nešto za naš narod.

E pa da ti kažem. Nek’ si se i ti probudio!

Ti si iz Srebrenice upravo te 2008., kada si prestao biti načelnik, odmah odlepršao u Vogošću u udobnu fotelju BH Telecom-a. Za razliku od tebe, ja nakon što nisam više načelnik (od 2016.), sam ostao sa svojim narodom sa kojim ti nikada nisi ni bio, a sad izigravaš naknadnu bošnjačku pamet. Đe si do sada? Đe si da svojim iskustvom pomogneš, daš neko mišljenje, usmjeriš nas? Ti si od 2012. godine, po saznanju da nećeš biti kandidat za načelnika, prestao dolaziti i na sastanke. Kada već govoriš o mandatima, razlika između tebe i mene je ta što sam ja radio kampanju u kojoj je Alija bio kandidat, a ne ja, i radio sam to srcem za opšte dobro. Ti to od egocentrizma nisi mogao niti htio, jer tamo gdje nema tebe lično – ti ne učestvuješ.

Malkiću, ti si kao bivši načelnik baš na izborima 2012. godine, na odborničkoj listi, dobio 333 glasa. To danas nije dovoljno za mandat, toliko! Ako si iskren (a nisi), trebao si pomenuti da tih 17 odbornika, o kojima ti govoriš, su bili izabrani prije Izbornog zakona, prije Zakona o prebivalištu, koji su onemogućili Bošnjacima da glasaju bez obzira na prebivalište, kao što je bio slučaj u periodu tvoga načelnikovanja. Ti i tadašnjih 17 – apsolutna većina koju nažalost nikad više nećemo imati, nisi imao hrabrosti da usvojite odluku o “vraćanju Srebrenice pod isključivu jurisdikciju BiH” odnosno proglasite Srebrenicu distriktom, čime je srušena možda jedina šansa da se to desi.

Ne može više pod kožu
Zato, pokrij se po glavi, jer kad već ništa ne radiš za Srebrenicu, bolje je, vjeruj, da šutiš. I da ne zaboravim! Da! I na bojkotovanim izborima, dobio sam 956 glasova. Da nisu bojkotovani, imao bih minimalno 2000, tako da… Zašto bih ja to prepustio onima koji nisu dobili podršku naroda, a odmah su krenuli da dogovaraju lokalnu vlast i na kojoj poziciji će ko da bude podrazumijevajući da mi nećemo uzeti mandate? Godinama se ustručavam odgovoriti na tvoje provokativne komentare o Srebrenici, a često na moj račun, jer nikada nisi uspio svariti činjenicu da dolaze nove, mlađe generacije političara koji ne misle kao ti.

Ali Malkiću ne može više pod kožu pa da ti u tvome žargonu kažem, sada kada je i moja brada sijeda, se*eš brate! A znamo se!

Hajmo sljedeći, bujrum ja sam spreman za svaki oblik javne debate…”

Godinama mi ovaj čovjek, čiji sam bio savjetnik za odnose sa međunarodnom zajednicom, skače po žicama strpljenja. Sjećam…

Objavljuje Ćamil DurakovićSubota, 6. ožujka 2021.

Izvor: Avaz.ba