Živim na periferiji Beograda. Vraćao sam se iz grada oko 3-4 ujutru i svratio sam do trafike da kupim cigare i u tom trenutku mi prilazi čovjek u ranim 30im i nudi mi sumnjive supstance.

Kulturno ga odbijam, plaćam kasirki i krećem kući. Dok sam se vraćao okrenuo sam se par puta i vidio istog čovjeka kako ide za mnom ubrzanim korakom.

Umjesto da i ja ubrzam i pobjegnem ili se suočim sa njim kao što bi većina uradila došao sam na ideju da čučnem i ispružim ruke, krenem da šetam četvoronoške i vičem kako mi je neko ukrao tursku kafu i kako će svi um,rijeti.

Malo je reći da se tip okrenuo i počeo da trči u suptornom smjeru.

Izvor: Novi.ba / novi.ba