Gdje god se pojavi, Zlatan Ibrahimović (38) ostavi ogroman trag. A Švedska? E, tamo već ima poseban status i to već, možemo reći, graniči s božanstvom. Kao i što je pričao u svojoj autobiografiji, od djetinjstva je bio kao ‘uljez’ švedskom visokom društvu kao i što se godinama borio da izgradi ovo što je danas. Upravo zbog toga on je danas idol većini djece i upravo zbog toga je dobio svoju statuu u rodnom Malmöu.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

– Kada dođete u New York, imate Kip slobode. Kada dođete u Švedsku, Kip Zlatana. Nevažno odakle ste došli, gdje živite, kako izgledate, ovaj kip je simbol da je sve moguće – rekao je Zlatan Ibrahimović na predstavljanju vlastitog kipa u centru Malmöa gdje su mnogi Šveđani došli kako bi ga vidjeli i pozdravili se s njim. 

– Svatko tko treba podršku, snagu i energiju, samo mora pogledati u statuu. To je dokaz da možete uspjeti ako vjerujete u to. Kada sam započeo karijeru, nisam imao nikoga tko će me podržati i to mi reći. 

Kip je djelo kipara Petera Lindea, a brončani Ibrahimović je visok 2.7 metara i teži 500 kilograma. Izrada je trajala pet godina, a statua se nalazi između starog i novog stadiona.

Zlatan je rođen upravo u Malmöu, a roditelji su mu Šefik Ibrahimović koji je iz Bosne te Hrvatica Jurka Gravić. Živio je u kvartu Rosengard i često je imao obračune s ostalom djecom koja su mu se rugala. Tako je bilo i na početku njegove karijere, a sve što je dobio, ostvario je sam. 

Zlatan je u karijeri igrao za Malmö, Ajax, Juventus, Inter, Barcelonu, Milan, PSG, Manchester United, a sada svoju magiju pokazuje u dresu LA Galaxyja. Osvajao je sve i svašta, ali Liga prvaka mu je uvijek izmicala. Titulu najboljeg švedskog nogometaša osvajao je čak deset puta!

Godinama je priželjkivao svoj kip u rodnom gradu, a sada ga je napokon i dobio. Također, ne možemo se ne sjetiti i njegove legendarne izjave kada su ga novinari pitali hoće li ostati u Parizu.

– Ako zamijene Eiffelov toranj jednako velikom Zlatanovom statuom, onda možda ostanem u PSG-u.

Možda se nekima ne sviđa njegov karakter i ‘jezičina’ od dva metra, ali upravo zbog toga je i poseban. U djetinjstvu nije imao ništa, s 15 godina je razmišljao o prekidu karijere i o odlasku na bauštelu, a sada ima što god poželi. Ako vam se već ne sviđa njegovo ponašanje, barem zbog toga bi ga trebali poštovati…

Izvor: Zdravko Barišić / 24sata.hr