Gledao sam tu utakmicu kod kuće na TV-u. I svim srcem navijao za Hrvatsku, baš sam bio tužan kad nije uspjela.

Tako je Zlatko Dalić proživljavao najvažniji dan u svojoj karijeri. A tugu je ubrzo zamijenilo uzbuđenje, ushit i neizreciva radost i ponos.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Uvečer tog 6. listopada 2017. krenuli su telefonski pozivi, HNS je na brzinu smijenio Antu Čačića i ustoličio Zlatka Dalića.

Točno 771 dan nakon šokantnog remija Hrvatske i Finske i pada Ante Čačića, Dalić će se na istoj Rujevici naći u sličnoj situaciji. Rezultatski, jer po statusu u nogometnoj javnosti nikad nisu bili ni približno jednaki, siroti Čačić, unatoč odličnim i atraktivnim igrama “vatrenih” pod njim, nikad se nije uspio riješiti stigme Mamićevog čovjeka. I činjenica da je u trenutku preuzimanja Hrvatske imao CV višestruko jači od Kranjčara, Bilića, Štimca i Kovača kad su je preuzeli nije mu pomogla.

Rezultatski, dakle, Hrvatsku je tada pobjeda vodila na SP, sad joj treba bod. Popravnog ima, ali je vrlo zahtjevan: tada Ukrajina pa playoff, sada playoff Lige nacija, gdje bi mogli čekati Švicarska i Island.

Foto: Pixsell/Matija Habljak

Rujevicu je prije 25 mjeseci ispunilo 7578 gledatelja, u atmosferi koja i nije bila ludo poticajna Mandžukić je načeo goste, ali je u 90. minuti Pyry Soiri zabio za 1-1. Bile su mu 23 godine, igrao je za bjeloruski Soligorsk (nakon što je valjda prerastao domaću ligu igrama za Kotku, MYPA-u i VPS), ušao je na teren deset minuta ranije i nije mogao ni sanjati da će ispisati hrvatsku nogometnu povijest.

Taj je Finac namibijskog porijekla te večeru na Rujevici debitirao za reprezentaciju, a potom je otišao u Admiru i Esbjerg (ove sezone dva gola u 19 nastupa), te za reprezentaciju zabio još četiri gola u 19 utakmica: Estoniji, Malti, Grčkoj i Armeniji.

Eto, Joziću je klupu “vatrenih” pod rit gurnuo Škot Kevin Gallacher (srušio Ćiru), Bariću Ekvadorac Edison Mendez na SP-u (srušio Jozića), Kranjčaru Wayne Rooney na Euru (srušio Barića), Biliću Harry Kewell na SP-u (srušio Kranjčara), Štimcu Jesus Navas na Euru (srušio Bilića), Kovaču Škot Robert Snodgrass (srušio Štimca), Čačiću Norvežanin Jo Inge Berget (srušio Kovača), a Daliću – Pyry Soiri.

– Hrvatska se reprezentacija ne odbija, bez obzira na to kako loš trenutak bio. Neću nikakav ugovor, ako izbornimo SP, onda ćemo pričati o ugovoru. A igrače sam upoznao na aerodromu uoči puta u Kijev – govorio je Dalić, koji je osam i pol mjeseci bio bez posla.

Realno, nije uživao veliku vjeru, ni on ni momčad. Više ga je ljudi vidjelo kao čovjeka koji će zakucati do kraja u nepovrat jednu veliku generaciju koja nije napravila ništa, nego da će doći do finala SP-a. Rijeka, Dinamo Tirana, Slaven Belupo, Faisaly, Al-Hilal, Al-Ain, nije baš uvjerljivo, zar ne? Da, dopirale su do nas priče koliko je to velika stvar, azijski Real Madrid, finale azijske Lige prvaka, blabla… Ali kako će iz Faisalyja i Aina voditi Luku, Raketu, Mandžu…?! 

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Kao Čačić tada, ni Dalić sad na Rujevici neće imati neke udarne adute, izostanak Rakitića, Lovrena, Vide i Kramarića velik je hendikep. A ruku na srce, Slovačka je jača nego Finska.

Iz te utakmice od prije samo dvije godine, u sastavu su danas tek Brozović, Modrić i Perišić, a u kadru Rog i Pašalić koji su tad ušli s klupe.

A čeka li i sad kod kuće pred TV-om neki drugi trener izbornikov kiks na Rujevici? E, nek’ se strpi još koji mjesec, godinu… Jer Dalić je zaslužio biti izbornik koliko god dugo on to želi. Pa ako je izvukao ‘ono’ protiv Ukrajine i Grčke i odveo nas u Rusiju, što mu je ova Slovačka…

Izvor: Ante Buškulić / 24sata.hr