Autor i pjevač Tomislav Ivčić ostavio je dubok uticaj na muziku Hrvatske i bivše države. U svom jedinstvenom muzičkom izražaju stapao je pop žanr i dalmatinski folklor a sam se fantastično uklapao u tu neobičnu umjetničku priču. Stvorio je profesionalno definisan muzički izraz. Kao talentiran autor i uspješni pjevač nikada se nije pretjerano isticao niti „busao“ da je zvijezda. A bio je tu uistinu 70-tih pa nadalje. Najzvučnije ime te muzičke kategorije.
Tomislav Ivčić rođen je u Zadru 1953. godine. Većinu djetinjstva proveo uz majku koja je uz lični težak život u duhu vjere podizala djecu. Okrilje vjere iznalazilo je i vlastitu snagu i ljubav. Od djetinjstva volio fudbal i slušao muziku, naročito italijansku kanconu ali i izvorni dalmatinski folklor. Svirao gitaru talentirani dječarac. Poslije gimnazije upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Muzika i ljubav prema djevojci Slavici su ga odvlačili od studija. Oženio se i dobio troje djece.
S početka 70-tih započinje svoj san pretvarati u javu. Sa svojim blagim pristupom i smirenošću poznanicima i prijateljima bio je miljenik pa su mu zbog toga dali nadimak Braco. Svoj opus započeo je sa italijanskim kanconama zajedno sa Mladenom Grdovićem u „Duo pegla“. Na Zagrebačkom festivalu ‘78. nastupio je sa pjesmom „Najljepša si“ kada je dobio godišnju nagradu za najboljeg kantautora. Najveću inspiraciju iznalazio je u dalmatinskoj tradicionalnoj muzici. Inače govorio dobro više jezika pa tako mu nisu bile strane ni francuske šansone, italijanske kancone, američki folk-pop.
Nizali su se njegovi hitovi „Kalelarga“, „Tamo gdje sam rođen“, „Gorka rijeka“ koju je pjevao sa Meri Cetinić, „Dalmatinske noći“, „Voljena vrati se“, Posljednji valcer“, „Sve moje ljubavi“, „Pjesma Međugorja“, „Krunica moje majke“… Sa svojim bratom Vedranom Ivčićem i polubratom Đanijem Maršanom snimio je „Platinum colection“ sa 40 numera koje su njegova braća izdala tek 2011. njih trojica su 1980. godine snimili „Bepo bagulini“ za Splitski festival, 1982. „Pismo iz konobe“ a godinu poslije toga „Talijansku ploču“, 1981. godine kao vlasnik medijsko diskografske kuće „Zlatna palma“ sa Grdovićem je izdao „Dalmatinske noći“. A 1985. zajedno su snimili „Francusku ploču“.
„Duo pegla“ je sa pjesmom koja se nalazila na LP-u „Mi imamos mnogos problemos“ 1987. godine je bila najprodavaniji nosač zvuka sa polumilionskim prodanim tiražom. Njegova 23 LP-a su 22 puta okrunjeni zlatom. Učestvovao je na festivalima, nagrađivan, sa svojim pjesmama obišao svijet od Evrope, preko Amerike do Novog Zelanda a svaki slobodan momenat koristio za porodicu. Lijepe momente volio je bilježiti kamerom, suprugu Slavicu, kćerke Izabelu, Kristinu i sina Ivana. Pjesma „Večeras je naša fešta“ iz 1986. godine stvoren je bezvremenski hit, bolje reći himna Dalmacije. Izveo ju je sa Grdovićem. Njegove kompozicije prodate su u tiražu od dva i po miliona. Sve to bez kompilacija.
Tomislav je autor pjesme „Stop war in Croatia“ koja je prvi put puštena u eter 1991. godine sa slikama ratnih stradanja u Hrvatskoj obišla cijeli svijet. Ostala sinonim domovinskog rata u Hrvatskoj. Ivčić je 1990. izabran za člana Hrvatske demokratske zajednice. Potom 1993. izabran za kandidata zastupničkog mjesta u hrvatskom Saboru.
Sedam dana prije preuzimanja funkcije doživio je stravičan saobraćajni udes. Naime, izbjegavajući pješakinju skrenuo je u suprotnu traku, a njegov mercedes je udario u BMW. A tom prilikom su stradali i pješakinja i suvozač iz drugog vozila a i Tomislav Ivčić. Jedinstveni autor i pjevač je pokopan na zagrebačkom Mirogoju uz drljiv ispraćaj onih koji su poštovali dobroćudnog čovjeka i vrhunskog umjetnika. Ostao je da živi u svijetu muzike sa svojim prelijepim pjesmama. I kako kaže jedan stih njegove pjesme „i onda kad ne bude nas bilo pivaće se pisme naše“.Za humanitarni i domoljubni rad Tomislav Ivčić je posthumno nagrađen vrlo značajnim priznanjem „Domagoj“ i to 2001.
Na mnogim manifestacijama Tomislav je onemogućen za nastup. Isto tako i u muzičkim emisijama i programima. A u Zadru njegov nastup je bio zabranjen. A sve zbog njegovog poštovanja vjere i vjerskih običaja. Tako su u vremenu bivše države naložile vlasti. Po njihovom on se izjašnjavao kao vjernik. A to je kao bilo „opasno“.
Sa mladom Vanjom Miho 1991. godine Tomislav je otpjevao je numeru „Tata vozi polako“. Neki kažu da je ova pjesma fascinantno sudbonosna.
Kao uspomenu na nekada sjajnog muzičkog umjetnika i dobru personu zagrebački park na Dubravama u čijoj blizini je Tomislav živio sa porodicom 2015. godine dobio je naziv po njegovom imenu. Godinama jedna od ulica u Zadru takođe nosi njegovo ime, blizu njegove rodne kuće a i nekoliko spomen obilježja u njegovu čast postavljeno je po Dalmaciji.
Izvor vijesti: Avaz.ba / azra.ba
