Povodom Svjetskog dana slobode medija, u Bihaću je održana konferencija „Mediji i sigurnost na društvenim mrežama“, koja je, osim formalnih poruka, otvorila i suštinsko pitanje – da li društvo uspijeva pratiti tempo digitalnog svijeta koji svakodnevno oblikuje javno mišljenje.
U organizaciji Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona, za istim stolom našli su se predstavnici institucija, akademske zajednice i stručnjaci, pokušavajući odgovoriti na dilemu koja sve češće dobija na težini: gdje prestaje sloboda, a počinje odgovornost u online prostoru.
Ministar Denis Osmankić naglasio je kako je fokus resornog ministarstva usmjeren na digitalnu transformaciju obrazovanja, ali i na jačanje medijske pismenosti među mladima. Njegova poruka bila je jasna – generacije koje odrastaju uz društvene mreže moraju naučiti prepoznati razliku između kvalitetnog i štetnog sadržaja.
Ipak, ono što je izrečeno između redova, možda je i važnije od zvaničnih izjava. Društvene mreže danas nisu samo prostor komunikacije – one su postale arena u kojoj se oblikuju stavovi, šire informacije, ali i produbljuju podjele.
Psiholog Nejra Nesimović upozorila je na zabrinjavajući trend normalizacije govora mržnje i javnog posramljivanja, ističući da anonimnost korisnika dodatno ohrabruje negativne obrasce ponašanja. U takvom okruženju, granice pristojnosti sve su tanje, a posljedice sve ozbiljnije.
S druge strane, zastupnica Fatka Kulenović otvoreno je govorila o potrebi zakonskog uređenja medijskog prostora, nazvavši trenutno stanje „medijskom džunglom“. Njena poruka ukazuje na činjenicu da se regulativa ne razvija istim tempom kao i digitalni alati, ostavljajući prostor za zloupotrebe i neodgovorno djelovanje.
Poseban akcenat stavljen je i na sigurnosni aspekt društvenih mreža. Docent Amel Toroman istakao je da su upravo te platforme znatno rizičnije od tradicionalnih medija, jer omogućavaju svakome da postane izvor informacija – bez uredničke kontrole, bez odgovornosti i često bez posljedica.
Ipak, interesantno je primijetiti da na konferenciji nije bilo predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, institucije koja ima ključnu ulogu upravo u segmentu sigurnosti, uključujući i digitalni prostor. Njihovo odsustvo dodatno otvara pitanje koliko su sve nadležne strukture zaista uključene u rješavanje problema koji sve više pogađaju građane, posebno mlade.
Upravo tu leži ključni problem savremenog društva: svako može govoriti, ali rijetko ko snosi odgovornost za izgovoreno.
Zaključci konferencije možda nisu donijeli konkretna rješenja, ali su jasno ukazali na pravac u kojem se mora djelovati – jačanje medijske pismenosti, veća institucionalna uključenost i odgovorniji pristup sadržaju koji se svakodnevno plasira javnosti.
Jer u vremenu kada informacije putuju brže nego ikada, pitanje više nije samo šta gledamo i čitamo – već koliko razumijemo i koliko smo spremni preuzeti odgovornost za ono što dijelimo.
