Problemi u zdravstvenom sistemu Unsko-sanskog kantona već dugo nisu samo tema političkih rasprava, skupštinskih sjednica i predizbornih obećanja. S njima se svakodnevno suočavaju pacijenti, njihove porodice, ali i zdravstveni radnici koji, uprkos znanju, iskustvu i želji da pomognu, često rade u uslovima koji su daleko od onih kakve bi jedan zdravstveni sistem morao osigurati.
Bihać godinama čeka konkretan rasplet pitanja izgradnje, odnosno rekonstrukcije Doma zdravlja, dok se problemi ne završavaju samo na infrastrukturi. O nedostatku opreme i osnovnih sredstava govori se i u drugim zdravstvenim ustanovama, a koliko je stanje teško možda najbolje pokazuje činjenica da se u Kantonalnoj bolnici „Dr. Irfan Ljubijankić“ i dio opreme za svakodnevni rad, uključujući opremu za spremačice, osigurava putem donacija.
IZGLASANA NOVA VLADA USK: Ibrahim Dizdarić novi premijer
2
Ko je Ibrahim Dizdarić, kandidat za novog premijera USK: Ratni policajac koji je učestvovao u hapšenju Fikreta Abdića
3
Bihać dobija premijera i tri ministra? Hušić preuzima MUP, Halilagić finansije, Zulić obrazovanje, Polimanac pravosuđe
Pritom, Unsko-sanski kanton ima kvalitetne ljekare, medicinske sestre, tehničare i druge zdravstvene radnike koji svakodnevno nastoje pružiti maksimum. Zbog toga fokus ove priče nije na ljudima koji rade u zdravstvenim ustanovama, nego na sistemu koji bi upravo tim ljudima morao osigurati uslove da svoj posao mogu obavljati kako treba.
O problemima bihaćkog zdravstva otvoreno se govorilo i u podcastu BiscaniNET-a u kojem su učestvovali tadašnji ministar zdravstva, rada i socijalne politike USK Meris Jušić i gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić. Kroz razgovor je najavljeno pokretanje procesa i rješavanje problema koji su dugo stajali na mrtvoj tački, posebno kada je riječ o Domu zdravlja Bihać.
Sedić se nedavno i putem društvenih mreža ponovo osvrnuo na tu emisiju, održanu prije gotovo dva mjeseca. S druge strane, do smjene vlasti nisu bili vidljivi konkretni pomaci u realizaciji onoga što je tada najavljeno iz resora kojim je rukovodio Jušić. U međuvremenu je Jušić smijenjen, a nakon formiranja nove skupštinske većine i novog saziva Vlade USK njegov resor preuzeo je novi ministar Džuneid Šakinović.
Nova vlast tako preuzima i stare probleme, a jedan od njih je zdravstveni sistem u kojem građani, prema iskustvima koja javno iznose, ponekad ne mogu računati ni na ono što bi se trebalo podrazumijevati.
„Dijete dehidrirano, a u Hitnoj nema infuzije ni braunile“
Potresno iskustvo ovih dana podijelila je Bišćanka Jasmina Ćehajić-Bećiragić, koja živi u Njemačkoj, a koja je tokom boravka u Bosni i Hercegovini s bolesnim djetetom završila u Hitnoj pomoći u Bihaću.
Kako je opisala, njena kćerka Asja bila je dehidrirana, s visokom temperaturom i povraćanjem. Međutim, prema njenim riječima, u Hitnoj nije bilo infuzije ni braunile.
Roditelj je, dok mu bolesno i iscrpljeno dijete čeka pomoć, morao obilaziti apoteke i tražiti ono što očekuje da će zateći u zdravstvenoj ustanovi.
„To je osjećaj nemoći koji se riječima teško može opisati“, napisala je Jasmina.
Posebno ju je pogodilo poređenje s iskustvom koje ima u Njemačkoj, gdje je njena druga kćerka Una već dvije godine pod nadzorom Univerzitetske klinike u Leipzigu.
Kako navodi, tamo kao roditelj ne mora razmišljati ima li ustanova potreban lijek, opremu ili dijagnostiku, nego se može posvetiti onome što je u tom trenutku jedino važno – svom djetetu.
„I danas sam, prvi put, bila iskreno sretna što me put doveo u Njemačku. Ne zato što mi je ovdje draže nego u Bosni. Nego zato što su mi djeca ovdje sigurnija“, napisala je.
Posebno pohvalila radnike Hitne pomoći
U svojoj objavi Jasmina je posebno naglasila ono što je važno odvojiti od kritike sistema – odnos zaposlenih u Hitnoj pomoći u Bihaću.
Umjesto kritike zdravstvenih radnika, uputila im je pohvale.
„Oni nisu krivi što rade u sistemu u kojem često nemaju ni osnovne stvari. Oni su borci na prvoj liniji. Gledala sam ih kako se trude, kako rade svoj posao i kako predano pokušavaju pomoći, čak i kada im sistem nije dao dovoljno“, navela je.
Suštinu problema sažela je u jednoj rečenici:
„Strašno je kada čovjek koji spašava tuđe dijete nema čime da radi.“
Njena želja je, kaže, jednostavna – da roditelj u Bihaću kojem se razboli dijete ne mora razmišljati gdje će pronaći braunilu, infuziju ili lijek i obilaziti apoteke dok mu dijete čeka pomoć.
Za BiscaniNET: „Bijesna sam kad vidim kolike su plate u ZZO, a djeca nemaju osnovno“
Portal BiscaniNET kontaktirao je Jasminu Ćehajić-Bećiragić nakon njene objave. U dodatnoj izjavi opisala je i mnogo teži period kroz koji je ranije prolazila sa svojom kćerkom Unom.
„Nažalost, to najbolje znam. Nema ružnijeg osjećaja od onog kad ti kažu da od tvog djeteta nema ništa, pa lupaju neke prognoze, propisuju napamet terapije, ubiju i ono malo snage što je u čovjeku ostalo“, kazala je za BiscaniNET.
Danas je, kaže, situacija s njenom Unom potpuno drugačija.
„Uz pomoć dragog Allaha uspjela sam pobjeći od toga i moja Una, elhamdulillah, čeka ponedjeljak da sjedne u svoju školsku klupu.“
Uprkos svemu što je prošla, kaže da još uvijek vjeruje da stvari mogu biti bolje, posebno dolaskom novih generacija koje će drugačije gledati na prioritete zdravstvenog sistema.
„Moja nada u bolje, u neke nove, iole svjesnije generacije i dalje živi, ali i bijes kad vidim kolike su plate u ZZO, a djeca nemaju osnovno“, poručila je za BiscaniNET.
Njena priča dolazi upravo u trenutku kada je Unsko-sanski kanton dobio novu Vladu i novog ministra zdravstva. Promijenila su se imena i politička većina, ali problemi pacijenata i zdravstvenih radnika ostali su isti.
Zato priča ove Bišćanke nije poziv da se prstom upire u ljekare, medicinske sestre, tehničare ili zaposlene Hitne pomoći. Naprotiv, njeno iskustvo pokazuje koliko je teško očekivati od zdravstvenih radnika da pruže ono najbolje od sebe ukoliko im sistem nije osigurao ni osnovne uslove za rad.
Pred novim ministrom i novom Vladom USK zato neće biti dovoljno još jednom obećati promjene. Građani Bihaća i Unsko-sanskog kantona već su se naslušali obećanja.
Sada će se rezultati najjednostavnije mjeriti tamo gdje politika prestaje, a počinje stvarni život – u ambulanti, Hitnoj pomoći, Domu zdravlja i bolničkoj sobi, kada pacijentu zatreba pomoć i kada zdravstveni radnik mora imati čime da mu je pruži.
VEZANE VIJESTI:
