Paljenje suhe trave, korova i niskog rastinja iz godine u godinu predstavlja ozbiljan rizik od požara, posebno tokom toplih i sušnih perioda. Nakon upozorenja iz Tuzle da nesavjesne građane zbog paljenja vatre mogu očekivati novčane kazne i do 1.500 KM, otvara se pitanje kakva je situacija u Bihaću i da li su postojeće mjere dovoljne.
Kako prenosi portal Crna hronika, građani Tuzle upozoreni su na povećanu opasnost od požara na otvorenom, uz poseban apel da se ne pali korov, suha trava i nisko rastinje. Za kršenje propisa predviđene su novčane kazne, dok izazivanje požara koji ugrožava ljude i imovinu može imati i znatno ozbiljnije posljedice.
IZGLASANA NOVA VLADA USK: Ibrahim Dizdarić novi premijer
2
Ko je Ibrahim Dizdarić, kandidat za novog premijera USK: Ratni policajac koji je učestvovao u hapšenju Fikreta Abdića
3
Bihać dobija premijera i tri ministra? Hušić preuzima MUP, Halilagić finansije, Zulić obrazovanje, Polimanac pravosuđe
Problem dobro poznat i u Bihaću
Paljenje trave i rastinja nije nepoznata pojava ni na području Bihaća. Tokom godine vatrogasci više puta intervenišu upravo zbog požara niskog rastinja, a dovoljno je nekoliko trenutaka, suh teren i vjetar da se naizgled bezazleno spaljivanje pretvori u požar koji osoba više ne može kontrolisati.
Na ovaj problem ranije je ukazivao i BiscaniNET portal. Na našoj Facebook stranici objavljivali smo snimke s područja Bihaća koji pokazuju koliko se brzo vatra na otvorenom može proširiti i koliko ovakve situacije mogu biti ozbiljne.
Takvi slučajevi nisu samo problem osobe koja je zapalila travu. Kada vatra izmakne kontroli, na teren moraju izaći vatrogasci, angažuju se vozila, ljudstvo i druga sredstva, dok istovremeno postoji opasnost za kuće, pomoćne objekte, šume, vozila, ali i ljudske živote.
Građani podržavaju strožije sankcije
Nakon sličnih slučajeva i snimaka požara, među komentarima naših sugrađana mogu se primijetiti i stavovi da bi prema osobama koje neodgovorno pale travu i rastinje trebalo postupati znatno strožije.
Zbog toga se, bez prejudiciranja kakvo bi konkretno rješenje trebalo biti, nameće legitimno pitanje za nadležne institucije u Bihaću: da li su postojeće kontrole i sankcije dovoljne i da li bi trebalo razmotriti strožiji pristup prema osobama koje paljenjem vatre na otvorenom ugrožavaju ljude, imovinu i prirodu?
Primjer Tuzle svakako može biti povod da se i u Bihaću dodatno otvori ova tema, posebno nakon brojnih intervencija vatrogasaca kojima smo svjedočili tokom godine.
Jer ono što počne kao spaljivanje nekoliko kvadratnih metara trave, u nepovoljnim vremenskim uslovima vrlo brzo može postati požar za čije je gašenje potrebno angažovati cijelu vatrogasnu ekipu.
