Nakon što je Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine odredilo da se, do donošenja konačne odluke, ne primjenjuju osporene odluke Skupštine Unsko-sanskog kantona koje se odnose na imenovanje nove Vlade USK, oglasio se Pokret za modernu i aktivnu Krajinu (POMAK).
Iz POMAK-a naglašavaju da Ustavni sud tek treba odlučiti o meritumu zahtjeva, odnosno utvrditi da li je u konkretnom slučaju zaista povrijeđen vitalni nacionalni interes. Istovremeno su otvorili pitanje mogućnosti da institut vitalnog nacionalnog interesa postane sredstvo političke blokade parlamentarne većine.
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
2
Ustavni sud Federacije BiH poništio imenovanje nove Vlade Unsko-sanskog kantona, Ružnić se vraća na mjesto premijera
3
Premijer Dizdarić krenuo od sebe: Ukida karticu sa 15.000 KM i privilegije, dok stižu četiri auta od 362.600 KM koja je kupila prethodna Vlada
U saopćenju se POMAK osvrnuo i na poteze nove Vlade USK predvođene premijerom Ibrahimom Dizdarićem, posebno na ukidanje pojedinih privilegija, te postavio pitanje čiji je interes takvim odlukama zapravo ugrožen.
Saopćenje POMAK-a prenosimo u cijelosti:
VITALNI NACIONALNI INTERES NE SMIJE POSTATI INSTRUMENT ZA BLOKADU
Po zahtjevu predsjednika i jedinog člana Kluba Srba u Skupštini USK, Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda FBiH odredilo je da se do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o ovom pitanju ne primjenjuju osporene odluke Skupštine USK koje se odnose na imenovanje nove Vlade USK.
O meritumu zahtjeva, odnosno o tome da li je vitalni nacionalni interes zaista povrijeđen, Ustavni sud tek će odlučivati. Upravo zbog poštovanja odluka pravosudnih institucija smatramo da je potrebno sačekati konačnu odluku i Rješenje Vijeća ne predstavljati javnosti kao konačnu odluku Suda.
Bez prejudiciranja njenog sadržaja, ovaj slučaj otvara pitanje koje daleko nadilazi pitanje ko će narednih dana ili mjeseci sjediti u Vladi Unsko-sanskog kantona.
Može li jedan zastupnik iz reda jednog naroda, bez obzira na stvarnu prirodu pitanja o kojem Skupština odlučuje, pozivanjem na vitalni nacionalni interes dovesti u pitanje jasno izraženu volju parlamentarne većine? Drugim riječima, znači li to da je glas Mladena Lonića danas politički i institucionalno jači od glasova preostalih 29 zastupnika u Skupštini USK?
Ako bi se takva praksa uspostavila, sutra to ne mora biti zastupnik iz reda srpskog naroda niti se mora raditi o Vladi USK. Isti mehanizam mogao bi koristiti zastupnik iz bilo kojeg konstitutivnog naroda protiv odluke parlamentarne većine s kojom se politički ne slaže.
To bi bio opasan presedan. Upravo zbog značaja ovog ustavnog mehanizma ne smije se dozvoliti njegovo pretvaranje u politički veto pojedinca.
Posebno je zanimljivo što pitanje vitalnog nacionalnog interesa postaje jedno od ključnih pitanja SDP-a upravo onda kada više nije dio parlamentarne većine. Dok su bili dio vlasti, nije im smetalo da njihov ministar, u različitim političkim okolnostima i sastavima Vlade, bude imenovan iz reda različitih konstitutivnih naroda – jednom kao Hrvat, a drugi put kao Srbin.
Očigledno nacionalna pripadnost i vitalni nacionalni interes postaju posebno važni onda kada SDP treba sačuvati vlast.
Nova parlamentarna većina nastala je političkom odlukom većine zastupnika u Skupštini USK da formiraju novu Vladu. Ta Vlada je u svega nekoliko dana počela ukidati privilegije koje su godinama bile sastavni dio vlasti – od premijerske „zlatne kartice“ i naknade za komisike, preko desetina savjetničkih pozicija, do neograničenog korištenja službenih vozila.
Zato se s pravom postavlja pitanje – čiji je vitalni interes time ugrožen? Interes srpskog naroda ili interes političkih stranaka da zadrže vlast i privilegije koje s njom dolaze?
A ako je opstanak SDP-a u vlasti postao pitanje vitalnog nacionalnog interesa, onda su očigledno u NES-u konačno pronašli partnera kakvog su dugo tražili.
POMAK će poštovati konačnu odluku Ustavnog suda bez obzira na njene političke posljedice. Ali očekujemo da konačna odluka jasno razgraniči zaštitu kolektivnih prava konstitutivnih naroda od mogućnosti političke zloupotrebe ovog instituta.
Jer ako jedan zastupnik može pretvoriti vitalni nacionalni interes u politički veto, onda više nije pitanje ko ima većinu, nego ko ima mogućnost da većinu blokira.
Vitalni nacionalni interes mora štititi narode, a ne vlast.
