Bišćanin, profesor matematike, sindikalni aktivista, borac Armije RBiH, humanitarni deminer, zaljubljenik u prirodu, zagovornik i praktičar održivog eko turizma. To je, u najkraćim crtama, Jasmin Hodžić, nositelj liste Naše stranke za Skupštinu USK na predstojećim izborima. Hodžić za BiscaniNET govori o razlozima svoje kandidature i političkog angažmana, očekivanjima za izbore, ali i o aktuelnoj političkoj situaciji u Unsko-sanskom kantonu.
BiscaniNET: Koji su vaši motivi da se uključite u politiku i zašto baš Naša stranka?
Politika je nešto od čega sam bježao prvih pedeset godina svog života. Kao i većina našeg naroda, smatrao sam je prljavom i nečasnom profesijom. Međutim, shvatio sam da je moj dugogodišnji moto „Ne zanima me politika!“ bio potpuno pogrešan. Na taj način čovjek ne ostaje čist, već samo daje dozvolu da netko drugi upravlja njegovim životom.
Zbog takvog pasivnog stava svih nas, danas se suočavamo s teškim posljedicama. Školstvo i zdravstvo su nam u ogromnim problemima, privreda posrće pod teretom loših odluka, rijeke ljudi svakodnevno hrle prema granici s Europskom unijom.
Ovo posljednje je i najgore. Bez ljudi sve ostalo gubi ama baš svaki smisao.
Ne želim više biti tihi saučesnik u propadanju našeg društva skrivajući se iza parole da me politika ne zanima. Želim učiniti sve što je u mojoj moći da zajednica u kojoj živim postane bolje, sigurnije i pravednije mjesto za život.
Oko izbora stranke nisam imao nikakvih dilema. Po prirodi sam slobodouman i liberalan čovjek koji duboko cijeni slobodu, mir, toleranciju i pravednost. Kroz ovaj angažman želim te vrijednosti vratiti u naš javni prostor.
BiscaniNET: Imate zanimljivu biografiju, rat vas je zatekao kao osamnaestogodišnjaka u Bihaću, uključili ste se u obranu domovine. Kako gledate na taj period i čega se posebno sjećate?
Kada je počeo rat, tek sam postao punoljetan. Olovku iz gimnazijske klupe praktično sam preko noći zamijenio puškom. Kao osamnaestogodišnjaku, djetetu iz mješovitog braka, bilo mi je potpuno neshvatljivo kako smo od društva u kojem su se ljudi međusobno poštovali, družili i živjeli život punim plućima, došli do toga da te iste različitosti postanu opravdanje za masovna ubijanja, silovanja i protjerivanja.
Kada neko nasrne na tvoju porodicu, tvoj grad i samu bit zajednice u kojoj si proveo čitav život, tu više nema mjesta velikom razmišljanju. To je bio čist nagon, pitanje opstanka svega što mi je u životu bilo bitno. Našli smo se u situaciji gdje se branio goli život i dostojanstvo.
Ipak, iako je to bio najužasniji period mog života, danas se s jednom posebnom sjetom prisjećam nevjerovatne sloge koja je tada vladala među ljudima. U tom mraku, na površinu je isplivalo ono najbolje u ljudima. koji su stali jedni uz druge. Ratna prijateljstva i drugarstva koja su tada rođena, i danas su nevjerovatno snažna. Ona za mene imaju posebnu, neprolaznu vrijednost jer su skovana u trenucima kada smo imali samo jedni druge.
BiscaniNET: Zanimljiv je i detalj da ste se poslije rata bavili humanitarnim deminiranjem, o čemu je tačno riječ?
Čim sam odložio pušku, odmah sam uzeo knjigu u ruke. Uspješno sam završio Pedagošku akademiju u Bihaću i, unatoč tome što sam bio prepoznat kao jedan od najperspektivnijih studenata matematike, velika neimaština me spriječila da nastavim studij u Sarajevu. Život je tada imao drugačije planove za mene.
Nedugo nakon toga, saznao sam da jedna nevladina organizacija iz Francuske traži ljude za humanitarno deminiranje. Kako je problem mina u tom poslijeratnom periodu bio goruće pitanje i glavna prepreka za povratak ljudi svojim domovima, prepoznao sam to kao svoj novi poziv. Imao sam vojno iskustvo, ali i duboku želju da pomognem u obnovi normalnog života. Prijavio sam se i uključio u proces deminiranja.
Moj trud i predanost ubrzo su prepoznati, pa sam počeo i rukovoditi tom organizacijom. Vodio sam tim od oko 40 ljudi u Bihaću. Zajedno smo ostavili neizbrisiv i značajan trag u humanitarnom deminiranju, obilježavanju minskih polja, ali i u edukaciji i upoznavanju lokalnog stanovništva s opasnostima koje su vrebale. Ponosan sam što smo tim radom spasili mnoge živote i omogućili ljudima da se sigurno vrate na svoje.
BiscaniNET: Kada i kako je došlo do toga da odete studirati u Kanadu i jeste lirazmišljali da tamo ostanete?
Do kontakta sa Ambasadom Kanade došlo je tokom mog rada na humanitarnom deminiranju. Tada sam bio vrlo mlad, ali sam imao silnu želju i jasan cilj da završim dodiplomske studije.
Međutim, nikada, niti u jednom trenutku, nisam pomislio da trajno ostanem u Kanadi. Iako me to društvo odlično primilo i bilo prema meni izuzetno fer i korektno, jer Kanađani su zaista topli i srdačni ljudi, u mnogočemu slični nama, ja sam duboko u sebi znao gdje pripadam. Znao sam da se moram vratiti i uraditi nešto konkretno za Bosnu i Hercegovinu, koja je tada prolazila kroz izuzetno težak, poslijeratni period obnove.
Pored uspješnog školovanja i neprocjenjivog životnog iskustva, moj petogodišnji boravak u Kanadi donio mi je ono najvrijednije, dobio sam tri kćerke. Sa njima i sa diplomom u rukama vratio sam se u svoj Bihać, spreman da gradim budućnost tamo gdje mi srce brže kuca.
BiscaniNET: Cijelu karijeru ste u prosvjeti kao profesor, a jedan period i kao direktor bihaćke Gimnazije, stoga ne čudi da je obrazovanje na prvom mjestu među politikama Naše stranke za Unsko-sanski kanton. Šta treba mijenjati u tom resoru i kako?
Kao dijete prosvjetnih radnika, odrastao sam s dubokim poštovanjem prema učionici i zbornici. Za mene ovaj posao nikada nije bio tek puko zanimanje, već životni poziv. Nakon povratka iz Kanade, odlučio sam svoje znanje i energiju uložiti u našu zemlju i zaposlio sam se u bihaćkoj gimnaziji. Moja misija od prvog dana bila je jasna: modernizacija i stvaranje škole za 21. vijek.
Kao mlad profesor informatike krenuo sam od temelja. Uvodili smo internet, kreirali prve školske web stranice i učili moderne programske jezike. Ono što me najviše ispunjavalo bio je rad s nadarenim učenicima. Dokazali smo da naša djeca, uz pravi mentorski rad, mogu ravnopravno stajati na postoljima svjetskih olimpijada i donositi medalje. Ta pokretačka sila i želja za širim promjenama odvele su me na poziciju direktora škole. Na toj funkciji uspjeli smo otvoriti školu prema regiji, uvesti slobodnije školovanje kroz izborna područja, digitalizovati izdavanje dokumenata i uvesti specijalizovane programe poput onog za njemački jezik.
Međutim, kroz moj višedecenijski rad u obrazovanju, postalo je kristalno jasno da parcijalni uspjesi pojedinačnih škola nisu dovoljni. Sistemu obrazovanja u USK-u hitno je potrebna korjenita reforma. Djecu moramo prestati opterećivati suhoparnom teorijom i pukim reprodukovanjem činjenica. Moramo ih učiti praktičnim znanjima i kritičkom rasuđivanju kako bi znali odgovoriti na dinamične zahtjeve modernog vremena i tržišta rada.
BiscaniNET: Koliko se duboko politika uvukla u škole i može li se danas u prosvjeti djelovati slobodno, bez političkog utjecaja?
Učionica mora ostati prostor slobode, kritičkog razmišljanja i otvorenog dijaloga, potpuno zaštićena od bilo kakvih vanjskih uticaja ili dnevno-političkih zbivanja. Naš ključni zadatak je mlade ljude naučiti kako misliti, a ne šta misliti, te im usaditi univerzalne ljudske vrijednosti.
Zbog toga se školstvo hitno mora osloboditi političkih pritisaka. Zakulisne radnje i pokušaji kontrole obrazovnih procesa u svrhu stranačkog zapošljavanja trajno su narušili međuljudske odnose u većini škola. Kada u zbornicama vlada atmosfera nepovjerenja i političkog podaništva, najveću cijenu na kraju plaćaju naša djeca. Ona dobijaju manje pažnje, manje motivisane profesore i lošije znanje.
Obrazovanje ne smije biti plijen nijedne političke partije. Ono je temelj opstanka i razvoja našeg kantona. Moje iskustvo, od učionice do direktorske fotelje, naučilo me kako sistem funkcioniše, ali i gdje puca. Vrijeme je da politiku izbacimo iz škola, a vratimo struku, dostojanstvo profesorima i znanje našim učenicima.
BiscaniNET: Šta će biti u fokusu vašeg rada ukoliko uđete u skupštinske klupe?
Moj politički cilj jeste stabilnost Unsko-sanskog kantona. Građani Krajine predugo trpe posljedice političkih previranja, zbog čega nam je hitno potrebna stabilna četverogodišnja vlada koja će se odmah posvetiti rješavanju nagomilanih problema. Samo politički stabilan kanton može privući investicije, otvoriti nova radna mjesta i zaustaviti odlazak naših ljudi.
Kao čovjek koji dolazi iz školstva, moj prioritet biće korjenita reforma obrazovanja! Moramo izbaciti destruktivnu politiku iz učionica, a djeci ponuditi moderna i praktična znanja. Paralelno s tim, snažno ću podržati stabilizaciju i reformu zdravstvenog sistema. To planiramo postići konkretnim mjerama: smanjenjem lista čekanja, finansijskom stabilizacijom sektora, te izjednačavanjem plata naših medicinskih radnika s konkurentskim kantonima uz sistemsko stipendiranje kako bismo zadržali naš kadar.
BiscaniNET: Šta je po vama najveći problem krajiške politike?
Pitanje nedostatka kredibiliteta i stalne političke nestabilnosti u Unsko-sanskom kantonu, ali i na nivou cijele Bosne i Hercegovine, ključni je izazov koji direktno koči razvoj našeg društva.
Svjedoci smo da se politička scena prečesto pretvara u prostor za ostvarivanje ličnih interesa i borbu za fotelje, umjesto da bude mehanizam za rješavanje stvarnih problema građana. Kada fokus političkih aktera pređe s ekonomskog razvoja, otvaranja radnih mjesta i izgradnje infrastrukture na kontrolu državnih resursa, krajnji rezultat je gubitak povjerenja javnosti u institucije.
Konstantne smjene vlada i nestabilne skupštinske većine u Krajini samo potvrđuju da su stranački i lični interesi nadvladali opći interes. Slatkorječiva obećanja tokom kampanja, iza kojih ne stoje konkretni rezultati, dovela su do apatije među biračima i masovnog odlaska mladih ljudi koji ne žele biti taoci takve politike.
Smatram da je jedini put izlaska iz ove krize jačanje odgovornosti političkih aktera i veći pritisak javnosti. Građani moraju postati svjesni moći svog glasa i na izborima kažnjavati populizam, oportunizam i neispunjena obećanja, a podržati one koji iza sebe imaju stvarne rezultate i čestit rad.
BiscaniNET: Koja je vaša poruka glasačima u Unsko-sanskom kantonu, zašto bi trebali birati vas i Našu stranku?
Moja poruka građanima Unsko-sanskoj kantona je jasna: pred nama je historijska prilika da prekinemo višedecenijsku političku apatiju. Uvođenjem novih izbornih tehnologija konačno vraćamo integritet izbornom procesu. Sada postaje ključno kako građani glasaju, a ne ko broji glasove, čime se direktno staje u kraj izbornim manipulacijama.
Svjesni smo da korumpirane političke elite opstaju zahvaljujući niskoj izlaznosti i ucjenama radnim mjestima. Jedini način da se taj krug prekine jeste masovni izlazak slobodno-mislećih ljudi na birališta.
Kao čovjek koji se dokazao kroz konkretna djela; od odbrane zemlje u ratu, preko deminiranja i povratka ljudi na njihova ognjišta, pa sve do odluke da napustim Kanadu i vratim se u domovinu kako bih obrazovao naše mlade generacije. Ne nudim prazna obećanja. Moja biografija je garant da stojim iza svojih riječi.
Kroz obrazovni sistem sam učio djecu matematici i informatici, ali prije svega tome da budu tolerantni, dobri ljudi i ponosni Bosanci i Hercegovci. To je suština ove države i to su vrijednosti koje, zajedno sa mnom, zastupa i Naša stranka. Pozivam građane da ne propuste ovu šansu i da svojim glasom pokrenu stvarne promjene.
