Iza nas je kampanja u kojoj smo govorili o saobraćajnoj infrastrukturi, demografiji, zdravstvu, obrazovanju, pronatalitetnim politikama, privredi, javnom novcu i projektima koje Krajina čeka godinama. Ali prije svega, govorili smo o odgovornosti.
Vidjeli smo kako ovaj kanton vode ljudi kojima je narod već davao priliku. Neke su smjenjivale političke krize, neke je narod smjenjivao olovkom, a neke protestima. Danas, u drugim dresovima i raspoređeni u drugim taborima, ponovo nam se predstavljaju kao novo rješenje.
Vidjeli smo politiku u kojoj su vlast, institucije i javni resursi služili za ostvarivanje političkih i ličnih privilegija.
Mi smo u politiku ušli da upravo to spriječimo – da ono što pripada svim građanima ne postane plijen bilo koje stranke ili pojedinca.
I dalje vjerujemo u Krajinu. Vjerujemo da možemo bolje. Da možemo podići glavu.
Krajina nije periferija i nije ničiji politički plijen. Krajina još ima ljude. Krajina još ima ponos. Krajina još ima kičmu. I dok je tako – ima i nade.
Vjerujemo da možemo izboriti ono što nam pripada. Vjerujemo da možemo započeti reforme za kojima ovaj kanton vapi. Vjerujemo da možemo vratiti odgovornost i dostojanstvo u institucije.
04. oktobra svako od nas donosi odluku kakvu Krajinu želimo ostaviti generacijama koje dolaze.
