O Agrokomercu, nekadašnjem prehrambenom gigantu “onog” vremena, mjeničnoj aferi i hapšenju tadašnjeg direktora Fikreta Abdića prije 30 godina, do ratne stagnacije, poratnog uništavanja, pljačke i rasturanja njegove ogromne imovine u Bosni i Hercegovini i bivšim jugoslovenskim republikama, sudskim izvršnim postupcima, potom državnoj (federalnoj) brigi kroz direktorska i imenovanja nadzornih odbora, znamo sve i – ništa.
Agrokomerc je i dalje velika kontraverza zbog višeslojnog fokusa interesa, kako političkih struktura, tako i ekonomskih lobija, koji nastoje pod što povoljnijim uslovima “ugrabiti” imovinu rastočenog diva. Oko njegove “lomače” još se igraju “plemenske” vatre i tranzicijski “lovci u žitu”, potpomognuti klijentelističkim lobijima mahom iz državno-političkog miljea, sve do ovih dana održavaju živim formalno-pravni manevarski prostor za sudsku kupovinu suštinski najvažnijih nekretnina Agrokomerca.
Drugim riječima, sadašnji Agrokomerc je na razmeđu najmanje tri “transferzale”, ili procesa, kojima može poći i kojima je, u stvari, i krenuo.
Može li se krenuti putem ‘Topsa’?
Jedan očekivani proces je najavljeni predstečajni, odnosno stečajni postupak, koji je pokrenut na nadležnom Općinskom sudu u Bihaću; drugi je revitalizacija kroz sudsku prodaju tri najvažnije njegove cjeline u Polju, odnosno pogone Prehrambene industrije (koje je već kupila kompanija AS Group) i obnavljanje proizvodnih ciklusa s nekim Agrokomercovim brendovima, poput “Topsa”; treći, također moguć i zloguk kao “Damoklov mač”, definitivni slom ostataka kompanije u većinskom državnom vlasništvu.
Općinski sud u Bihaću je 13. septembra prošle i 18. januara ove godine za predstečajnog upravnika imenovao Šefika Smlatića iz Bihaća. Obnovljeni predstečajni postupak je, ustvari, novi pokušaj rasvjetljavanja okolnosti vezanih za provođenje odredbi Zakona o finansijskoj konsolidaciji u slučaju Agrokomerc, a ključna stvar je da li je stečajni dužnik u roku od 60 dana od dana donošenja Odluke o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva Agrokomerc počeo izmirivati sve svoje tekuće finansijske obaveze.
Prema riječima predstečajnog upravnika, uprave ovog preduzeća i nadzorni odbori nisu provodili jasno definirane odredbe ovog Zakona.
“To sam uočio radeći na prethodnom privremenom izvještaju stečajnom sudiji nakon prvog imenovanja za predstečajnog upravnika. Radi se o vrlo složenoj materiji, čija je kompleksnost doprinijela i neupućenosti kako javnosti, tako i radnika ovog preduzeća, koji su najviše obespravljeni”, kaže Smlatić.
Imnovinu su kupovali i ‘Kurta i Murta’
Dodaje kako će za novi izvještaj koji radi tražiti sve dokumente i izvještaje koji su redovno dostavljani federalnoj Vladi preko resornog ministarstva o provođenju i realizaciji plana finansijske konsolidacije Agrokomerca. Vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine donijela je izmijenjenu Odluku o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva Agrokomerc d.d. Velika Kladuša, kojom se kao krajnji rok za finansijsku konsolidaciju ovog privrednog društva određuje 10. juli 2019. godine.
Pored oficijelnog, da je ovaj rok novi pokušaj da se od Agrokomerca načini kredibilna zdrava kompanija, u šta malo ko vjeruje, postoje i tumačenja da je “apdejtovana” Odluka o finansijskoj konsolidaciji Agrokomerca ustvari kupovina vremena za sve aktere koji su učestvovali u različitim mahinacijama i transkacijama s imovinom ove kompanije, koja se samo na papiru vodi kao većinsko vlasništvo države. Naime, rok zastare za učinjeni kriminal u ovakvim slučajevima je 10 godina.
Agrokomerc, ovakav kakav jeste, ima imovinu u nekretninama u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, a veliki njen dio, nezvanično, prodan je “Kurti i Murti” za više od 100 miliona konvertabilnih maraka (50 miliona eura), a da Agrokomerc i država od toga ništa nisu hajrovali.
U cijeloj ovoj višedecenijskoj “jeremijadi” posljednja rupa na svirali su bili i ostali radnici. Mersad Hamidović, vršilac dužnosti direktora Agrokomerca (prethodni direktor Ermin Mujić uhapšen je u novembru prošle godine, prilikom uzimanja mita od 25.000 KM, odnosno oko 12.500 eura), imenovan na 60 dana, ističe da se u ovoj kompaniji s državnim vlasništvom, u kojoj je u radnom odnosu 200 radnika, obavljaju svakodnevne obaveze, ali da nema proizvodnje.
Stečaj će biti, ‘prije ili kasnije’
“Strateški partner je ušao u Prehrambenu industriju, to je sada njihovo vlasništvo, oni revitaliziraju proizvodnju za sebe i koriste nekadašnje Agrokomercove brendove, a na ovaj način zaposleno je 150 radnika”, kaže Hamidović.
On smatra da stečaj ne može donijeti ništa dobro preduzeću, zbog čega je i uložena žalba nadležnom sudu, te da bi pogotovo tada došlo do teško ostvarivog zadatka uvezivanja staža radnicima koji su stekli uslove za penziju.
“Vlada Federacije ima moralnu obavezu svim radnicima uvezati radni staž i mi radimo na tome zajedno s Nadzornim odborom. Što se tiče stečaja, sačekat ćemo odluku suda”, govori v.d. direktora, ne pojašnjavajući kako će se radnicima uvezati staž ako kompanija egzistira bez proizvodnje.
Bivši direktor Agrokomerca Ekrem Šarić, dobro upoznat s dešavanjima u ovom preduzeću, smatra da je ključno kada je riječ o stečaju da li je jači Zakon o finansijskoj konsolidaciji ili Zakon o stečajnom postupku, a to je pravno pitanje.
“To će riješiti nadležni sud i od toga zavisi da li će doći do otvaranja stečajnog postupka u kratkom roku. Smatram da će do stečaja doći prije ili kasnije”, kaže Šarić.
On ističe da je imovina državnog preduzeća onog trenutka kada je založena kao hipoteka izgubljena ako se ne vraćaju obaveze kao što su krediti, pozajmice…
Ništa bez ulaganja miliona
“Ne postoji model privatizacije, prodaje i slično kojim bi se kupcu skinule hipoteke sa nekretnine izuzev sudske prodaje po odredbama Zakona o izvršnom postupku. Duga bi priča sad bila zašto se krivično ne gone oni koji su olako davali saglasnost za upis hipoteke i zašto Poreska uprava nije prva upisana na imovini Agrokomerca, jer bi to bio spas barem za radnike da se Poreska naplati, jer bi tako mogli uvezati staž. No, to je duga priča o nefunkcioniranju pravne države”, ističe Šarić.
Na pitanje o revitalizaciji Agrokomerca, koja je, praktično, pokrenuta sudskom prodajom Prehrambene industrije, on naglašava kako je i ranije govorio da u Bosni i Hercxegovini postoje samo dvije firme koje bi mogle nešto napraviti u Agrokomercu, a to su AS Group i Bingo.
“To mislim zato što ko god da uđe u Agrokomerc s ozbiljnim namjerama morat će godinama ulagati silne milione dok se to jednog dana ne počne vraćati. Ako neko sumnja u to, može sutra obići Prehrambenu industriju, da vidi u šta je sve kupac primoran ulagati. Iskreno želim da novi vlasnik uspije – ne zbog njega, nego zbog nekoliko stotina radnih mjesta”, govori bivši prvi čovjek ove kompanije.
Ukoliko dođe do stečaja, smatraju poznavaoci, radnici Agrokomerca će vjerovatno moći naplatiti manji dio svojih potraživanja, jer već sada je izvjesno da se vrijednost preostale imovine Agrokomerca kreće između 15 i 20 miliona KM (između 7,5 i 10 miliona eura). To znači da je ova suma, pa čak i ako bude nešto veća, apsolutno nedostatna za pokrivanje nastalih obaveza prema radnicima – prije svega za plate i obaveze iz Penzijskog/Mirovinsko-invalidskog osiguranja.
Čak 4.000 sudskih sporova protiv kompanije
Radnička potraživanja, i to samo za trenutno uposlene, svrstana su u viši isplatni red, odmah iza troškova stečajnog postupka, ali samo posljednjih osam mjeseci, i to u visini minimalca s doprinosima. Sva ostala radnička potraživanja idu u opći isplatni red, sa svim ostalim neosiguranim potraživanjima, i naplata tih radničkih potraživanja će, kako stvari stoje, biti minimalna.
Realnost je da se naplate samo oni koji su se uspjeli po osnovu izvršnih presuda upisati na neku od imovine Agrokomerca, ali i tu se gleda takozvani red upisa, a ta imovina se mora sudski prodati.
Jedno je sigurno – ako i dođe do stečaja, obaveze prema radnicima po osnovu PIO/MIO, a one iznose oko 40 miliona KM (oko 20 miliona eura), problem su federalne Vlade, jer se to neće moći naplatiti iz preostale imovine Agrokomerca. Možda se to može i pravno osporavati, ali moralna obaveza ostaje, jer država i dan-danas gospodari ovim preduzećem i sa svojim upravama i nadzornim odborima vodi Agrokomerc kuda ga (već) vodi.
U međuvremenu su bivši radnici Agrokomerca pokrenuli čak 4.000 sudskih sporova protiv kompanije.
Izvor: Al Jazeera
