Anel Kajtezović: U realnom sektoru nema demagogije

oslobođenje
Hapsi kriminalce, skidaj s poslova nesposobne i daj pametnoj djeci da rade, to je sva filozofija, kaže Bišćanin iz Nezavisnog bloka

Hapsi kriminalce, skidaj s poslova nesposobne i daj pametnoj djeci da rade, to je sva filozofija, kaže Bišćanin iz Nezavisnog bloka.

Anel Kajtezović je novo lice u politici Unsko-sanskog kantona. Samostalni je poduzetnik, sa suprugom vodi malu agenciju Trick već tri godine, ne dugujući državi ni marku obaveza. Sada mu je povjereno i mjesto u Predsjedništvu Inicijativnog odbora Nezavisnog bloka u Bihaću.

Prethodno ste vodili Bihaćko udruženje mladih. Šta nam možete reći o tome?

– Udruženje BUM ili Bihaćko udruženje mladih, nastalo je kao potreba omladine da se organizuje. Rezultat je ideje pet prijatelja koji su se razočarali neizlaskom građana na izbore 2014. godine. Iako je BiH i prije četiri godine bila u krizi, procenat izlaznosti na izbore je bio nešto veći od 50 posto, što je ravno katastrofi. Željeli smo mijenjati svijest, možda čak i pripremati političku stranku i pokrenuti je kad osnažimo ljude. Nudili smo našu platformu i drugim strankama, ali je nisu smatrali ozbiljnom. BUM je zapravo bio dom mladih. U BUM-u su djeca, srednjoškolci i studenti mogli pohađati besplatne sekcije iz engleskog, njemačkog i francuskog jezika, fizike, matematike, likovne i muzičke kulture, novinarstva, montaže, fotografije, ekologije, borilačkih vještina i humanitarnog rada. Svaki dan bile su minimalno dvije sekcije.

Soljenje pameti

Udruženje je svakog ponedjeljka pravilo muzičke večeri od kojih se financiralo. Kroz šest mjeseci u BUM-u je sviralo 110 muzičara, dok je Udruženje brojalo 220 članova. Najveći problem BUM-a je što je htio biti nezavisan. Dakle, mi smo odbili prostorije od Grada, budući da nam je trebala ogromna sala da smjestimo sve sekcije. Mi smo to doslovno zamislili kao dom mladih, a ne kao neku kancelariju sa dva člana udruženja. To zadovoljstvo nas je svakog mjeseca koštalo 500 KM u vidu najma prostora. Udruženje danas egzistira na papiru. Nismo mogli financijski izdržati (sve sekcije su bile besplatne, a članovima po Statutu zabranjena bilo kakva novčana korist ili naknada). Bilo nam je žao to sve ugasiti, računali smo da ćemo jednom opet sve pokrenuti. Onda su me prije tri-četiri mjeseca kontaktirali iz Nezavisnog bloka i rekli da je to bila sjajna stvar i da ako možemo opet to pokrenuti i okupiti omladinu, da su nam spremni dati odriješene ruke u djelovanju i potpunu slobodu.

I sada ste odlučili ući u politiku. Zašto ste odabrali Nezavisni blok?

– Nezavisni blok sam odabrao jer sam u kratkom vremenu vidio da cijene pametne, kreativne i sposobne ljude. Došao na sastanak, poslije njega poslao podatke, reference i životopis i za dva dana su mi dali funkciju u skladu s tim. U SDA bi mi do ove pozicije trebalo deset godina. Također, ja sam teška osoba. Ne trpim autoritet (bez pokrića). Ovako ja razmišljam, Senad Šepić je u pravu ako nešto argumentovano dokaže, a ne zato što je predsjednik. Ja tako razmišljam čitav život.

SA TRIBINE NEZAVISNOG BLOKA, NEDAVNO ODRŽANE U BIHAĆU

Znam koliko vrijedim i ne dam da mi neki stranački potrčko koji nema veze sa životom soli pamet. Ništa se ne podrazumijeva. Pazite ovo, imam pravo na američko državljanstvo, imam hrvatske papire, radio sam u državnoj firmi i ništa od toga nisam iskoristio, već pokrenuo svoju firmu i nema te sile koja će me otjerati iz moje države. Ja volim svoju zemlju, tako sam odgojen i smatram da je svako dužan dati svoj doprinos. Kao njeni najbolji sinovi u ratu, tako sad mi u miru. To je dužnost i obaveza svakog građanina i stanovnika ove zemlje. Ako ne zbog drugih, onda zbog sebe i vlastite porodice.

Kakva je Vaša vizija, zbog čega mladi ljudi poput Vas ulaze u politiku?

– Ja sam neko ko ima privatnu firmu i dolazim iz realnog sektora. Kod mene demagogija ne prolazi. Ukidaj sve što nema ekonomsku isplativost. Svaka državna firma ima da posluje pozitivno. I može. Koja to ne radi, ključ u bravu, otvaraj nešto drugo. Mi se 20 godina bavimo glupostima. Zato što je nesposobnima u interesu da ovo ne krene naprijed. Evo, pogledajte naš kraj, krenuo turizam. Ne znam je li do mene, možda ne razmišljam normalno, ali zašto Grad Bihać, Nacionalni park, Kanton, država ne bi imali svoje hotele, restorane, prateće sadržaje, ceste, vozni park i uzimali novac od tog turizma.

Veliki je problem odlazak mladih u inostranstvo. Može li se to promijeniti i kako?

– To niko ne može zaustaviti. Ovo što se dešava je ravno katastrofi i nemoguće je ovakvoj pojavi stati ukraj. Međutim, može se ublažiti, može se postepeno smanjivati, dok se ne zaustavi jednog dana. Mladim ljudima treba vratiti nadu. Ja sam išao nekoliko puta sa firmom snimati te razgovore za posao u Njemačkoj sa našom omladinom, nekoliko puta i sa studentima Visoke zdravstvene škole u Bihaću. Ta djeca ne idu zbog para, većina njih. Idu zbog mentaliteta, zbog idiotizma. Znate vi kako je jednoj mladoj osobi, kao mojoj prijateljici Armini Begić, koja je, recimo, magistrica kriminologije. Pravi fakultet, onaj državni, sarajevski. I sad za Arminu nema posla koja ima 9,87 prosjek, a Ramo Brkić, komesar policije, napravio Amsterdam od MUP-a. E to boli više od toga da nemaš marku u džepu. Vidio sam slučaj djevojke koja je završila pravo, roditelji imaju samo nju, dobrostojeći, hoće da joj otvore kancelariju, ona želi u inostranstvu raditi deset puta gori posao. Djeci se ova država, mislim na vlast, gadi. Znate šta oni hoće? Samo pravnu državu, pošten i fer odnos. Dakle, hapsi kriminalce, skidaj s poslova nesposobne i daj pametnoj djeci da rade. To je sva filozofija. Manje će koštati da se isplate odštete svim tim uhljebima sa stalnim rješenjima od onog koliku štetu nanose svojim neznanjem preduzećima i firmama.

Ostaje li prostora za nadu, s obzirom na razmjere korupcije koju imamo i kako da se kao društvo nosimo sa njom?

– Sa korupcijom se mi ne borimo nikako. Odnosno, ta borba je igla u plastu stijena. Imate nekoliko mladih i sposobnih tužilaca u cijeloj državi. Jedan od njih je i naš Adnan Tulić, koji je očito krenuo redom i na tome mu svaka čast. Ostali to drže po ladicama 20 godina.

Državno kao svoje

Industriju i proizvodnju ove države je uništila privatizacija, a ne granate. I za to neko mora odgovarati. Znate onaj vic, borba protiv korupcije u BiH kao sportski ribolov: uhvatiš, uslikaš, pustiš.

Očito je da se i Unsko-sanskim kantonom, s obzirom na potencijale, loše gazduje?

– Unsko-sanski kanton ima najbolje predispozicije za razvoj od svih drugih. Prirodno smo Evropa, u EU smo za 10 minuta. Bogati smo vodom, šumom, obradivim zemljištem, prirodnim bogatstvima, kulturno-historijskim vrijednostima. Rijeke, jezera, vazdušne banje, planine, sve imamo. Ali kao što rekoh, ulagati novce u ono što vraća, a ne u gluposti koje poslije izborne kampanje ničemu ne služe. Prodao si interes države radi neke firme i novca iz Hrvatske i Srbije. Da li bi ministar takav neki štetan ugovor potpisao ispred vlastite firme? Naravno da ne bi. Upravo to je rješenje, upravljati državnim novcem pametno kao u vlastitom preduzeću. Tu niko ne uzima namještaj od 110.000 KM, budite sigurni.

(F.Bender – Oslobođenje)



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...