Bihać je izgubio jednog od svojih istaknutih sportista i kulturnih djelatnika – Šefketa Nakića, koji je preminuo 2018. godine u 68. godini. Rođen u Velikoj Kladuši, Šefket je odrastao u Bihaću, gdje je proveo cijeli život i ostavio neizbrisiv trag.
Nakić je bio pionir karatea u našem gradu. Karate je za njega „pronašao njega, a ne obrnuto“ – svoju prvu ozbiljnu obuku započeo je u Zagrebu, a 1974. godine postao je majstor karatea. U Bihaću je osnovao klub „Tempo“, kasnije poznat i pod drugim imenima, kroz koji je generacijama mladih pružao priliku da uče i napreduju u ovom sportu. Njegova predanost karatee bila je više od sporta – prenosio je i filozofiju i mentalni stav zenovskog karatea, često nazivajući svoj pristup „samurajskim karateom“.
Osim sporta, Šefket je bio i talentovani književnik. Njegov prvi roman Dječak Inka objavljen je 1980. godine, a poslije rata nastavio je stvarati djela koja su obogaćivala bosanskohercegovačku književnost. Među najpoznatijim djelima su zbirka pripovijedaka Jantarski put, roman Golubar i pukovnik, te saga u pet nastavaka o izmišljenom liku Nekyia. Njegova posljednja knjiga u pripremi, Adelaidin dnevnik, svjedoči o njegovoj vještini da spaja svakodnevni život, historiju i unutrašnji svijet svojih likova.
Šefket Nakić bio je i ratni komandant, učestvujući u odbrani Bihaća tokom agresije 1992. godine, gdje je pokazao hrabrost i posvećenost svojoj zajednici.
Ostaće upamćen kao čovjek koji je spojio disciplinu sporta, dubinu filozofije i snagu riječi. Njegovo ime i djela ostaju trajno u sjećanju Bihaća i svih koji su imali privilegiju učiti od njega.
