Dvanaest osoba je ubijeno, a četiri su teško ranjene u stravičnom masakru 1. siječnja na Cetinju, koji se dogodio kada je, iz još uvijek potpuno nerazjašnjenih motiva, a nakon svađe s jednim od gostiju u kafani, Aco Martinović ubio svoje susjede, prijatelje i poznanike, među kojima je bilo i dvoje djece.
Među žrtvama krvavog pohoda Martinovića su i dva mališana s Cetinja, Jovan (14) i njegov mlađi brat Vukan (9) Vuletić. Smrt dječaka potresla je cijeli region, a za njihovu obitelj nema riječi utjehe koje bi sada ublažile njihov bol.
Jezivo svjedočenje bliske prijateljice obitelji Vuletić otkrilo je u kakvu se zvijer Martinović pretvorio u tom trenutku.
Pokušao spasiti djecu
Nakon što je ubio vlasnika kafane Mirka Vuletića i ranio njegova brata Mladena, Martinović mu je rekao: “Sada idem da ti ubijem djecu.” Mladen nije uspio dobiti na telefon suprugu i upozoriti je na opasnost. Martinović je u međuvremenu stigao do njihove kuće i ubio dječake. Očajna majka dječaka molila ga je da ubije i nju. Nije htio, samo je otišao dalje – ispričala je kroz suze susjeda.
Podsjetimo, sestra ubojice, Zorica, bila je udata za bratića Mirka i Mladena Vuletića. Susjede Aca Martinovića vidjele su ga na dan strašnog čina. Kažu da je stajao na kućnom pragu, s napola otvorenim vratima, nepomičan neko vrijeme.
– Samo je tako stajao i gledao, kao da je razmišljao što će napraviti – kazala je jedna od njih.
Krvavi pohod
Pored dvije najmlađe žrtve masakra na Cetinju, Aco Martinović usmrtio je još desetero ljudi, među kojima su i njegova rođena sestra, rođaci, kumovi i mnogi prijatelji. Martinović je ubio četvero rođaka – Radovana i Radmilu Martinović te njihove sinove, blizance Miloša i Marka Martinovića. U kući Martinovića teško je ranjena i Markova supruga Marija (38). Među žrtvama su i Radivoje Marković (70), Jošo Otašević (55), Branislav Mudreša (60), Dragana Drašković (53) i njegova rođena sestra Zorica Vuletić. Martinović je svoj zločin započeo 1. siječnja nešto poslije 17.30 sati, u kafani “Velestovo”.
Potresne čitulje
Na društvenim mrežama, pored potresnih objava školskih drugova, svoju tugu dijeli i tetka dvojice dječaka koji su tek zakoračili u svijet.
– Nije istina ovo, Joco i Vukane, tetka ne može bolu odoljeti, da svijet zna kako nož srce reže, tupi nož rane širi dovijeka, rane moje bez lijeka. Pukni srce, izdržati se ne može, pukni srce kad te molim da budem sa Vukanom i Jovanom. Što mi sestru ostavi, krvniče, što mi je ne ubi da kukam i žalim s njima – napisala je ona uz fotografiju mališana, ispod koje su se nizali komentari ljudi bliskih obitelji.
Ona je, podsjetimo, objavila i čitulju zajedno sa svojom obitelji, posvećenu ubijenim dječacima. Njezine riječi ostale su zabilježene i odzvanjaju Cetinjem, koje već četvrti dan plače nad životima nevinih ljudi, među kojima su i mladi Jovan i Vukan.
– Kuku tetki dovijeka, živa rano bez lijeka. Sreće moje izgubljene, gdje vam crna mladost vene. Dva sokola mala, tića tek poletješe put visina, ali krvnička stiže ruka, pa im slomi mala krila. Oteše nam ih bez povratka, zatvoriše svoja vrata, crni barjak sad se vije, kuku meni, tužno li je. Počivajte s anđelima, a tetka će vas čuvati vječno u srcu u kojem ne prestaje teći krv, jer je rana duboka. Kuku tetki za vama – piše u čitulji koju je objavila tetka ubijenih dječaka Jovana i Vukana Vuletića sa svojom obitelji.
Iako nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH predstavlja krivično djelo, ovdje imamo jedan pravni problem koji je i Tužilaštvo BiH vidjelo, kaže Pobrić.
Iako se prema odluci Ustavnog suda BiH obilježavanjem 9. januara krši Ustav BiH i RS, jer favorizira pripadnike jednog naroda a diskriminira ostale građane, obilježavanje ovog neustavnog entitetskog praznika traje i deset godina nakon odluke najviše sudske instance u državi.
Grupa ljudi
Ovogodišnji program obilježavanja traje od 3. do 10. januara, a centralni dio ponovo će biti defile na Trgu Krajine u Banjoj Luci, najavljen za četvrtak u 17 sati.
– Iako nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH predstavlja krivično djelo, ovdje imamo jedan pravni problem koji je i Tužilaštvo BiH vidjelo. Ko je tu odgovoran? Ne može biti odgovorna grupa od 20 ljudi iz organizacionog odbora. Ko je krivično odgovoran u toj grupi ljudi, jer krivičnu odgovornost potrebno je individualizirati. U krivičnom pravu odgovoran je izvršilac, onaj ko pomaže ili onaj ko nekog podstrekava na izvršenje krivičnog djela. Vidjet ćemo šta će biti sada, da li će Visoki predstavnik i Tužilaštvo BiH nešto poduzeti – kaže pravni ekspert Nurko Pobrić.
Odbijanje ili sprečavanje izvršenja presuda Ustavnog suda BiH predstavlja krivično djelo za koje je predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Svjesni da ga čine, u NSRS odgovornost nastoje sakriti unutar sve brojnijeg organizacionog odbora za obilježavanje 9. januara, koji ove godine broji čak 29 članova.
Bez Dodika
Obilježavanju, zbog bolesti, neće prisustvovati ni predsjednik RS Milorad Dodik.
– Njih je malo zastrašilo krivično gonjenje Dodika i oni će pokušati da taj dan proslave, ali na način da niko individualno ne bude istaknut. Mislim da je ta nevidljiva ruka moći odlučila da se ovome stane ukraj, pa imate i krivično gonjenje, hapšenja političara, pa i osumnjičenih za ratne zločine nakon 30 godina. Mislim da je dobro za društvo ako se tako nastavi, a posebno ako se onima za pljačku i kriminal konačno stane ukraj – ističe Pobrić.
Nevidljiva ruka moći odlučila da se ovome stane ukraj, pa imate i krivično gonjenje, hapšenja političara, pa i osumnjičenih za ratne zločine nakon 30 godina.
Srele se Fata, Suada i Belma pa raspravljaju o muškarcima. Kaže Suada: “U moga Sulje hladna jaja. Sinoć kad smo se… Ja slučajno pipnem kad ono… Ledena!”
Fata i Belma (radoznale) kažu da će i one će to provjeriti.
Sutradan kaže Belma: “Bogami, i u moga Hase ‘ladna jaja. Izgleda da je tako kod svih muškaraca.”
Sastanu se one opet sljedećeg dana. Fatino lice “ukrašavaju dvije šljive…
“Sta je bilo?” – zabrinu se kolegice.
Na to će Fata:
“Sinoć dohvatim Muju za jaja, a ona vrela! Kažem ti ja njemu: Bolan, Mujo, kako u tebe vruća jaja, a u Sulje i Hase hladna. I evo šta mi uradi…”
Pravoslavni vjernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obilježavaju Badnji dan
Pravoslavni vjernici koji Božić slave prema julijanskom kalendaru danas obilježavaju Badnji dan. Pripremajući se za jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, Božić, jedan od ključnih trenutaka je sječa badnjaka. Na društvenim mrežama već su počeli da se pojavljuju snimci ove tradicije, a jedan od njih izazvao je posebnu pažnju i podijelio Srbe.
Na Iks profilu “atamanzagliblje” pojavio se snimak Srba koji su rano jutros u Resavici krenuli po badnjak. Nakon što su isjekli badnjak i postavili ga na svoje automobile ukrašene srpskim zastavama, kolona je krenula kroz naselje, uz sirene i baklje.
Iako su učesnici djelovali zadovoljno i ponosno, ovakav stil obilježavanja tradicije izazvao je podijeljene reakcije.
“Je l’ ovo po najstarijim našim srpskim običajima? Mislim, pričao mi je dedo nešto, ali ne pamtim baš detalje”, stoji u opisu snimka.
Kako se vidi na snimku u svečanoj atmosferi, kolona automobila, kombija, motora je potom krenula kroz naselje, dok su zastave, sirene i badnjaci privlačili pažnju prolaznika.
“Sačuvaj Bože”
I dok jedni Srbi podržavaju ovakav način obilježavanja tradicije i odlaska po badnjak, drugi su izrazili nezadovoljstvo, smatrajući da ovakvo ponašanje narušava duh praznika.
“Ovo nema nikakve veze s Bogom, Hristom i vjerom”, “Zakonom zabraniti. Ovoga nikada nije bilo. Bar ne u gradovima. Slavio se Božić i ranije po gradovima, ali ne ovako. Zgrožena sam”, “Po badnjak se ide u tišini, a pjeva se i slavi nakon što se drvo posječe. Doduše, ne mora baš ovoliko da se galami”, “Klinac me pita jutros: ‘Tata, zašto mi nismo vezali badnjak na krov’?”, “Sačuvaj Bože”, pisali su oni.
Je l’ ovo po najstarijim našim srpskim običajima? 😵💫😵💫😵💫
Mislim, pričao mi je deda nešto, al’ ne pamtim baš detalje. pic.twitter.com/a9ypDTo43M
ČELNIK bosanskih Srba Milorad Dodik najavio je kako će sadašnja vlast u Republici Srpskoj, koju on predvodi, “ići do kraja”, odnosno do ostvarenje cilja koji vide kroz proglašenje odcjepljenja tog entiteta od Bosne i Hercegovine.
Dodik je od početka prosinca na kućnom liječenju nakon operativnog zahvata kojemu je bio podvrgnut u Beogradu zbog uklještenja jednjaka, pa on i njegovi odvjetnici tvrde kako nije sposoban sudjelovati u nastavku suđenja koje protiv njega traje pred Sudom BiH, no to ga nije spriječilo da u ponedjeljak pošalje poruke u kojima ponavlja stare secesionističke prijetnje.
U intervjuu koji je objavio banjolučki list Glas Srpske Dodik je ocijenio kako su se on i njegovi suradnici u prošloj godini uspješno oduprli svim pritiscima kojima su bili izloženi, a u 2025. spremni su nastaviti raditi na ostvarenju svog konačnog cilja. “Za nas je to politički cilj. A to je nezavisnost i samostalnost Republike Srpske. I to su svi shvatili”, izjavio je Dodik.
“Imamo potporu prijatelja iz inozemstva”
Tvrdi kako u RS-u za to imaju potporu prijatelja iz inozemstva, koje nije imenovao, no kazao je kako su zahvaljujući njima unatoč različitim blokadama uspjeli financijski preživjeti 2024. godinu.
Oslanja se i na promjene u Bijeloj kući i vjeruje kako će administracija Donalda Trumpa prema BiH voditi drugačiju politiku od dosadašnje, što bi, po njegovu sudu, uključivalo i odustajanje od politike sankcija pod kojima su sada osim Dodika i njegovi kći te sin, kao i svi njegovi najbliži politički suradnici.
“Mislim da će se to promijeniti. Imamo i mi neke prijatelje u SAD-u. Ne bi trebalo zaboraviti da smo utjecali na Srbe u SAD-u da glasaju za Trumpa. Radili smo to i 2016. i 2024. godine”, kazao je Dodik pojašnjavajući kako je najmanje što očekuje “neutralna pozicija” SAD-a u odnosu na zbivanja u BiH, odnosno da prestanu utjecati na zbivanja u toj zemlji.
Na pitanje kako će u RS-u reagirati kada se ove godine budu obilježavala tri desetljeća od genocida u Srebrenici, vojno-redarstvene operacije Oluja i potpisivanja Daytonskog sporazuma, Dodik je odgovorio kako će ustrajati na tvrdnji da genocida u Srebrenici nije bilo, a najavio je kako će ove godine Srbija i RS zajednički na svoj način obilježiti obljetnicu Oluje, i to na teritoriju BiH.
“Što se Daytona tiče, tri desetljeća od potpisivanja može biti dobar povod da konstatiramo kako je taj sporazum mrtav i da su ga ubili Amerikanci”, izjavio je Dodik.
Snimka klinca na jednoj balkanskoj svadbi izazvala salve smijeha u regiji
Snimka jednog raspojasanog klinca s jedne balkanske svadbe brzo je postala viralna i izazvala salve smijeha širom regije. Mnogi su komentirali da ova urnebesna scena savršeno prikazuje ono što znači biti Balkanac – jer, kako kažu, Balkanac se ne postaje, Balkanac se rađa.
Na snimci, dječak se opušteno zabavlja, a njegova energija i spontanost na svadbenom veselju oduševili su sve prisutne. Kroz smiješne i neobične pokrete, mališan je uspio osvojiti simpatije cijele regije, pokazavši da zabava na Balkanu nema granica.
Ako želite vidjeti kako izgleda prava balkanska veselost, obavezno pogledajte ovu snimku koja će vas nasmijati do suza.
Kina bilježi porast oboljelih zbog HMPV virusa. Epidemiolozi kažu da on nije nov, dugo je među nama pa onda postoji iimunitet, koji na koronu nismo uopće imali. Cjepiva nema pa je rizik za malu djecu i starije veći.
Točno pet godina od pojave korone, Kina se suočava s porastom respiratorne infekcije koja ozbiljnije može pogoditi malu djecu i starije, odnosno ljude s oslabljenim imunitetom. Njenim sjevernim provincijama kola ljudski metapneumovirus (HMPV), uzrokujući simptome slične običnoj prehladi i gripi. Iako je bolest obično blaga, može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput upale pluća, osobito kod dojenčadi, starijih osoba i onih s oslabljenim imunološkim sustavom. No za razliku od korone, riječ je o virusu koji je među nama jako dugo, desetljećima, a znanstvenici su ga identificirali 2001. To znači da na njega imamo i imunitet, koji za koronu prije pet godina nismo imali.
– Taj je virus s nama desetljećima, i nema mjesta panici. Ako je netko imunokompromitiran, može imati teži oblik bolesti, kao i starije osobe, jer im je oslabljen imunitet. Da, tog virusa ima i među nama u Hrvatskoj, no u silnim ga prehladama i slučajevima gripe ne možemo dijagnosticirati, pa ne znamo broj oboljelih od njega. Klinička slika praktički je ista kao kod respiratornog sincicijskog virusa (RSV), koji je čest među malom djecom – kaže za 24sata prim.dr. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. RSV može uzrokovati infekcije donjeg dijela dišnog sustava – bronhiolitis i upalu pluća. Gotovo sva djeca do navršene druge godine života dobiju infekciju uzrokovanu RSV-om, i većina se oporavi za 7 do 14 dana. HMPV, dodaje epidemiolog, uzrokuje simptome jednake jačoj prehladi ili gripi, a teži su simptomi mogući kod male djece i starijih odnosno imunokompromitiranih. Jednako kao kod RSV-a, tad je moguća upala pluća, odnosno bronhiolitis.
Virus se širi respiratornim kapljicama kod kihanja i kašljanja, odnosno kontaktom s kontaminiranim površinama, rukovanjem. Simptomi uključuju kašalj, groznicu, začepljenost nosa i umor, s razdobljem inkubacije od tri do šest dana. Za razliku od Covid-19 i gripe, međutim, ne postoji cjepivo ili specifično antivirusno liječenje za HMPV nego se liječe simptomi. Trenutačno u Kini najčešće obolijevaju upravo djeca. Centar za kontrolu bolesti opovrgava prijetnje od “nove pandemije”, upozoravajući samo da se treba pridržavati higijenskih mjera. Prevencija je često i propisno pranje ruku, izbjegavanje diranja očiju, nosa i usta prljavim rukama, izbjegavanje bliskoga kontakta s bolesnima, kao i upotrebe tuđih čaša, šalica, jedaćeg pribora. Virus je najaktivniji zimi, sve do proljeća, pa je dobro izbjegavati zatvorene prostore s puno ljudi, a time i mogućnost zaraze.
Koja god se meni sviđa, djeca joj se ljute, a ona mi viče da pitam djecu. Koja god spomene da pitam djecu, od tog nema ništa, znam ja to. Ja ako pitam djecu, ne bih nikad vidio žene, priča Ismet
Ismet Imamović, 73-godišnji umirovljenik iz Tareva u općini Kladanj u BiH, u potrazi je za partnericom. Ismet ima visoku njemačku mirovinu koja iznosi oko 14 tisuća kuna i zadovoljan je svojim penzionerskim danima u svom rodnom mjestu, ali ono što teže podnosi jeste samoća pa je u potrazi za srodnom dušom. Zahvaljujući YouTube videu, Ismetova priča privukla je pažnju mnogih.
Mjesto iz kojeg dolazi nije veliko, ali bez obzira na tu činjenicu, u njemu ne može naći ženu. Ismetov problem najčešće su potomci njegove odabranice.
– Koja god se meni sviđa, djeca joj se ljute, ona mi viče da pitam djecu. Koja god spomene da pitam djecu, od tog nema ništa, znam ja to. Ja ako pitam djecu, ne bih nikad vidio žene. Ja tražim ženu za sebe, mene ne interesira godi li to njenoj djeci ili ne – žali se Ismet. I dok priča kako je našao neke, uvijek mu kažu da moraju vidjeti sa sinom.
No, i Ismet je izbirljiv, ne želi baš svaku. Ne bi mlađe, boji se kako će to ispasti, jer se jednom već opekao. On stoga cilja na one ne mlađe od 55 godina pa do 60 i više. Želi i da mu odabranica bude slobodna, da, kako kaže, ne mora vodit je po sudu i plaćati odvjetnike. On samo traži srodnu dušu, s kojom bi podijelio svoje penzionerske dane.
– Radio sam u Njemačkoj 37 godina u rudniku. Volio bih naći solidnu ženu, bez svađe. Moja supruga je umrla prije tri godine, a bili smo u braku 50 i nešto godina – kazao je Ismet.
Imamoviću nije bitna ni vjera, ni nacija. Bitno mu je da je žena dobra, zdrava i da sluša. Ni djeca odabranice mu ne bi smetala, kako kaže.
– Niti pijem, niti pušim. Imam i ja djecu i unučad, ali nažalost, unučad dođe samo kad zafali para – dodaje. prneosi 24sata
No, i Ismet je izbirljiv, ne želi baš svaku. Ne bi mlađe, boji se kako će to ispasti, jer se jednom već opekao. On stoga cilja na one ne mlađe od 55 godina pa do 60 i više. Želi i da mu odabranica bude slobodna, da, kako kaže, ne mora vodit je po sudu i plaćati odvjetnike. On samo traži srodnu dušu, s kojom bi podijelio svoje penzionerske dane.
– Radio sam u Njemačkoj 37 godina u rudniku. Volio bih naći solidnu ženu, bez svađe. Moja supruga je umrla prije tri godine, a bili smo u braku 50 i nešto godina – kazao je Ismet.
Imamoviću nije bitna ni vjera, ni nacija. Bitno mu je da je žena dobra, zdrava i da sluša. Ni djeca odabranice mu ne bi smetala, kako kaže.
OSAM sati ujutro. Somaeh Metzger kuca na vrata gospođe Pennig-Chaussy i ulazi. “Dobro jutro. Kako ste?” kaže njegovateljica. “Gudde Moien”, odgovara ona. Marie Josée Pennig-Chaussy ima 94 godine i već šestu godinu živi u staračkom domu Op Lamp u Wasserbilligu u Luksemburgu. Somaeh Metzger je 50 godina mlađa. Počinje uobičajena procedura za koju na raspolaganju ima dobrih pola sata.
Somaeh Metzger oblači gospođu Pennig-Chaussy, pomaže joj ustati iz kreveta, smješta je u invalidska kolica i odvodi u kupaonicu. Nakon deset minuta vraćaju se u sobu. Gospođi Pennig-Chaussy je stalo do toga da sama nanese ruž na usne, makar joj njegovateljica pomaže držeći njenu već drhtavu ruku. Razgovaraju o nekadašnjoj kazališnoj karijeri starije dame – ponekad na njemačkom, ponekad na luksemburškom, sve to začinjeno frazama na francuskom.
Neusporedivo bolje nego u Njemačkoj
Prije gotovo 20 godina Somaeh Metzger je odlučila dati otkaz u jednom njemačkom staračkom domu i otići raditi u susjedni Luksemburg. Naučila je luksemburški na tečaju koji je organizirao njen poslodavac. Od kuće u njemačkom Trieru, gdje živi s obitelji, do radnog mjesta ima 13 kilometara, za što joj treba jedva dvadesetak minuta. “Nisam ni na trenutak zažalila zbog svoje odluke”, kaže Metzger za Deutsche Welle.
Nipošto nije jedina koja iz Njemačke ide na rad u susjedni Luksemburg. Prema tamošnjem Nacionalnom institutu za statistiku, preko 52.000 Nijemaca radi u ovoj maloj državi – što je 30 posto više nego prije deset godina. Velika većina njih i dalje živi u Njemačkoj i putuje na posao. Samo u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi registrirano je 6300 Nijemaca, a među njima je najmanje 4000 njegovatelja poput Somaeh Metzger.
To se vidi i na njenom radnom mjestu: preko 80 posto od 147 zaposlenika u staračkom domu Op Lamp su Nijemci koji brinu za 81 stanovnika doma. “Ne tražimo posebno njegovatelje iz Njemačke”, kaže direktorica Mireille Wirtz-Lenertz. Ali u pograničnoj regiji se proširila vijest kako su uvjeti rada u Luksemburgu mnogo bolji nego u Njemačkoj. Prekovremenih sati gotovo nema, više je osoblja u skrbi, zaposlene se poštuje, a i plaća je gotovo dvostruko veća. “Zarađujem više u Luksemburgu sa 60% radnog vremena nego u Njemačkoj kad bih radila puno radno vrijeme”, kaže Metzger.
I u Luksemburgu su zabrinuti
Veliko Vojvodstvo Luksemburg sa svojih 670.000 stanovnika nedavno je opet povećalo plaće zaposlenima u brizi za starije i bolesne. S deset godina radnog staža njegovateljica u staračkom domu godišnje zarađuje oko 65.000 eura – plus bonusi, dok medicinska sestra može dobiti i oko 100.000 eura.
Luksemburg je očito spreman još bolje plaćati njegovatelje jer je i tamošnje stanovništvo sve starije. Prema procjeni udruge njegovatelja Copas, u sljedećih pet godina bit će potrebno popuniti 4000 radnih mjesta u sektoru njege, uključujući 900 medicinskih sestara, a tu su i drugi djelatnici: od fizioterapeuta pa do pomoćnika u kuhinji.
No u Luksemburgu svake godine završi obuku tek nešto više od 100 njegovatelja. Već sada oko 50 posto medicinskih sestara dolazi iz susjednih zemalja. Upraviteljica luksemburškog staračkog doma Wirtz-Lenertz se boji da će u idućim godinama postati teže doći do njegovatelja iz Njemačke. “Plaće i tamo rastu”, kaže ona, ali se pouzdaje u bolje uvjete rada, niže poreze i na kraju bolje mirovine u Luksemburgu.
Katastrofa u Njemačkoj
Istovremeno, to je katastrofa za staračke domove i bolnice s druge, njemačke strane granice. Samo iz bolnice Barmherzige Brüder u Trieru svake godine odlazi po 25 do 30 medicinskih sestara u Luksemburg, kaže ravnatelj sektora njege te bolnice Jörg Mogendorf: “Taj trend ponovo raste.” Kaže kako pokušavaju zadržati osoblje dodacima na plaću i raznim pogodnostima, ali ljudi im i dalje odlaze.
I Komora djelatnika u sektoru njege pokrajine Rheinland-Pfalz svjedoči da se situacija “nipošto nije poboljšala, dapače: postalo je još gore”. Njezin predsjednik Markus Mai misli da se malo toga može učiniti protiv odličnih plaća u susjednim zemljama: “Jedino što se može poduzeti je općenito povećati broj zaposlenih tog sektora u pogođenim regijama. No naša Komora, kao državna institucija, ima malo utjecaja ili mogućnosti oblikovanja situacije.”
“Ne vraćam se!”
Za Somaeh Metzger ne dolazi u obzir da ikad više radi u svojoj domovini: “U Njemačkoj sam bila odgovorna za devet ili deset staraca u jednoj smjeni, često sam radila 15 dana zaredom. U Luksemburgu imam pet osoba za koje brinem.” Ona ne vjeruje da će se tu nešto promijeniti. U Luksemburgu poslodavac uvažava njezine želje prilikom organizacije rasporeda. Somaeh Metzger je izuzetno zadovoljna: “Mogu bez poteškoća usuglasiti svoj posao i privatni život. To je i preventivna mjera protiv lošeg raspoloženja i stresa.”
A toga je u Njemačkoj sve više, ne samo u sektoru njege.
