– Nagrada će podržati moje istraživanje i rad u polju prevencije mržnje, radikalizacije i nasilja kroz intervenciju u razredima američkih škola i obrazovnih institucija, napisala je Amra Šabić-el-Rejes
Amra Šabić-el-Rejes (El-Rayess), profesorica i naučna istraživačica na Univerzitetu “Columbia”, Bišćanka, koja je zbog ratnih dešavanja napustila svoju domovinu i život izgradila u dalekoj Americi, na društvenim mrežama podijelila je, kako je navela, „nevjerovatnu vijest“.
– Danas sam od svog univerziteta (Columbia Univerzitet) obavještena da sam od Federalne vlade Sjedinjenih Američkih Država dobila zaista veliku nagradu u svijetu akademije u iznosu od 750.000 dolara. Nagrada će podržati moje istraživanje i rad u polju prevencije mržnje, radikalizacije i nasilja kroz intervenciju u razredima američkih škola i obrazovnih institucija.
S ovim sredstvima će za mene započeti veliki rad u naredne dvije godine uz naravno tim mojih studenata koji su ključan dio našeg kolektivnog uspjeha. Ovaj rad je počeo kroz program koji smo kreirali prošlog semestra s ciljem edukacije obrazovnih radnika u SAD-u o mržnji i netoleratnosti prema Muslimanima. Sada uz ovu veliku podršku američke vlade nadograđujemo i širimo ovu inicijativu na državni nivo.
Sva mržnja koju sam ja lično doživjela zbog svog identiteta kao Bošnjakinja i kao Muslimanka je moja inspiracija da spriječim slična iskustva drugima bez obzira ko su i gdje su. Kao što ja svojim studentima uvijek kažem, ne dozvolite da vam ikad iko kaže da ne možete ili ne smijete ili da niste zaslužili da sanjate velike snove. Svi snovi su ostvarljivi uz ogroman rad, upornost i obrazovanje – stoji u objavi Amre Šabić-el.Rejes.
– Iako se čini da još ništa nije učinjeno po pitanju izgradnje novog Doma zdravlja Bihać, činjenice govore drukčije. Prije svega neophodno je ispoštovati sve zakonom predviđene procedure, pripremiti teren, pa tek onda krenuti s projektom, navode u Ministarstvu zrdavstva USK.
U krugu Doma zdravlja Bihać počeli su radovi na izgradnji novog pristupa Službi hitne pomoći, dok će se uskoro početi i sa renoviranjem bloka D.
Priprema je ovo terena za izgradnju potpuno novog objekta, u koji će Hitna služba, kažu nam, posljednja useliti. Do tada će u bloku D, funkcionirati više odjela poput porodične i fizikalne medicine te mentalnog zdravlja.
Ubrzo se očekuje i raspisivanje konkursa za idejno rješenje zgrade s prvim , drugim i trećim mjestom, te novčanim nagradama, kojima se otkupljuju korisnička prava.
Pripadnici Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, jučer su u večernjim satima lišili slobode 22-godišnjeg muškarca inicijala H.O. Prilikom pretresa vozila i osumnjičenog, u Srebreničkoj ulici u Bihaću pronađeno je devet paketića zeljaste materije, koja svojim izgledom podsjeća na kanabis sativu.
Na osnovu pronađenih nedozvoljenih stvari kod osumnjičenog, službenim protokolom pribavljena je i dozvola za pretres stambenog objekta u kojem je nastanjeno lice koje je lišeno slobode. Tokom pretresa stambenog objekta pronađena je i oduzeta određena količina iste materije.
Muškarac je lišen slobode, te je nakon kriminalističke obrade, uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, predan je Kantonalnom tužilaštvu na dalji rad i postupanje.
Hasan Hatić, mladi privatni poduzetnik i programer sa dugogodišnjim iskustvom u IT sektoru koji je na prethodnim lokalnim izborima bio nosic liste za Gradsko vijeće Bihać ispred Platfomre za progres, privukao je pažnju naših sugrađana svojim komentarom na aktueleno saopćenje Grada Bihaća povodom slučaja rekonstrukcije sportske dvorane “Luke” koje prenosimo u cijelosti:
– Ne mogu da vjerujem šta čitam! Princip odgovornosti vam je misaona imenica. Ne može (samo) izvođač radova biti odgovoran… Lanac odgovornosti kreće od onoga ko je izabrao izvođača po određenim kriterijima.
Da ne bi bio dežurni hejter, evo nekoliko hintova:
1 – Da bi uopšte krenuli u realizaciju nekog projekta, potrebno je imenovati tim (tijelo) koje će rukovoditi organizacijom realizacije samog projekta.
2 – Imenovano tijelo nije tu samo da prima dnevnice, nego da prati izradu (progres) projekta i da na vrijeme reagira ukoliko je evidentno da se neće stići završiti u predviđenom roku
3 – Realizaciju projekta (u zavisnosti od kompleksnosti) razbiti u nekoliko faza, te izvođaču radova ugovor davati po FAZAMA i isto tako i plaćati.
4 – Prilikom ugovaranja projekta sa izvođačem, ne može se staviti “bankovna garancija” od 200.000 KM na projekat vrijedan 2.5 miliona… Izvođač radova je garanciju MORAO dati na način da će platiti penale u slučaju probijanja rokova te jasno definirati iznos tih penala.
5 – Kako je uopšte moguće da se dva puta produžuje rok!? Već prvi put kad se došlo do toga da se treba produžiti rok, tada je trebalo uraditi kompletnu reviziju i jasno zaključiti zbog čega je došlo do probijanja roka te definirati novi (realan i prihvatljiv rok) koji će biti STROGO poštovan!
6 – Ne možete vi sebi dozvoliti da kažete da nećete da špekulišete o tome šta su razlozi probijanja rokova. Ljudi, vi ste zaboravili da su to naše pare (građana). Evo ja lično želim da znam šta je razlog kad je prvi put produžen rok, kad je drugi put produžen rok i želim sada da znam šta je razlog raskida ugovora i traženje novog izvođača..
Mogao bih nabrajati do prekosutra, ali ovo su elementarne stvari iz upravljanja projektima koje možete naučiti iz kurseva od 15 – 30 dolara. Zaista vrijeđanje inteligencije na najvišem mogućem nivou bez trunke stida, i osjećaja odgovornosti.
Doslovno ste napisali u svom saopštenju: “Ubili smo čovjeka ali kriv je pištolj”
Naravno, može vam se i nastavite i dalje.
Hasan Hatić
Saopćenje Grada Bihaća: Obavijest za javnost vezano za radove na dvorani “Luke” u Bihaću
S obzirom da je ugovoreni rok za završetak radova na sportskoj dvorani “Luke” u Bihaću istekao, te da ugovoreni radovi nisu na vrijeme izvršeni, odnosno da dvorana još nije stavljena u funkciju, ovim putem Grad Bihać želi obavijestiti javnost o sljedećim činjenicama:
Investitor – Grad Bihać izvršio sve svoje obaveze, uključujući plaćanje avansa prije početka radova, te plaćanje svake prispjele privremene situacije, po Ugovoru i na vrijeme.
Izvođač radova – konzorcij “D-L” nije izvršio svoje ugovorne obaveze, nije završio sve radove za koje je potpisao Ugovor na vrijeme, unatoč činjenici da mu je na njegov zahtjev zakonski rok dva puta produžavan.
Naravno, zakon je predivio i ovakve situacije kada izvođač ne ispoštuje svoje ugovorene obaveze i Grad Bihać sada to što zakon predviđa za ovakve slučajeve dosljedno primjenjuje, a to je:
– aktiviranje bankovne garancije u iznosu od 200.000 KM za štetu proizašlu zbog nepravovremenog izvršenja posla od strane izvođača, sredstva su povučena na račun Grada,
– komisijsko konstatiranje i primopredaja izvršenih, odnosno neizvršenih radova po Ugovoru trenutno je u toku, trebalo bi da bude završeno sutra (14.09.2021.), nakon čega izvođač treba da napusti gradilište,
– naredni korak je imenovanje komisije za izradu konačnog obračuna izvedenih radova,
– potom pokretanje tenderske procedure za odabir novog izvođača i završetak planiranih radova.
Do sada je kroz prispjele privremene situacije isplaćena sedma privremena situacija od 05.07.2021.godine, odnosno iznos od 1.569.605,99 KM sa uračunatim PDV-om, od ukupne ugovorene vrijednosti 2.214.508,51 KM sa PDV-om.
O razlozima zbog kojih izvođač nije završio ugovorene radove u datim rokovima, Grad Bihać kao organ ne može špekulisati, ali ono što se sa sigurnošću može tvrditi jeste da je sve vezano za ovaj projekat sa strane Grada kao investitora provođeno strogo u skladu sa važećim zakonskim propisima i pravilima stuke.
Na žalost, ovo nije prvi slučaj da neki izvođač nije ispoštovao svoje obaveze iz tendera, odnosno Ugovora i Grad Bihać će u skladu sa zakonom postupati i dalje, poduzeti sve zakonom raspoložive mjere uključujući i eventualnu tužbu prema izvođaču, prevazići nastalu situaciju, te na koncu završiti sportsku dvoranu koja će biti na korist svih građana i kolektiva.
Premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić razgovarao je danas, u Bihaću sa predstavnicima IPA USK (International Police Association) Šerom Družićem i Mariom Velićem.
– Međunarodno policijsko udruženje (IPA) je strukovna organizacija policajaca osnovana 1950. godine i okuplja više od 400.000 članova organiziranih u 65 država širom svijeta, te kao takva predstavlja najveće policijsko udruženje na svijetu. Od osnivanja do danas, pod krilaticom „Servo per Amikeco“ (Služimo kroz prijateljstvo), djeluje s ciljem širenja prijateljstva i unaprjeđenja policijske struke. IPA je jedina međunarodna strukovna organizacija koja okuplja policijske službenike neovisno o funkciji, zvanju, jezik, spolu, rasi, religiji, politički i poslovno potpuno neovisna i nevezana za druge organizacije ili institucije. IPA je otvorena za sve policajce iz svih država kao organizacija za uspostavljanje mogućnosti međusobne razmjene strukovnih iskustava i znanja. IPA je registrirana na temelju svojih ciljeva pri Vijeću Europe i u Ujedinjenim narodima sa savjetodavnim statusom kao nevladina međunarodna organizacija. IPA na području Unsko-sanskog kantomna djeluje uspješno od 2018. godine, broji oko 300 članova koji su pripadnici svih policijskih agencija i jedan smo od najuspješnijih klubova IPA, istakli su, u razgovoru sa premijerom Ružnićem, Šero Družić, predsjednik IPA USK i Mario Velić, sekretar IPA USK.
Družić je zahvalio premijeru USK na dosadašnjoj podršci u radu i razumijevanju značaja aktivnosti IPA USK na podsticanju profesionalne suradnje i među članovima te promicanja međunarodne suradnje i razmjene iskustva i znanja policajaca koji su u službi sa umirovljenim policajcima kako u Bosni i Hercegovini tako i u cijelom svijetu, podupiranja međunarodne saradnje policijskih službenika i cjeloživotnog usavršavanja.
Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona posjetio je danas Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona. Sa Mehirom Perviz, direktoricom Poljoprivrednog zavoda USK premijer je obišao radne prostorije ovog zavoda koji je, kao samostalna kantonalna upravna organizacija, odgovoran za pripremu i provođenje politike prema poljoprivrednoj proizvodnji.
U Poljoprivrednom zavodu USK, pored ključnih poslova iz nadležnosti zavoda, kontinuirano rade i kao pokretači i nosioci edukativnih aktivnosti u poljoprivrednoj proizvodnji u cilju osiguravanja uslova za razvoj poljoprivrede, efikasnijeg korištenja raspoloživih resursa i praćenja zahtjeva tržišta.
Na današnji dan, u sklopu vojne akcije Sana 95, jedinice 5. korpusa Armije R BiH oslobodile su Bosanski Petrovac.
Petrovčanima su se, u obilježavanju ovog događaja, pridružili ratni komandanti, učesnici akcije Sana 95 i predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti te su, s posebnim poštovanjem, odali počast poginulim braniteljima BiH.
U ime Vlade USK građanima Bosanskog Petrovaca, na upriličenoj svečanosti, obratio se Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona.
Adnan Habibija, novoizbrani predsjednik SDP Bihać se oglasio povodom aktuelne teme o rekonstrukciji sportske dvorane “Luke”, te se dotakao i drugih tema, prenosimo njegov post sa društvene mreže u cijelosti:
– Juče smo održali press konferenciju na temu “Stanje u sportu sa posebnim osvrtom na Dvoranu Luke”.
Decidno sam tražio od Gradske uprave da nam daju jasan odgovor KADA ĆE BITI GRADSKA SPORTSKA DVORANA LUKE ZAVRŠENA???
Na press-u trudio sam se da budem maksimalno korektan i da ne politiziram ovaj decenijski projekat za grad Bihać, i ponavljam sa gore navedenim jasnim pitanjem.
Za sportsku dvoranu Luke su vezani mnogi građani grada Bihaća, sportisti od najmlađih do najstarijih selekcija, sportski radnici i rekreativci, na kraju krajeva i građani koji su naučili da prate sportske manifestacije poput NOVOGODIŠNJEG MALONOGOMENOG TURNIRA.
Zli jezici i spin majstrori koji iz udobnih fotelja po kojekakvim ustanovama, preduzećima i kabinetima čiji je jedini zadatak vegetirati i blatiti sve ono pozitivno što neko uradi u ovom gradu, isti oni koji pored poslova u državnim institucijama imaju i privatne biznise od kojih isto tako zarađuju milione nisu se zapitali šta je sa dvoranskim sportovima, šta je sa sportistima, sportskim radnicima i rekreativcima, već zluradim i pokvarenim spletkama pokušavaju da skrenu pažnju sa suštine a to je DA JE SPORTSKA DVORANA LUKE DEVASTIRANA I DA SPORTISTI NEMAJU GDJE TRENIRATI I ODIGRAVATI SVOJE UTAKMICE.
Politički diletanti nisu se zapitali šta je sa košarkom u Bihaću, malim fudbalom, odbojkom, rukometom, košarkom u kolicima i našim inavlidnima, kuglanjem, stolnim tenisom, boksom, karateom, kikboksom, fitnesom itd. Nisu jer ih je “baš briga” za sportiste, rekreativce i sportske radnike. Briga ih za djecu u omladinskim kategorijama. Ne znaju oni ni značaj krilatice “SPORTOM PROTIV DROGE”. Možda im je ovo drugo bliže i bitnije. Ne znaju oni šta je sport, ljubav prema sportu i kakve emocije sport proizvodi. Ja znam, 20 godina sam proveo u Dvorani Luke trenirajući i ponosno braneći kao košrakaš boje Košarkaškog kluba rodnog i voljenog grada Bihaća.
Gore pomenuti diletanti su zato uzeli za shodno da MONTIRAJU kojekakve slike čestitih mladih ljudi i onih nešto stariji koji imaju dvije ili tri decenije radnog staža, a koji su imali sreću pa nisu danas u Njemačkoj i žive u Bihaću (za razliku od druge omladine nažalost), hrane svoje poodice, POŠTENO ZARAĐUJU SVOJE PLATE, ne kradu svoj narod, odgajaju svoju djecu u svom Bihaću, bore se za druge ljude u svojim mjesnim zajednicama. TO SU LJUDI IZ GRADA I BIHAĆKIH SELA I NASELJA ČIJA JE SUDBINA VEZANA ZA NJIHOV TRUD I RAD. AKO JE TO NAŠ GRIJEH, PRIZNAJEMO DA SMO GRJEŠNI.
Jasno je meni, ljudi koji stoje iza mene na slici su kolateralna šteta, ZA SVE SAM JA KRIV!
Kriv što sam kroz svoj politički angažman “udarao” tamo gdje niko nije smio ukazivao na tjakunske lopovluke i kriminal, “udarao” na BH gigante koji imaju dobit od nekoliko stotina miliona maraka godišnje štiteći radnike i njihova prava u privatnom sektoru, što sam izmjenio gradsku Odluku o radnom vremenu i zatvarao markete, supermarket i hipermarkete u vrijeme praznika kako bi radnici mogli biti sa svojim porodicama i kako bi bili jednaki kao radnici u javnom sektoru, javno se svađao apotekarima kada su cijene maski na početku pandemije Korona virusa bile bezobrzanih cca 4 KM, ukazivao na neopravdano poskupljenja cijena u BH Telecomu( “Moja Tv”), sukobljavao se sa naftašima zbog bezobrazno visokih cijena goriva u Bihaću, inicirao reviziju diploma u Gradskoj upravi, javnim preduzćima i ustanovama čiji je osnivač Grad Bihać.
Kriv sam što sam sa prof. Sejom i građanima Bihaća provodio dane i noći ispred BIRA-e kako bi spasili grad koji se počeo pretvarati u migrantski geto zbog vaših diletantskih postupaka i vaše krivice.
Moram da vam ispričam nešto dragi moji ljudi.
Zamislite “Laser” d.o.o. se zatvara, 90 ljudi ostaje bez posla, radnici koji ostaju bez kruha, strahujući za svoju egzistenciju i egzistenciju svoje djece iz očaja me pozivaju da im pomognem, kako takav jedan skandal ne bi bio prekriven velom tajne, KORISTIM SVOJU PAUZU i odlazim na lice mjesta putem live videa na Facebooku pozivam sve nadležne od Premijera, Gradonačelnika, Ministra i ostalih da se uključe, da se spasi što se spasiti može, ovi isti dušebrižnici koji stoje iza ovih rabota tobože mene prozivaju kako ja eto mogu biti za vrijeme radnog vremena u krugu Lasera d.o.o. ponavljam KORISTIO SAM SVOJU PAUZU DA BIH POMOGAO LJUDIMA, A MOGA SAM POPUT NJIH SJEDITI U NEKOM OD BIHAĆKIH KAFIĆA BAVITI SE TRAČEVIMA I OSTALIM DNEVNIM PRIČAMA.
Zamislite koliko nekog morate mrziti da nemarite za 90 radnika i njihove porodice samo kako bi meni nešto napakostili. Ja nisam kalkulisao, volio bih da sam pomogao tih 90 ljudi pa po cijenu 100 otkaza. Jer znate šta, pola tih radnika ako ne i više je sada negdje u zemljama Zapadne Evrope.
Logično je kada se neuklapaš u sistem onda smetaš, a kada smetaš onda oni svi, nije bitno iz koje političke opcije se ujedine pa te prvo smaknu sa izborne liste da narod ne može glasati za tebe jer praviš im problem, razvaljuješ ono od čega oni imaju svi enormne materijalne koristi, pa ti onda montiraju krivične prijave, pa te onda lično diskredituju.
Prošao sam ja Sodomu i Gomoru, Scilu i Haribdu tražeći pravdu i boreći se uglavnom za one koji nisu u mogućnosti da se bore za sebe. Sve sam stavio na kocku kako bih pokazao svima nama da može i drugačije i da ne trebamo da se bojimo. I untaoč svemu opet se nađu energetski vampiri i hejteri koji te popljuju, tebe i ono sve šra radiš čista nijeta.
Ovim momcima koji su čista obraza, i hrabrog srca stali iza mene Hvala im. I dečki da vam kažem uvijek je bilo i uvijek će biti ljudi što će vragu dušu prodati. Glavu gore znamo ko smo, šta smo i znamo šta nam je cilj. Znamo mi i Onaj gore da su neki narađivali svoj rad, da su neki na godišnjem odmoru ili su uzeli dan slobodno a neki na pauzi, ali nema veze.
A ovim besčasnim i diletetantima a koji su “hajrovali” od politike i SDP-a vše nego mi svi na slici (o tome ćemo u narednom period) želim da poručim jedno, KORISTIĆEMO PAUZE, UZIMATI DANE GODIŠNJEG ODMORA, SLOBODNE I NEPLAĆENE DANE I SVA DRUGA ZAKONOM DOZVOLJENA SREDSTVA ALI ĆEMO UKAZIVATI NA SVE ONO LOŠE U GRADU BIHAĆU I POMAGATI NAŠIM SUGRAĐANIMA JER NISMO MI FACEBOOK BORCI VEĆ JASNI, KONKRETNI I PRECIZNI BAŠ ONAKVI KAKVE NAS NE VOLITE I MRZITE.
JOŠ ĆEMO PUNO DA VAM DAJEMO MATERIJALA DA LAJETE, BAJETE, PLJUJETE, MRZITE, MONTIRATE, LAŽETE. A KAD VI TO RADITE MI SMO SIGURNI DA SMO NA PRAVOM PUTU.
Na svom putu ćemo stameno istrajati neće nas obeshrabriti. Ne bojimo se, jer strah često obraz kalja.
I za kraj DILETANTNTIMA IZ KABINETA, POSTAVLJAM OPET PITANJE KADA ĆE BITI GRADSKA SPORTSKA DVORANA LUKE ZAVRŠENA???
VIDIMO SE NA “PISTI” AERODROMA!
Bosanka Melita Kurtović radi kao HR analitičarka u Netflix-u. Ona kombinira umjetnost i nauku kako bi timove ljudskih resursa opremila alatima, znanjem i pronicljivošću podataka, da bi sa svojim zaposlenicima i kandidatima postigli najbolje rezultate.
Međutim, Melitin put do Netflix-a daleko je od jednostavnog. Rođena je u gradu na Uni, Bihaću, a odrasla je i obrazovala se u Valdobbiadeneu u Italiji, nakon što se tamo doselila 1993. godine kao izbjeglica.
Prvi posao dobila je sa 14 godina kao konobarica u jednom jedinom gradskom kafiću. Kao i mnoge izbjegličke porodice, početak je bio vrlo težak i Melita je željela da finansijski doprinese porodici što je prije moguće.
Studirala je strane jezike i komunikaciju na Univerzitetu u Padovi, a 2015. preselila se u Holandiju kako bi završila master studije u oblasti konsultantske usluge i preduzetništvo na Roterdamskoj poslovnoj školi.
Melita kaže da je uvijek prihvaćala strah i nelagodu kako bi napredovala. U intervjuu za Faktor ispričala je svoj put do uspjeha…
Sa koliko godina ste napustili BiH i koliko je to tada za Vas bilo teško – nova sredina, novi jezik, nova škola, novi prijatelji…?
Imala sam tri godine kad sam napustila BiH. Ja sam izašla preko Crvenog križa da dođem do Hrvatske (Karlovac, Zagreb i Rjeka) gdje su me roditelji čekali. Tu smo živjeli kao izbjeglice jednu godinu, a poslije toga smo bili 3-4 mjesaca u Italiji, u Gorici. Nako toga otac je našao posao kao sezonski radnik u Švicarskoj gdje smo ja i mama godinu živjele u izbjeličkom centru, i onda doselili, ponovo, u Italiju 1996. godine.
Nije bilo jednostavno snaći se u novoj sredini pogotovo jer su roditelji sve morali početi od nule. Srećom puno smo upoznali ljudi koji su imali želju pružiti ruku i pomoći nam.
Dok sam odrastala moj identitet mi nije bio jasan. U Italiji sam bila Bosnaka, a u Bosni Italijanka, a nigdje se nisam osjećala kao kod kuće, da tu pripadam. Dok sam bila mlađa osjetila sam na svojoj koži rasizam od djece s kojim sam išla u školu. Mnogi me nisu zvali na fešte, nisu se sa mnom htjeli družiti zato što je moje prezime različito, i nisam bila jedna od njih.
Teško je bilo jer nisam imala nigdje priliku da nađem nekoga poput mene, sa mojom historijom. Ali tokom vremena stvari su se promjenile. Rasizam je još postojao, ali sam morala shvatiti da osbe koje tako misle nisu bile vrijedne mog vremena. Plakala sam puno, ali poslije sam shvatila da je tu energiju bilo bolje iskoristiti na drugi način – posvetiti se školi kako bih jednog dana mogla napustiti tu sredinu, i imati svoj život. Nekad poželim vidjeti te osobe koje su me zvale ciganka, prljava i šta sve ne, da im kažem kakve su traume u meni stvorili i da im pokažem kako se završilo. Ali, ipak to je moj ego što priča, i nije to način da koristim svoju energiju i mozak. Mnogo više ljudi ima što su bili uz mene i podržavali me, što bi se opterećivla sa onim što nisu?
Gdje ste se obrazovali, šta ste po zvanju, i kada ste uplovili u poslovni svijet. Jeste li odmah dobili posao iz snova, ili ste se ipak morali proći i nekoliko “noćnih mora”?
Ja sam se obrazovala u Italiji, University of Padova , gdje sam učila jezike, a nakon toga sam se preselila u Holandiju na master u Consultancy & Entrepreneurship u Rotterdam Business School. Moj put za posao iz snova je bio sve, ali ne linearan.
Poslovni svjet sam upoznala dok sam bila veoma mlada. Uvijek sam nastojala da nešto radim, iz dva razloga – bilo mi je potrebno, i to je bio način da dobijem nove vještine, da upoznam ljude. Od 14 godina sam radila u restoranima, brala grožđe, radila u fabrikama u Italiji. A kad sam otišla u Holandiju sam radila u call centru dok sam studirla, radila u restoranu, bila prevodilac, pomagala u “start ups” i organizirala događaje za iseljenike.
Jedna draga profesorica mi je preporučila da se učlanim u Internations i da volontiram za tu orgazaciju jer je to prilika da upoznam profesionalce koji rade za te korporacije, i koji bi mi jednog dana mogli pomoći da nađem posao iz snova, jer, vaša mreža je vaša neto vrijednost. I tako je i bilo. Na tim događajima sam upoznala jednu osobu koja mi je sad dobra kolegica i koja je podijelila moju priču na Linkedinu, i tako mi pomogla naći prvi posao u internacionalnoj firmi Align Technology. Sjećam se još uvijek kako sam se osjećala mala među tim profesionalcima, ali to mi je poslužilo da shvatim da su i oni samo ljudi kao ja, i još uvijek su mi ostali prijatelji. Ne bih rekla ta su to bile noćne more, sve i jedan taj posao mi je dao snagu, iskustovo, i volju da idem dalje po novu priliku.
Danas radite za Netflix. Je li bilo teško dospjeti u jednu od najpoželjnijih kompanija. Šta Vi konkretno radite u Netflixu?
Sve dobre stvari u životu je teško dobiti. Netflix je u mojim očima bio toliko veliki da nisam uopće imala takvu fantstičnu firmu u glavi. Kad sam završila master tražila sam posao u consulting, jer to je što sam učila ali, ipak, život je takav, možeš planirati, ali šta je za tebe će doći. Zahvalna sam što sam uspjela doći do Netflixa. Ponekad mislim na onu malu curicu koja se pitala šta će joj život donijeti, i kako bi njoj bilo drago da zna da će sve biti sjajno, ili kao što moja mama kaže – “bolje nego sto mislimo”.
Ja sam u Netflixu sam odgovorna za analitiku i alate za ljude u EMEA, radim sa ljudima iz Hrvatske i pomažem im sa analitikom podataka, sistemima, sve za pružanje najboljeg iskustva našim kandidatima i zaposlenicima. Konkretno nalazim solucije za HR probleme, istražujem kako sistemi i ljudi mogu raditi bolje zajedno tako da naši kandidati i naši radnici imaju najbolje iskustvo.
Koliko ste se puta u životu morali odreći godišnjih odmora, odnosno koliko ste dnevno sati radili da biste ostvarili svoje snove. Zapravo, jeste li ih ostvarili?
Super pitanje. Mnogo puta sam morala odreći se godišnjih odmora, jer to nije bila moja potreba. Možemo reći da nisam bila tu u maslovskoj piramidi. Uvijek sam sanjala ta ljetovanja što sam gledala na TV-u, i borila se da bih to mogla dobiti. Nisam još ostvarila sve svoje snove, držim listu, mnogo toga se desilo, ali za mnogo toga još radim.
Veoma je važno uložiti vrijeme za rad na svojim ciljevima i snovima, ali jednako je važno stvoriti vrijeme za uživanje u životu dok se dešava. Dok sam bila mlađa to nisam shvatala, uvijek sam se krila iza knjiga ili posla, ali nisam davala pravu vrijednost odmoru, vremenu sa porodicom, društvom. Ne bih znala reći koliko sam radila da ostvarim svoje snove, ali sam koristila i koristim sve prilike što mogu da se približim svojim snovima.
Jedan san mi je uvjek bio moći pomoći svojoj dragoj BiH, da vratim tu snagu što mi moja bosanska krv daje, i sad sam toliko sretna što mogu podijeliti svoje iskustvo i nešto od moje priče sa vama.
Šta Vam je bila najveća inspiracija – želja za uspjehom, ili?
Moja najveća inspiracija i motivacija su moji roditelji. Šta su oni doživjeli i prošli i kako su se uvijek borili do zadnjeg momenta za mene i brata, i nisu tražili prečice ili lake puteve do zarade, već su radili svaki dan da nama obezbijede bolju budućnost. Taj trud, napustati svoju državu, svoju familiju da mi možemo nešto ostvariti u životu je inspirativno. Bez njih, moja škola, moja karijera, ne bi postojale.
Nekad se prisjetim na dan kad sam bila veoma mala, možda sam imala 6 godina, ja babo i mama smo u Goriciji, i nismo imali gdje da prenoćimo dok smo čekali voz. Bili smo na željezničkoj stanici, i ja sam htjela da mi kupe Pocahontas barbiku, i kao dijete, nisam znala šta znači “nema se para”. Počela sam plakati. Sjećam se da je otac potrošio zadnje pare što su imali u novčaniku da bi ja prestala plakat. Ne treba mi druga inspiracija od mojih roditelja.
Rođeni ste u Bihaću. Koliko često dođete u svoj grad? Gdje danas živite?
Sigurno ne tako često koliko bi željela. Dok sam bila u Italiji, i živjela sa roditeljima, išla sam često, i roditelji su me svako ljeto slali u Bosnu kod majke i dida. Srce mi se ispuni srećom kad se sjetim kako sam sa majkom išla u pečurke, ili brati maline i šetati po šumama. Nadam se da ću moći dolaziti u Bosnu češće, i jednog dana otvorti “Life design retreat” u Bihaću, tako da ljudi is cijelog svijeta mogu imat priliku da otkriju našu Bosnu i uz to da pronađu i sebe. Sad je šest godina kako živim u Rotterdamu – u Holandiji. Došla sam na 2 godine, i tako je proletjelo šest. Rotterdam je moj grad, kao što je Bihać, kao sto je Valdobbiadne. U svakom gradu ima malo mene i svaki taj grad je meni dao nešto.
Svoje znanje i stečeno iskustvo podijelit ćete i sa studentima iz BiH. Šta im možete poručiti sa iskustvom internacionalne karijere, a koja je započela u nesretnim okolnostima – kao izbjeglica daleko od doma?
Tražite nelagodu, kreirajte konekcije, saznajte svoju priču.
Prvo tamo gdje ne osjećaš kofmort, tu je gdje moraš stati i pitati se zašto? Onda, shvati šta ti fali, i nakon toga, radi da taj gap poklopiš. I uvijek tako, doživotno. To je je moje kontinuirano učenje, i meni je pomoglo naći hrabrost da pokušam to što mi izgleda teško, nedohvatjivo. Tamo gdje moj strah počinje tu sam i najviše iskustva stekla, i tako sam dalje napredovala. Ima li jedna prilika koje se bojiš? Idi za njom, i ako ne budeš mjenjač igre, nešto ćeš naučiti.
Znaj svoju priču – ko si, šta je za tebe važno i potroši vremena da razumiješ šta ti donosiš na stol. Nemoj dopuštati da tvoja profesija ili firma diktatira ko si i koliko vrijediš. Moraš znati svoje vrijednosti, jer, ako to ne znaš, ako nisi toga svjestan, kako će drugi znati?
Vjeruj u sebe, u svoju snagu, ništa nije nemoguće ako stekneš iskustvo i imaš “network” koji ti može pomoći dostići što želiš.
Dok sam bila mlada uvijek sam mislila da sama moram sve postići, ali to ipak nije istina. Vještine ćeš postići sam, ali sve drugo se dostigne sa drugim ljudima. Važno je shvatiti da nam treba zajednica i mreža, da tako možemo da doguramo daleko. Kad kažem mreža, ne mislim samo na tu profesionalnu što imaš na Linkedinu, već baš na realne veze. Ispričaj svoju priču narodu, pomozi narodu i traži pomoć, piše Faktor.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona u jutarnjim satima dobili su više dojava od građana o beživotnom tijelu muškarca, koje se nalazilo u blizini Gradske otoke u užem dijelu grada Bihaća.
Pripadnici policije odmah po dojavi izašli su na teren, gdje su daljim postupanjem utvrdili da je riječ o 59-godišnjem muškarcu iz Bihaća, koji se objesio.
