Premijer USK Ibrahim Dizdarić stupanjem na dužnost razriješio je šest savjetnika koje je u svom kabinetu imao bivši premijer Mustafa Ružnić.

Posebno je zanimljiva činjenica da su stranke koje su činile sada već bivšu parlamentarnu većinu imale po jednog svog savjetnika u kabinetu premijera.

Takva praksa opravdano otvara pitanje da li su savjetnici angažovani prvenstveno zbog stvarnih potreba premijera i konkretnih operativnih poslova ili su i savjetničke pozicije postale dio političke raspodjele funkcija i stranačkog zapošljavanja bez konkretne svrhe.

Ako svaka stranka parlamentarne većine dobije „svog“ savjetnika, teško je govoriti o izboru ljudi isključivo prema stručnosti, potrebama i obimu posla u kabinetu premijera.

Posebno je interesantno da je odlazeća Vlada, prema dostupnim informacijama, po prvi put od osnivanja Kantona koristila i mogućnost imenovanja savjetnika ministara. Tako je ministar obrazovanja, kojem je nakon hapšenja i pokretanja istrage bilo onemogućeno obavljanje ministarske dužnosti, imao čak dva imenovana savjetnika. Istovremeno je poslove iz nadležnosti tog ministarstva obavljao ministar finansija.

Prema javno dostupnim podacima, mjesečna primanja savjetnika približavaju se iznosu od 3.000 KM. Kada se tome dodaju pripadajući porezi i doprinosi, angažman šest savjetnika na godišnjem nivou može predstavljati trošak od nekoliko stotina hiljada KM za Budžet USK.

Zato je sasvim legitimno postaviti pitanje da li je postojala stvarna potreba za angažmanom tolikog broja savjetnika premijera, da li će se takva praksa prekinuti, da li savjetnička mjesta trebaju služiti efikasnijem radu kabineta Premijera ili služiti samo kao još jedna stavka u raspodjeli političkog plijena.

6.820
prije 1 sat