Dok je veći dio svjetske pažnje usmjeren na rat u Iranu, Kina nastavlja realizirati vlastite nacionalne prioritete koji imaju globalne posljedice.
To ne znači da je Kina nezainteresovana za rat i njegov utjecaj na snabdijevanje energentima i geopolitiku. Ali za drugu najveću svjetsku ekonomiju, sve izraženije rivalstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama vrti se oko drugačije bitke: razvoja najsavremenijih tehnologija koje oblikuju 21. stoljeće.
Ta poruka jasno je iscrtana u petogodišnjem planu koji je u četvrtak i formalno usvojio Nacionalni narodni kongres na kraju svog godišnjeg zasjedanja, najvećeg političkog događaja u Kini.
Kina de facto udvostručuje napore da transformira svoju ekonomiju i bude u samom vrhu tehnološkog razvoja. Državni mediji opisali su odlučnost Pekinga da istraje na putu ekonomskog razvoja kao snagu stabilnosti u nesigurnom svijetu.
“Stabilna i razvijajuća Kina unosi više stabilnosti i izvjesnosti u svijet pun promjena i turbulencija”, navodi se u uvodniku na naslovnoj strani zvaničnog lista People’s Daily u srijedu. Ostali državni mediji ponovili su isti stav.
Komentari i zvanične izjave nisu pominjali američkog predsjednika Donalda Trumpa, čije carine i upotreba vojne sile od Venecuele do Irana potresaju globalni poredak koji je upravljao međunarodnim odnosima u poslijeratnoj eri nakon Drugog svjetskog rata. Kina javno brani taj sistem, ali poziva da se učini pravednijim kako bi bolje odražavao interese zemalja u razvoju, kao i bogatih država.
Trump bi za tri sedmice trebao doputovati u Peking na razgovore sa svojim kineskim kolegom, liderom Xi Jinpingom.
Nacionalni narodni kongres je na završnoj sjednici bez rasprave izglasao i tri zakona, među kojima i jedan koji se odnosi na etničke manjine. Glasanja su uglavnom ceremonijalna i gotovo jednoglasna, osmišljena da pokažu jedinstvo iza vizije vladajuće Komunističke partije o budućnosti zemlje. Petogodišnji plan usvojen je sa 2.758 glasova za, jednim protiv i dva uzdržana.
“Punom brzinom koračamo ka izgradnji velike zemlje”, poručio je ministar vanjskih poslova Wang Yi na tradicionalnoj godišnjoj konferenciji za novinare tokom zasjedanja Kongresa.
Mnogi ekonomisti smatraju da Kina mora učiniti više kako bi stavila više novca u ruke potrošača, podstakla domaću potrošnju i smanjila zavisnost od rasta zasnovanog na izvozu.
Kinesko rukovodstvo se načelno slaže s tim, ali petogodišnji plan tehnologiju postavlja u prvi plan, potvrđujući da ona ostaje apsolutni prioritet. Analitičari očekuju da će eventualni koraci za jačanje potrošnje biti postepeni, poput širenja sistema socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite, dok će državni novac biti usmjeren u razvoj umjetne inteligencije, robotike i drugih visokotehnoloških oblasti.
Premijer Li Qiang je na početku zasjedanja Kongresa objavio cilj rasta ekonomije od 4,5 do 5 posto za 2026. godinu, nivo koji vlastima daje više prostora da se fokusiraju na dugoročne ciljeve petogodišnjeg plana, umjesto na ostvarenje višeg cilja rasta već ove godine.
Petogodišnji plan ne obavezuje se na smanjenje ukupnih emisija ugljika, već samo na smanjenje “intenziteta emisija” – količine zagađujućih materija po jedinici ekonomskog outputa. To znači da emisije i dalje mogu rasti kako raste ekonomija.
Cilj smanjenja intenziteta emisija postavljen je na 17 posto, što bi, prema procjenama analitičara, i dalje moglo omogućiti rast ukupnih emisija za 3 ili više posto.
“Dobra međunarodna praksa je napuštanje ciljeva zasnovanih na intenzitetu i prelazak na ciljeve apsolutnog smanjenja emisija”, kaže Niklas Hohne iz njemačkog NewClimate Instituta.
Kina ima tradiciju postavljanja konzervativnih ciljeva, a njen ubrzani razvoj solarne i drugih čistih energija mogao bi ionako dovesti do pada emisija. Zemlja je najveći svjetski emiter stakleničkih plinova, ali kineski lideri odavno tvrde da se pri procjeni nivoa zagađenja moraju uzeti u obzir veličina njenog stanovništva i ekonomije.
Obuhvatni zakon o etničkim manjinama koji je odobrio Kongres učvršćuje ono što kritičari vide kao vladinu politiku asimilacije, s naglaskom na stvaranje “zajedničke svijesti kineske nacije”.
Vlada navodi da je cilj zakona jačanje osjećaja zajedništva i dijeljenog ekonomskog razvoja među etničkim grupama. Zakon sažima pristup koji je Xi uspostavio naglašavajući jedinstvo ispred etničkih kultura i njihovih jezika.
“Ovo stavlja tačku na prvobitno obećanje partije o suštinskoj autonomiji”, kaže James Leibold, profesor na australijskom univerzitetu LaTrobe, koji godinama proučava promjene kineske politike prema etničkim manjinama.
Formalni prijedlozi i druge inicijative za skraćenje radnog vremena na različite načine bili su među onima koji su ove godine izazvali najviše pažnje na društvenim mrežama tokom zasjedanja Kongresa.
Mnogi su bili fokusirani na “pravo na odmor”, uključujući pozive da se zaposlenima da pravo da ne odgovaraju na radne poruke nakon završetka radnog vremena. Mnogi kineski radnici imaju samo pet dana plaćenog godišnjeg odmora. Ekonomist i zastupnik u Kongresu Yu Miaojie predložio je povećanje zakonskog minimalnog godišnjeg odmora sa pet na 10 dana.
Popularnost tih prijedloga odražava zabrinutost zbog intenzivne konkurencije na kineskom tržištu rada. Davanje radnicima više slobodnog vremena smatra se i načinom za podsticanje potrošnje, jer im ostavlja više vremena da troše.
