Nakon aktuelnih rasprava koje su se otvorile u javnosti u Bihaću, oglasio se historičar dr. sc. Franjo Jurić, koji je ukazao na historijsku pozadinu dugogodišnjeg strateškog interesa srpskih političkih projekata za ovaj grad.
Jurić podsjeća da je još 1939. godine postojao plan o stvaranju posebne srpske oblasti unutar tadašnje Kraljevine Jugoslavije pod nazivom „Krajina“, čiji je zamišljeni centar trebao biti upravo Bihać. Prema tadašnjem naputku „Krajina, Srbi u našim sjevero-zapadnim pokrajinama“, Bihać je bio predviđen kao geografsko, saobraćajno i političko središte nove teritorijalne cjeline.
U tim planovima Bihać je trebao postati važna željeznička raskrsnica koja bi povezivala Split i Šibenik preko Bosanskog Novog, Banje Luke, Doboja, Tuzle, Zvornika i Valjeva sa Beogradom, kao i tzv. ličkom prugom s Plitvičkim jezerima i Vrhovinama. Time bi grad stekao ne samo prometni, već i kulturno-prosvjetni značaj za cijelu zamišljenu „Krajinu“.
Kako ističe Jurić, problem za tadašnje planere bio je što u Bihaću nije živjelo većinsko srpsko stanovništvo, zbog čega su, prema njegovim riječima, predviđali promjenu strukture stanovništva – „što nasilnim putem, što naseljavanjem bihaćkog područja srpskim stanovništvom“.
On podsjeća i na devedesete godine prošlog stoljeća, kada je Bihać ponovo imao ključnu ulogu u velikodržavnim planovima. Tada je zamišljena tzv. „pruga 6B“ (Benkovac–Bihać–Banja Luka–Brčko–Bijeljina–Beograd), koja je trebala povezati „zapadne srpske teritorije“ sa Srbijom, ali nikada nije realizirana.
Na kraju svoje reakcije Jurić je poručio:
„Tračnice te pruge se nisu izgradile. Možda još ima zainteresiranih neimara.“
Prema njegovoj ocjeni, upravo ovakvi historijski projekti pomažu da se razumije zašto Bihać i danas izaziva političku pažnju izvan granica Bosne i Hercegovine.
Prenosimo u cijelosti njegov osvrt:
Malo je u povijesti poznato da su Srbi u Hrvatskoj još 1939. godine zatražili stvaranje nove srpske oblasti unutar tadašnje Jugoslavije pod nazivom „Krajina“, čiji bi centar bio Bihać. Naime, pokret za stvaranje „Krajine“ u prvoj Jugoslaviji počeo je osnivanjem udruženja „Krajina“ u Zagrebu 10. 2. 1939. godine.
Prema posebnom naputku (uputstvu) pod nazivom „Krajina, Srbi u našim sjeverozapadnim pokrajinama“, tiskanom 1939. godine, glavni grad nove oblasti „srpskih zemalja u Hrvatskoj“ trebao je biti Bihać, kao geografsko središte Krajine. U njemu su se, prema tim planovima, trebali podići kulturni, prosvjetni, privredni i nacionalni centri nove oblasti „Krajine“.
Tako bi Bihać, osim što bi bio geografsko središte, po tvorcima brošure „Krajina, Srbi u našim sjeverozapadnim pokrajinama“ iz 1939. godine, postao i važno prometno središte te značajna raskrsnica željezničkih pruga koja bi povezivala Split i Šibenik preko Bosanskog Novog, Banje Luke, Doboja, Tuzle, Zvornika i Valjeva s Beogradom.
Po tim planovima Bihać bi, tzv. ličkom prugom, bio povezan i s Plitvičkim jezerima i Vrhovinama. Time bi Bihać vršio utjecaj na cijelu oblast „Krajinu“, što bi stvorilo pretpostavke da se počne razvijati i kao kulturno-prosvjetni i nacionalni centar nove srpske „oblasti“ unutar Jugoslavije.
Kako u Bihaću ni 1939. godine nije živjelo većinsko srpsko stanovništvo, anonimni autori naputka „Krajina, Srbi u našim sjeverozapadnim pokrajinama“ i za to su imali rješenje. Planiralo se mijenjanje strukture stanovništva, što nasilnim putem, što naseljavanjem bihaćkog područja srpskim stanovništvom.
Zato je naputak (uputa), pa i glavna zadaća udruženja „Krajina“, bila da se što više povežu krajevi iz tadašnje Vrbaska, Savske i Primorske banovine u kojima je živjelo većinsko srpsko stanovništvo te da se oni okupe oko Bihaća. Kako se dalje navodi, „sve ostalo bi išlo znatno lakše“.
U konačnici, nova srpska teritorijalna jedinica Jugoslavije „Krajina“ obuhvatila bi „srpske kotare – srezove“ u Savskoj i Vrbaskoj banovini, uključujući Bosanskokrupski, Bihaćki i Bosanskopetrovački kotar.
Početkom 90-ih godina XX. stoljeća Bihać je i dalje ostao strateški važan u ostvarenju srpskih velikodržavnih projekata. Prema zamisli novih „stratega“, preko Bihaća je trebala voditi glavna komunikacija kojom bi se „zapadni“ srpski teritoriji povezali sa Srbijom.
Riječ je o pruzi 6B: Benkovac – Bihać – Banja Luka – Brčko – Bijeljina – Beograd. Međutim, tračnice te pruge nikada nisu izgrađene. Možda još ima zainteresiranih neimara. Tko zna?!
