Asistent u predškolskoj nastavi – zanimanje je koje je predviđeno u sklopu inkluzije djece s posebnim potrebama. Na papiru je sve riješeno, ali u realnosti – žrtva nepoštivanja zakona i propisa je djevojčica koja boluje od cerebralne paralize. Iman se ne može družiti s djecom u vrtiću, jer potrebna joj je pomoć asistenta, za kojeg nema novca.
Iman Dizdarević, četverogodišnjakinja iz cazinskog naselja Šturlić, žrtva je neozbiljnosti političara koji vode Unsko-sanski kanton. Budžet kantona još nije usvojen, a od toga ovisi angažovanje asistenta za Iman u vrtiću „Husnija Omanović“ u Cazinu, koji bi radio na njenoj socijalizaciji i razvoju u vrtiću. Njeni roditelji ne traže novac, traže samo da vlasti ispoštuju ono što zakoni predviđaju.
“Tražim samo jedno od onih koji su nadležni – da dijete smjeste tamo gdje je zakon propisao i daju mu ono što zakon nalaže”, kaže Imanin otac Ismet Dizdarević.
Roditelji su za Iman uradili sve što je u njihovoj moći, ali Iman je sada potrebno društvo ostale djece, kako njen psihički i socijalni razvoj ne bi bio zanemaren.
“Za tu namjenu je dosad procijenjeno i predviđeno da bi trebalo angažovati 64 asistenta”, navodi Adnan Kreso, predstavnik Ministartsva obrazovanja USK-a.
“Isti odgovor, nije usvojen budžet. I prošle godine je bilo isto. Jednostavno, da čekamo“, kaže Imanina majka Vahida.
Izabrani skupštinari u Krajini na svoj konto dobiju i po 3.000 maraka, bilo da sjednica bude održana ili ne. Očigledno postoje manje bitni i više bitni. Gdje je Iman u tom rasporedu prioriteta?
https://www.facebook.com/federalna/videos/2075396829142441/
