Iako žive u skromnoj kući u selu Donja Pološnica kod Kosjerića, za Jovanoviće se može reći da su jedna od najbogatijih porodica, ne samo u Kosjeriću već i u cijeloj Srbiji. Njihovo bogatstvo je puna kuća ljubavi i djece. Imaju osmero mališana – pet sinova i tri kćeri. Početkom dvijetisućitih vratili su se u selo i počeli graditi svoju porodicu. Na vlastitom primjeru pokazuju onu narodnu “gdje čeljad nije bijesna – kuća nije tijesna”, ali i onu da složna porodica gradi dom.
Milka je iz obližnjeg sela, a sudbina je spojila nju i Nenada na igranci. Njihova ljubavna priča trajala je svega sedam dana prije nego što su se vjenčali na improviziranoj svadbi pod šatorom, na kojoj je bilo stotinjak ljudi. Od tada su nerazdvojni – u životu, poslu, u muci i radosti. Bave se poljoprivredom, obrađuju zemlju, a Nenad radi i fizičke, zanatske poslove. Porodica Jovanović poznata je i po tome što zajedno rade na građevini – Milka na miješalici, Nenad zida.
“Kad sam je upoznao, rekao sam sebi – ona će biti moja žena. U kući nema luksuza, ali ima puno ljubavi i reda. Svako zna svoje obaveze. Djeca pomažu u svemu, od čuvanja mlađe braće do rada u polju. Ujutro se dogovaramo ko ide sa mnom u njivu, ko čuva Vukana, ko sprema ručak. Ja kažem: pomozite majci – i slušaju. Zajedno i radimo, ona odlično radi na miješalici. Ja ne mogu ugraditi materijala koliko ona može napraviti”, kazao je za RINU Nenad.
Velika heroina ove priče svakako je Milka, koja je rodila osmero djece i najviše vodi brigu o njima. Ona je jedinica i zato je oduvijek željela veliku porodicu – a ta joj se želja ostvarila.
“Meni nije bilo važno gdje živimo, već s kim. I da opet biram, sve bih isto uradila. Moj dan počinje u pet ujutro. Najteže mi je možda subotom i ponedjeljkom – subotom su svi tu, a ponedjeljkom svi idu. Subotom perem sedam mašina veša, ponedjeljkom četiri. Ostalim danima jedna-dvije, ali mašina se vrti svakog dana”, priča ova požrtvovana majka.
Iako se ne žale, teško je. Samo za jedan doručak treba najmanje deset jaja, a za patike i garderobu potrebna je prava ekonomija.
“Kad treba kupiti patike, imam osjećaj da obuvam stonogu”, kaže Nenad uz osmijeh.
Milka dodaje da imaju sreću jer su im djeca skromna i dobra – ne traže mnogo, ali se oni trude da im obezbijede koliko mogu.
“Oni ne traže skupe stvari, zadovoljni su i s trenerkom od 1.500 dinara. Kad su u pitanju patike, gledamo da budu malo kvalitetnije. Sretna sam što smo složni i što u porodici imamo puno ljubavi – to je najvažnije”, kaže Milka.
Nedavno je u dvorište Jovanovića stigao novi član – traktor. Njihovoj sreći nije bilo kraja.
“To je 12. član naše porodice. Miloš je zaplakao od sreće. Do sada sam sve obrađivao s kultivatorom iz ’79. godine – a sada imamo pravu mašinu. Ovo je velika stvar za našu kuću i porodicu”, ponosno priča domaćin.
U ovom domu starih temelja živi prava životna priča – o skromnosti, radu i ljubavi. A kako reče Ršum: “Nije bogat onaj ko ima volove, nego onaj ko ima sinove i kćeri.”
(Espreso.rs)
