Novi zakon o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) mogao bi do kraja godine biti upućen u parlamentarnu proceduru. Prethodno bi se Prednacrt trebao naći pred Vladom FBiH.
O novinama koje bi ovim Zakonom trebale biti uvedene za Klix.ba je govorio resorni ministar Adnan Delić koji je istakao da je izrada predviđena Programom rada Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, u okviru šire reforme zakonodavstva u oblasti rada i tržišta rada.
“Tekst zakona pripremili su predstavnici Ministarstva u saradnji sa predstavnicima svih relevantnih institucija, socijalnim partnerima i akademskom zajednicom, uz tehničku podršku programa EU for you. Na osnovu usaglašenih stavova i mišljenja svih aktera, Ministarstvo je izradilo Prednacrt Zakona o radu. Radna grupa brojala je do 20 članova. Ranije je ovo Ministarstvo draft teksta Zakona pripremljen na osnovu prijedloga i informacija pristiglih sa terena, objavilo javno na komentarisanje svim zainteresovanim stranama”, kaže Delić.
Balansiranje između prava
Dodaje da je najveći izazov bila potreba usklađivanja različitih interesa radnika i poslodavaca, kao i balansiranje između prava, obaveza i potreba savremenog tržišta rada.
“Važno je napomenuti da Prednacrt Zakona preuzima pravne akte Evropske unije, dakle usklađen je sa EU direktivama, koje se odnose na oblast rada i radnih odnosa, a uvodi i niz novina: unapređenje uslova rada, jaču zaštitu prava i dostojanstva radnika, sigurnije radno okruženje te regulisanje novih oblika rada poput rada na daljinu, rada na izdvojenom mjestu i rada putem digitalnih platformi.
Delića smo pitali o odredbama koje regulišu problem rada “na crno”.
Istakao je da kontrolu provode inspektori rada Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalnih uprava.
“Oni u okviru nadzora u pravnim subjektima pregledaju dokumentaciju i utvrđuju neprijavljeni rad te nalažu mjere u skladu sa zakonom radi suzbijanja takvih pojava. Važno je napomenuti da i trenutni i novi Zakon o radu predviđaju kazne za kršenje propisa iz Zakona o radu i za poslodavca kao pravni subjekt i odgovorno fizičko lice u pravnom subjektu, ali i fizičko lice zaposleno u pravnom subjektu, dakle radnika”, naglašava Delić.
Na naše pitanje o temi koja se odnosi na mogućnost uvođenja “kliznog vikenda”, odnosno izboru neradnih dana petak-subota ili subota-nedjelja, kaže da takav institut ne postoji u zakonodavstvu o radu, niti je poznat u uporednim pravnim sistemima.
“Naime, Zakon o radu je opći propis koji definiše osnovna prava i obaveze svih radnika u FBiH. To znači da se ne može uređivati parcijalno, niti propisivati kako će tačno izgledati raspored rada kod svakog poslodavca. Postoje različite industrije, pogoni i modeli rada; od onih u kojima se radi sedam dana u sedmici, do onih u kojima se radni sati raspoređuju na pet ili šest dana”, kaže Delić.
24 sata odmora
Zakon ne određuje koji su konkretno slobodni dani, već samo propisuje da radnik mora imati minimalno 24 sata odmora tokom radne sedmice.
“Način rasporeda radnih i slobodnih dana, odnosno plan rada, uređuje se internim aktima poslodavca, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu. Dakle, ukoliko poslodavac nema definisan raspored rada pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom, dužan je u ugovoru o radu navesti radno vrijeme svakog pojedinačnog radnika. Ukoliko je raspored rada propisan pravilnikom, onda nije obaveza da se isto navodi u ugovoru o radu”, objašnjava Delić.
Ukoliko poslodavac ne poštuje pravo radnika na minimalni sedmični odmor, radnik ima pravo prijaviti takvo kršenje inspekciji rada.
Prednacrtom Zakona o radu propisuje se da je poslodavac dužan, na zahtjev radnika, omogućiti odmor (pauzu) radi zadovoljavanja vjerskih potreba, u trajanju do 60 minuta jedan dan tokom radne sedmice, ne dnevno, a to vrijeme se uračunava u radno vrijeme.
“Ova odredba usklađena je sa evropskim konvencijama koje obavezuju zakonodavce da prepoznaju vjerske i tradicijske potrebe radnika. Pored pauze, u novom Zakonu o radu predviđeno je i definisanje četiri dana odsustva koje radnici mogu koristiti za vjerske i tradicijske praznike tokom godine, a na osnovu ličnog zahtjeva poslodavcu”, ističe Delić.
Ovaj institut i sada postoji, ali nije bio obavezujući jer poslodavci su sami odlučivali hoće li odobriti takav zahtjev.
Novi Zakon uvodi iskorak u tom smislu jer predviđa da poslodavac mora uvažiti zahtjev radnika, u skladu s rasporedom rada u njegovoj organizaciji.
Osim toga, Prednacrt Zakona ne propisuje obavezno uvođenje fleksibilnog radnog vremena, ali ostavlja mogućnost da poslodavac to uvede.
“Raspored radnog vremena može se utvrditi kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, zavisno od potreba poslodavca i dogovora sa sindikatom ili radnicima. Važno je naglasiti da je Zakon o radu osnovni zakon i da on ne može detaljno uređivati svaku profesiju ili oblast pojedinačno. Da bi to bilo moguće, zakon bi morao posebno propisivati pravila za policajce, zdravstvene radnike, novinare, kuhare, pekare i mnoge druge djelatnosti. Zakon o radu zato postavlja temelje i definiše osnovna prava i obaveze radnika i poslodavaca, dok se specifičnosti svake djelatnosti dalje uređuju internim aktima i kolektivnim ugovorima”, zaključuje Delić.
(klix.ba)
