Foto: Pixsell/Dejan Rakita
Nakon višemjesečne političke krize i pravnog previranja, Narodna skupština Republike Srpske bez velike pompe i javne rasprave povukla je čitav niz zakona koji su prethodno bili predstavljeni kao “institucionalni odgovor” na navodno pravno nasilje prema ovom bh. entitetu.
Ti zakoni, koje su međunarodni predstavnici i pravni stručnjaci ocijenili kao antidejtonske, služili su isključivo političkom opstanku šefa SNSD-a Milorada Dodika u najkritičnijim trenucima njegove karijere.
U obrazloženju posljednje odluke, NSRS navodi da su zakoni bili privremenog karaktera i doneseni kao reakcija na “pravne nasrtaje” na RS, te da prestaju važiti jer su ti nasrtaji, kako se sada tvrdi, prestali. No, nigdje nije precizirano kada su ti navodni napadi počeli, ko ih je sproveo, kakve su posljedice bile, niti kako su riješeni.
Umjesto konkretnih odgovora, javnosti je ponuđena floskula da je “prestanak važenja ovih zakona uvod u dijalog i konsenzus u BiH”.
Paradoksalno, upravo vlast na državnom nivou u kojoj SNSD aktivno participira, mjesecima je ključni kočničar svih procesa i reformske agende. Dijalog između Milorada Dodika i lidera Trojke, koja čini trećinu vladajuće strukture na nivou države, gotovo da ne postoji. Uprkos tome, NSRS sada poručuje kako se politički život u BiH ubuduće treba temeljiti na “unutrašnjem i međunarodnom dijalogu, poštovanju Dejtonskog sporazuma i principu konsenzusa”. Nije nepoznato da su upravo lideri Trojke više puta rekli da s Dodikom nemaju šta razgovarati, uprkos njegovim pozivima “za dijalog”.
Ovaj najnoviji politički obrt još jednom potvrđuje kako Narodna skupština RS-a funkcioniše kao obični poligon za političke manevre Milorada Dodika.
Skupštinska većina godinama omogućava da se preko institucija entiteta sprovode zakoni s ozbiljnim posljedicama po ustavnopravni poredak države. Zakoni koji se kasnije, bez ikakve i ičije odgovornosti i refleksije, povlače kao da nikada nisu ni postojali.
Za Dodika, Narodna skupština nije zakonodavno tijelo koje djeluje u interesu građana, već produžena ruka njegove političke strategije i instrument za proizvodnju kriza, stvaranje tenzija, pa potom i njihovo “hlađenje”, kada procijeni da mu više ne idu u korist. U tom neprestano ponavljanom ciklusu, ključna žrtva ostaje samo politička stabilnost Bosne i Hercegovine.
Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez dogovora i dopuštenja međunarodne zajednice, čitaj Amerikanaca, koja i dalje povlači sve ključne konce u BiH. Potezi koje je povukla Narodna skupština RS-a i vremenski sinhronizovano saopćenje iz Washingtona govore da se na Dodika računa i u budućnosti, a da je presuda samo hlađenje na klupi. Tome u prilog ide i skidanje sankcija njegovim najbližim saradnicima, kao i Dodikova poruka: “Možda odem i u Sjedinjene Američke Države, i to nije tako daleko.”
klix.ba
