Rad na području elektroinstalacija, izgradnje elektroenergetskih sistema te tehnika mjerenja, upravljanja i automatizacije.
Detalji u prilogu:
Preuzmite originalni konkurs u PDF-u: KLIKOM OVDJE !
Stotinjak stanovnika Bihaća danas se okupilo na Gradskom trgu kako bi iskazalo nezadovoljstvo zbog migrantske krize koja se mjesecima odvija na području njihovog grada.
Građani su poručili da nemaju ništa protiv migranata, ali imaju protiv nadležnih koji, kako su naveli, ne rade ništa konkretno po pitanju pronalaska adekvatnih smještajnih kapaciteta za mnogobrojne migrante s područja Unsko-sanskog kantona.
Podršku sugrađanima dao je i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić koji već izvjesno vrijeme poziva nadležne u Vijeću ministara i Ministarstvu sigurnosti BiH da hitno reaguju i riješe probleme koje nosi migrantska kriza prije nego eskalira dolaskom zimskog perioda.
Organizator protesta je Forum građana “Bihaćka građanska inicijativa” u kojem ističu da je situacija u gradu poprimila “alarmantnu formu”.
Stotinjak stanovnika Bihaća danas se okupilo na Gradskom trgu kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog migrantske krize koja se mjesecima odvija na području njihovog grada.
Građani su poručili da nemaju ništa protiv migranata, ali imaju protiv nadležnih koji, kako su naveli, ne rade ništa konkretno po pitanju pronalaska adekvatnih smještajnih kapaciteta za mnogobrojne migrante s područja Unsko-sanskog kantona.
Podršku sugrađanima dao je i gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić koji već izvjesno vrijeme poziva nadležne u Vijeću ministara i Ministarstvu sigurnosti BiH da hitno reaguju i riješe probleme koje nosi migrantska kriza prije nego eskalira.
Organizator protesta je Forum građana “Bihaćka građanska inicijativa” u kojem ističu da je situacija u gradu poprimila “alarmantnu formu”.
“Kada to kažemo, ne mislimo da ljudi po gradu nose oružje, nego je činjenica da u Bihaću 10 posto njegovog stanovništva, odnosno oko 5.000 ljudi, čine migranti. To nije zanemariv procenat, jer zamislite kada bi u Sarajevu bio taj procenat, tada bi to bilo 50.000 ljudi”, kazao je Halid Dedić, predsjednik Foruma.
On ističe da je na početku migrantske krize u ovom gradu bilo mnogo problema oko prehrane migranata, smještaja, zdravstvene zaštite, pa su se pojavile i razne bolesti. U međuvremenu, stanje u domenu zdravstva i ishrane se popravilo jer su pojedine UN-ove organizacije postigle sporazume sa domaćim institucijama i nevladinim organizacijama. Problem, međutim, i dalje predstavlja smještaj migranata.
Demonstranti su istakli da je njihov moto “minut do 12” s obzirom na trenutnu situaciju u vezi s migrantima.
U ranijem razgovoru za Klix.ba gradonačelnik Fazlić je na pitanje šta će biti sa objektom Đačkog doma i kakva je sudbina migranata u njemu, odgovorio da od prvog dana traži od ministra Dragana Mektića da se ta lokacija uredi i zaštiti.
“Ukoliko se to ne uradi, ja ću do zime tražiti da se migranti isele u Sarajevo, a objekat zapečati, budući da je u vlasništvu Grada. Dakle, gore već postoji neka vrsta migrantskog centra. Ja bih najsretniji bio da oni odatle odu ili makar da se to ogradi i da napravi nekog reda. Problem je što se u Bihać vraćaju i oni koji su smješteni u hotelu Sedra, jer žele da budu u gradu. Tamo su, čini se, izolovani od događanja, po hoće da budu u urbanim centrima.”
Migranti i izbjeglice u Bihaću kazali su da ne znaju za sutrašnje proteste lokalnog stanovništva u ovom gradu. Neki od njih smatraju da su protesti loši po njih same.
Abid iz Pakistana nam je ispričao da je 15 dana u Bihaću. Podsjetio je na to da je teško preći migrantima i izbjeglicama ući u Hrvatsku. Tvrdi da im lokalno stanovništvo i policija pomažu.
“U Bihaću sam već 15 dana. Uslovi su vrlo loši. Granicu s Hrvatskom je teško preći. Ali u Bihaću paze na nas. Pruženo nam je utočište. Međutim, mi želimo ići dalje, van BiH. Čekamo da se otvori granica”, rekao je i ukazao da je njemu i ostalima krajnja destinacija neka od zapadnoevropskih država.
“Nemamo problema s lokalnim stanovništvom i lokalnom policijom. Oni nam pomažu. Ipak, ne želim ostati ovdje. Volio bih otići u Italiju ili Njemačku. Svi žele ići odavde”, dodao je Abid.
Osman se požalio na teške uslove boravka. Naglasio je kako migranti i izbjeglice dobijaju jedan obrok dnevno. I on je zadovoljan odnosom Bišćana prema njemu i drugima.
“Mnogo je ljudi u domu, što je nepodnošljivo. Prvi problem je hrana. Crveni križ i UN nam samo jednom dnevno daju hranu. Nemam problema sa lokalnim stanovništvom u Bihaću. Oni su predobri za nas. Policija nam pomaže. Svi ljudi nam pomažu”, rekao je i dodao kako bi protesti bili loši po migrante i izbjeglice. Ali, smatra da je dobro ako su protesti zbog nezadovoljstva neprimjerene reakcije državnih vlasti zbog velikog broja migranata i izbjeglica u Bihaću.
Neki od Bišćana podsjetili su da ne protestuju zbog samog prisustva migranata i izbjeglica u ovoj lokalnoj zajednici, već upravo zbog neadekvatnog odnosa državne vlasti prema ovom problemu. Za neke od njih, pak, uopšte nije prihvatljivo njihovo prisustvo.
Podsjećamo, današnji protesti u Bihaću počinju u 12 sati.
Prilikom obilježavanja 23. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ brojni su hrvatski analitičari isticali njezino značenje za susjednu BiH. Mnogi su ponovili da bi bez “Oluje” Bihać postao nova Srebrenica.
Tezu o „novoj Srebrenici” koja se iz kolovoza u kolovoz ponavlja u Hrvatskoj je prilikom slavljenja obljetnice „Oluje” u Kninu 2015. godine izrekla i Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe”. Pri tom je pohvalila haški oslobođenog zapovjednika iz „Oluje“ Antu Gotovinu kao jednog od najboljih hrvatskih generala i branitelja.
Kozar: Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu
Pozitivan utjecaj „Oluje“ na događanja u Bihaću nitko ne osporava, no značaj tog utjecaja različiti analitičari različito procjenjuju. Vojnopolitički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar u razgovoru za Deutsche Welle potvrđuje da je Oluja neizravno utjecala na rat u BiH time što je savladana vojska takozvane Republike Srpske Krajine čime je rasterećen Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Peti korpus se je nakon toga mogao punim kapacitetom suprotstaviti vojsci takozvane Republike Srpske kojom je zapovijedao Ratko Mladić.
„S druge strane, nisam pristalica teze da je ‘Oluja’ spriječila novu Srebrenicu u Bihaću. To nije točno, jer je Peti korpus cijelo vrijeme odolijevao vojsci Republike Srpske, vojsci Republike Srpske Krajine i vojsci Fikreta Abdića. Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu“, rezolutan je Kozar.
Cvrtila: Važna je godina uoči Oluje
Za tumačenje smo pitali i zagrebačkog vojnog analitičara Vlatka Cvrtilu. On misli da se „Oluja“ i njen utjecaj na Bihać ne može promatrati kao period nekoliko kolovoskih dana sada već daleke 1995. godine. „Ne treba se promatrati ni samo kao operacija provedena na teritoriju Hrvatske, već treba sagledati i operacije koje su se prije toga godinu dana provodile na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović (o zajedničkom vojnom djelovanju, op.a.). Rezultat ‘Oluje’ je bio vezan dijelom i uz uspješno kretanje hrvatskih snaga na području BiH“, kaže nam Cvrtila i dodaje da se ni pitanje Bihaća ne može promatrati samo u kontekstu onoga što se događalo na prostoru Bosne i Hercegovine.
„Ako idemo unatrag nekih šest do osam mjeseci, znamo da je Bihać bio enklava pod velikim pritiskom srpskih snaga koje su imale namjeru osvojiti taj prostor. Naravno da su pokreti hrvatskih snaga i na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović dovele do toga da su se srpske snage morale pregrupirati i da više nisu mogle raditi takav pritisak na Bihać. Ako bi izuzeli to što se događalo s hrvatskim snagama na području BiH, i ako bi srpske snage imale mogućnost manevra i nadopune snaga u tom prostoru, pitanje je koliko bi Bihać mogao izdržati“, kaže Cvrtila.
On podsjeća na krizu obrane Bihaća pred Božić 1994. godine kada se je, kaže, cijela međunarodna zajednica pokrenula kako bi spriječila upad u taj prostor: „Hrvatska je tu jako puno pomagala. Prema onome što znamo, a nešto i ne znamo, Hrvatska je pomagala naoružanjem, streljivom, noćnim preletima helikopterima… Bihać se je održao i zahvaljujući onome što je Hrvatska radila na svojoj i BiH strani. U okruženju provesti duže vrijeme, bez mogućnosti obnove municije i naoružanja, nije jednostavno. Pogotovo ako ste u prostoru koji je ograničen mnogim resursima. Bihać treba gledati u kontekstu svog onoga što se događalo u okruženju, rekao bih negdje od kolovoza 1994. godine, a ne samo taj datum u kolovozu 1995. godine.“
Sporazum predsjednika Tuđmana i Izetbegovića omogućio je djelovanje Hrvatske vojske i s područja Bosne i Hercegovine.
Ahatović: Peti korpus je olakšao izvođenje „Oluje“
Vojni komentator iz Sarajeva Nedžad Ahatović za DW kaže da se ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je hrvatska Oluja spriječila neku „novu Srebrenicu“. No ni on ne dvoji da je ta operacija Hrvatske vojske pomogla deblokadi Bihaćkog okruga.
„I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini dugo su planirane opsežne vojne operacije koje su na kraju dovele do ‘Oluje’ i ‘Sane 95’. Neosporna činjenica je da su jedinice Petog korpusa u Bihaćkom okrugu vezale za sebe glavninu snaga takozvane Vojske Republike Srpske i značajan dio snaga takozvane Vojske Republike Srpske Krajine, što je u konačnici olakšalo izvođenje ‘Oluje’.“
Na tezu o „novoj Srebrenici“, Ahatović odgovara: „Ako pitate Bišćane, oni će vam reći da takav scenarij nije bio moguć i da su se jedinice Armije BiH, kako kaže bivši komandant Petog korpusa general Atif Dudaković, mogle same obraniti. Iako je to područje bila takozvana sigurna zona UN-a, Bihaćki okrug je više od tri godine trpio snažne udare združenih snaga Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine, posebno uoči Oluje. Rat je nepredvidiv proces i lako je biti general poslije bitke. Zato se treba držati činjenica – u Bihaćkom okrugu se ipak nije ponovila Srebrenica, a združene jedinice Hrvatske vojske, Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane su u operacijama ‘Oluja’ i ‘Sana 95’ munjevito razbile Vojsku Republike Srpske Krajine, da bi u nastavku vojnih djelovanja do početka listopada 1995. godine do potpunog vojnog sloma dovele i Vojsku Republike Srpske.“
Dakle, u tumačenjima s obje strane postoje nijanse, ali ne postoji izraženi javni narativ koji bi Oluji osporio pozitivan utjecaj na Bihać. Ahatović podsjeća da je nakon svega uslijedio Daytonski mirovni sporazum i kraj rata na području nekadašnje Jugoslavije te da je hrvatska „Oluja“ u tim događajima imala veoma važnu, a po nekima i presudnu ulogu.
Cvrtila dodaje da su se na kraju srpske snage morale pregrupirati prema Grahovu zbog čega je popustio pritisak na Bihać te da je Oluja, definitivno, donijela kraj rata.
Kozar pak zaključuje da je Oluja bila legitimna i efektna akcija koju je organizirao general Petar Stipetić, za kojeg kaže da je bio sjajan zapovjednik. „U drugom dijelu te operacije došlo je do zločina i taj dio Oluje je nelegitiman i bacio je mrlju na jednu uspješno planiranu i izvedenu akciju. Dio zapovjednika Hrvatske vojske oteo se kontroli i počeo je sam izvršavati neku svoju pravdu“, podsjeća Kozar na događaje zbog kojih se taktički sjajno zamišljena operacija presudna za Hrvatsku i značajna za BiH danas ipak ne može nazvati besprijekornom.
(Autor: DW)
Prva Policijska uprava, PS Bosanska Krupa poziva građane da ukoliko prepoznaju ili imaju korisne informacije i saznanja o nepoznatoj osobi sa fotografija, o tome obavijeste PS Bosanska Krupa, najbližu policijsku stanicu pozivom na servisni broj ”122” ili e-mailom na adresu mupusk@mupusk.gov.ba.
Za lice sa fotografije postoji osnov sumnje da je na području Bosanske Krupe, počinio krivično djelo „Teška krađa“.
Ahmet Kečalović sa OFK Bihać redovno postiže dobre rezulate, a njegovi igrači zanimljiviji su Real Madridu nego bh. premijerligašekim klubovima
Prijatelji, skauti, gdje ste?
Možda nije zanimljivo takmičenje, pet plus jedan, pa zato niko nije došao da gleda.
Kako bilo, Sportske igre mladih, kakve su, da su, okupljaju najveći broj mladih željnih zabave, druženja, takmičenja. Igraju se te Sportske igre tokom čitave godine, ili barem tokom čitavih pola godine, da bi se onda u četiri avgustovska dana desila završnica.
Djeca iz cijele BiH koja iole valjaju u svojim konkurencijama, kategorijama, bilo da je to fudbal, košarka, rukomet, odbojka, u Sarajevo se sjate da odigraju završni turnir te tako pokušaju izboriti regionalnu završnicu koja se dešava u Splitu.
I da su svi oni dabogsačuvaj, nemoguće je (ako su izborili završni turnir pobjeđujući po svojim opštinama i kantonima) da je tu sve goli kloc i nemoguće je da svi o svima sve znamo, pa da se tu nema šta novo vidjeti.
U konkurenciji 24 najbolje ekipe u malom fudbalu, uzrasta do 15 godina (u tim godinama je mali fudbal sasvim dovoljno velik), dakle o pionirima se radi, najbolja je bila Sloga iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja koja je u finalu savladala OFK Bihać sa 2:1.
To je za ovaj tekst najmanje bitno, osim što i ovim putem čestitamo pobjednicima. Toj djeci je bitnije što će moći besplatno na more još pet dana, pa da upoznaju tamo nove prijatelje, da se druže, zabavljaju.
Poenta svega je da su djeca izgleda najnebitnija, kako za ovaj tekst, (koji neće ništa promijeniti) tako i za silne, vajne i krasne stručnjake u sarajevskim, evo, fudbalskim klubovima. Da ne idemo dalje.
Dakle, dešava ti se takmičenje najbolje djece koja su u ozbiljnjoj konkurenciji izborila završnicu, tu pred nosom, ali tebe to ne zanima. Ili se možda ne radi o nezanimanju, već ljudi ne znaju da se dešava. Ili oni koji znaju da se dešava smatraju da tu nemaju šta vidjeti. Možda je razlog što u klubovima uopće ne postoje ljudi koji se bave skautingom, nemaju oni koji uživaju gledati djecu kako igraju, i koji se oduševljavaju kada otkriju nekoga ko bi mogao biti dobar igrač.
U tom kontekstu, a opravdanje (ne)može biti to što je bilo neugodnih 30-33 stepena, frapantna je činjenica da tu djecu niko nje gledao osim nekolicine roditelja, par ljudi iz obezbjeđenja, onih što donose vodu i puštaju muziku (mada ih ni oni nisu gledali)…
Jednom rječju onih što su to morali biti tu po nekom zadatku. Ne i zadatku da prate može li se naći neki novi Ibišević, Salihović, Kolašinac, Hajrović. Ne mora eto Džeko, pošto da ima Džeko znali bi svi da ima.
Ono što ljudi u Sarajevu nisu u stanju jesu u Real Madridu. Zato je to Real, a naši klubovi su tu gdje jesu. Organizuje tako svake godine Real kampove širom svijeta i ima ljude koji gledaju gdje se može “na foru” dobro profitirati. Tako su skauti Reala jednom prilikom upratili Davida Dujmovića, mrvu Božiju kojoj ne može opepeliti nijedan ‘rmpalija koji bi ga snagom mogao pojesti.
David trenira u OFK Bihać, školi fudbala koju je osnovao Ahmet Kečalović, fudbalski entuzijsta i nekadašnji pomoćnik selektora juniorske reprezentacije BiH. David je igrao jučer i da niko drugi nije valjao među brojnim igračima, samo njega gledajući mogle su biti zadovoljene oči i srce.
Ima virtuoza, driblera, ljudi koji prolaze “kroz” igrače, u tom uzrastu ima onih koji “iždžikljaju” pa su automatski u prednosti nad ostalima. Davidova prednost nije nijedna od tih, već surova inteligencija i sposobnost da vlada prostorom.
Kako procijeniti da li bi možda moglo biti nešto od nekoga? Pa ako radi na terenu sve ono što Vi pomislite na tribinama da bi u tom trenutku trebao raditi. Prema izboru rješenja u mnogo težoj i nepreglednijoj situaciji nego što je Vaša lako je procijeniti ima li neko šlifa.
Kaže Ahmet koji sa OFK Bihać pravi respektabilne rezultate u mlađim uzrastima (zbog čega njegov klub zovu na isto tako renomirane turnire) da bi David mogao biti novi Luka Modrić. I zaista u ovim godinama tako izgleda. Ležerno, kao prut, ali nema izgubljene lopte. Svaki njegov dodir predstavlja prednost za ekipu, ali njemu je danas 14.
Šta će biti s njim sa 18 to je već delikatnije pitanje. Ako u Real Madridu procijene da nije dobar, to će itekako oprati ljude koji bi ovdje trebali da procjenjuju ko je dobar ko nije. Ako procijene da David valja, onda za njega nema zime.
Ključni problem od kojeg sve počinje i sa kojim sve završava i koji objašnjava zašto skauti ovdje kao da više ne postoje je to što i kad bi naišli na takvog talenta ne bi znali šta će s njim. Trenirao bi on među ostalim “talentima”, važio za perspektivnog igrača, ali onda kada bi došao do prvog tima gurnulo bi ga se u Prvu ligu FBiH na kaljenje.
Ako bi se željeli izraziti brutalno merkantilistički to bi možda izgledalo ovako: Vrijeme leti + vrijeme je novac = prolijeće nam novac ispred nosa. Ili u prijevodu: smanjio se broj onih koji u mladom Višći i Cimirotu mogu prepoznati buduće dobre igrače…
Na putevima u kotlinama i uz riječne tokove mjestimično ima jutarnje magle. Savjetujemo oprezniju vožnju, jer na tim dionicama i kolovoz je vlažan.
Na autoputu A-1 Sarajevo zapad-Lepenica, zbog sanacije klizišta, saobraćaj je u tunelu Igman kao i na mjestu radova (Ban Brdo), preusmjeren iz vozne u preticajnu traku. Počeli su radovi na mostu kod petlje Visoko na dionici A-1 Kakanj-Visoko, a vozila na ovom lokalitetu saobraćaju jednom trakom.
Radovi se izvode i na magistralnim putevima M-6 Domanovići-Stolac (u blizini BP Rebac) i M-18 Olovo-Kladanj (Karaula) gdje se saobraća jednom trakom, naizmjeničnim propuštanjem vozila.
Za danas je najavljen početak radova na mostu preko rijeke Ljubine kod Srednjeg na magistralnom putu M-18 Semizovac-Olovo. Za vrijeme izvođenja radova vozila će saobraćati novoizgrađenom obilaznicom u blizini.
Zbog izvođenja neophodnih radova na dionici magistralnog puta M-16.1 Klašnice-Prnjavor (u mjestu Hrvaćani), na ukrštanju magistralnog puta sa autoputem u zoni vijadukta Crkvište, obustavljen je saobraćaj i preusmjeren na privremenu obilaznicu u neposrednoj blizini.
Pozivaju se vozači da prilagode vožnju ovim izmjenama i da poštuju privremeno postavljenu saobraćajnu signalizaciju.
Na GP Izačić pojačan je promet vozila na izlazu iz BiH, ali zadržavanja trenutno nisu duža od 30 minuta.
Napominjemo vozače da je na GP Bosanski Novi-Dvor zbog izvođenja radova na području Hrvatske, obustavljen saobraćaj.
Azra Dedić, članica judo kluba Una iz Bihaća, položila je jučer za majstorski pojas 1. DAN i tako postala prva osoba sa Down sindromom u BIH koja je nosilac crnog pojasa.
Inače, #IpponShopBiH i Norbert Gallemann su Azrini vjerni prijatelji i partneri koji su joj poklonili takmičarski kimono i crni pojas.
Podsjetimo da je Azra Dedić i prva zaposlena osoba u BiH s Down sindromom, koja se već više deset godina aktivno bavi i džudom.
Ovom prilikom čestitamo Azri i želimo joj mnogo uspjeha u nastavku karijere.
Posljednje u nizu priznanja za posebnu Bišćanku Azru Dedić stiglo je od Saveza za sport i rekreaciju invalidnih osoba Unsko-sanskog kantona.
Brojna odličja
Ova iznimna djevojka sa Downovim sindromom, članica Džudo kluba „Una“, proglašena je najboljom sportistkinjom u godini iza nas. Očekivano, s obzirom na osvojenu bronzanu medalju na prvom Svjetskom prvenstvu u ID/G – džudou u njemačkom Kelnu.
Godina za pamćenje okončana je i zlatnim odličjem na međunarodnom turniru u italijanskom Pordenoneu, gdje je Azra s pet trijumfa nadmašila respektabilnu konkurenciju. Da se zna, na treningu ponekad pobijedi i najboljeg bh. džudistu Haruna Sadikovića, što češće spominje od svih medalja.
Dedić s trenerom Fikretom Bečićem u Italiji
Ljubav i upornost
– Svaki Azrin uspjeh je posebna satisfakcija za sve nas u klubu. Njena upornost i ljubav prema sportu nas svakodnevno motiviraju. Vjerujte, djelimično je zaslužna za brojne uspjehe i ostalih članova. Samo Azrino prisustvo i osmijeh daju posebnost svakom našem treningu. Jednostavno, nezamjenjiva je – rekao nam je Azrin trener Fikret Bečić.
Omiljena gdje god se pojavi
Njeni se uspjesi ne vežu samo za tatami, ona je i prva zaposlena osoba s Downovim sindromom u BiH.
– Volim džudo, ali ipak više volim prijatelje i trenere iz kluba. Tako je i na poslu – kaže Azra.
Zato je i omiljena gdje god da se pojavi.
Povod za razgovor nam je bila činjenica da je Azra prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH, no, Azra je mnogo više od toga, djevojka s brojnim hobijima i interesovanjima. S 23-godišnjom Bišćankom smo razgovarali o njenoj porodici, o tome koliko joj je zaposlenje promijenilo život, o predrasudama, kao i o njenoj prvoj ljubavi – judou, piše Azra Magazin.
U Bruxellesu je Bosnu i Hercegovinu povodom 21.3., Svjetskog dana osoba s Down sindromom predstavljala Azra Dedić iz Bihaća. Tim povodom, ova 23-godišnjakinja imala je priliku da se druži s predstavnicima mladih s Down sindromom iz gotovo svih evropskih zemalja, kao i s europarlamentarcima. Međutim, to je za Azru, osim druženja, bila i prilika da svojim primjerom, kako u BiH tako i u Evropi, pokaže da, uprkos, predrasudama ona može da živi kao i svi ostali, samo ako joj se pruži prilika. Pažnju šire bh. javnosti mlada Bišćanka na sebe je skrenula nedavno, kada je i zvanično postala prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH.
Program samozastupanja udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“ iz Sarajeva Vam je pomogao da dođete do zaposlenja. Na koji način?
– Samozastupanje sam učila tokom odrastanja, a i danas učim. U taj program sam bila indirektno uključena. Činjenica je da sam do zaposlenja došla u okviru ovog programa, posredstvom udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“, čija sam i sama članica već dugo godina. Oni su ostvarili direktni kontakt s mojim poslodavcem, znači CM – cosmetics kompanijom, koji je izrazio dobro volju. Na taj način sam dobila posao.
Koliko puta ste prije toga aplicirali za posao i na koje pozicije?
– Ranije nisam aplicirala za posao, jer i nije bilo nekih konkursa na kojima bih zadovoljavala uslove. Mada ne vjerujem da bih dobila zaposlenje i da sam aplicirala, s obzirom na to da su moji roditelji i brat nezaposleni, a u vječitoj potrazi za poslom i do sada ništa nisu uspjeli. Ja sam došla do zaposlenja zahvaljujući isključivo empatiji i velikom srcu mog poslodavca.
Kako ste se snašli u radnom okruženju?
– Jako brzo sam se snašla u radnoj sredini što i nije bilo teško. Kolektiv mi je divan i izuzetno lijepo su me prihvatili i kako sami rekoše unijela sam neku novu svjetlost u CM. I oni su također unijeli svjetlost u moj život.
Šta su Vaša zaduženja u CM – cosmetics marketu?
– Moja zaduženja u CM-u su pomoć kupcima pri kupovini, slaganje robe u police, mijenjanje cijena u toku akcija i kad kupci ispreturaju robu, ja je popravljam.
Koliko je činjenica da ste sada zaposlena mlada djevojka promijenila Vaš život, u kom smislu najviše?
– Zaposlenjem se moj život bitno promijenio. Vrijeme mi je sada ispunjeno, upoznala sam nove ljude i nove životne situacije. Postala sam član kolektiva. Zarađujem svoj novac, a najviše se odrazilo na moje samopouzdanje koje je sada itekako veće.
BiH je poznata kao društvo puno predrasuda. Koliko često nailazite na njih i kako se s njima borite?
– S obzirom na to da me u mojoj sredini, u mom gradu u kojem živim, gotovo svi poznaju ne nailazim baš često na predrasude. A i kada se to desi, nastojim da se ne obazirem i da ne obraćam puno pažnje na to. Ja uvijek idem dalje.
Jedini ste zaposleni u porodici. Koliko Vam znači to što možete finansijski pomoći svoju porodicu?
– Iako sam presretna što imam posao činjenica da tata, mama i brat nisu zaposleni me rastužuje, jer znam koliko to žele i koliko im je potrebno. Ipak, mnogo mi znači što ja mogu da im pomognem.
Recite nam nešto o svojoj porodici?
– Moja porodica je divna, bolju nisam mogla poželjeti. Uvijek su uz mene. Pomažu mi, podupiru me u svemu i oduvijek nastoje da mi pruže ono što trebam i želim.
Kakvo djetinjstvo ste imali?
– U djetinjstvu, kao i sada, bila sam okružena pažnjom i ljubavlju svojih najbližiš. Ako se i dešavalo nešto ružno, ja to nisam osjetila, oni nisu dozvoljavali, jer su uvijek nastojali da me zaštite i da budem srećna.
Po čemu pamtite školovanje? Kakav odnos ste imali s vršnjacima?
– Pamtim po svojim nastavnicima i ekskurzijama, nastupima na školskim priredbama i vršnjacima s kojima sam provodila vrijeme u školi, ali se, nažalost, mimo škole nismo družili.
Završili ste umjetničku školu, smjer likovne umjetnosti. Volite li u slobodno vrijeme slikati?
– Završila sam umjetničku školu, likovni smjer i rado sam slikala, ali sada to rijetko radim, jer se aktivno bavim judoom pa i nemam mnogo slobodnog vremena.
Otkud ljubav prema tom sportu?
– Za judo uvijek kažem da je moja prva i najveća ljubav. To je nešto što zaista volim i gdje se osjećam posebno. Već deset godina treniram u judo klubu „Una“ za koji imam samo riječi hvale. Moji treneri i članovi judo kluba su kao moja druga porodica. Zahvaljujući tome postižem značajne rezultate na takmičenjima.
Šta volite raditi u slobodno vrijeme?
– U slobodno vrijeme volim otići u šetnju ili shopping. Volim gledati TV, slušati dobru muziku ili pomoći mami u kućanskim poslovima.
(Azra Mag)
Akciju “Jedan navijač – dvije stolice” podržao je i bosanskohercegovački nogometaš Edin Cocalić koji trenutno igra u Belgiji za tamošnji Mechelen.
Cocalić je noseći u prošlosti dres Željezničara imao priliku igrati Pod borićima. Ta mu gostovanja, priznaje, nisu baš ostala u najboljem sjećanju, no svejedno je odlučio da podrži akciju u nadi da će Jedinstvo ponovo igrati važnu ulogu u bh. nogometu.
Hvala Edine!
