Migranti i izbjeglice u Bihaću kazali su da ne znaju za sutrašnje proteste lokalnog stanovništva u ovom gradu. Neki od njih smatraju da su protesti loši po njih same.
Abid iz Pakistana nam je ispričao da je 15 dana u Bihaću. Podsjetio je na to da je teško preći migrantima i izbjeglicama ući u Hrvatsku. Tvrdi da im lokalno stanovništvo i policija pomažu.
“U Bihaću sam već 15 dana. Uslovi su vrlo loši. Granicu s Hrvatskom je teško preći. Ali u Bihaću paze na nas. Pruženo nam je utočište. Međutim, mi želimo ići dalje, van BiH. Čekamo da se otvori granica”, rekao je i ukazao da je njemu i ostalima krajnja destinacija neka od zapadnoevropskih država.
“Nemamo problema s lokalnim stanovništvom i lokalnom policijom. Oni nam pomažu. Ipak, ne želim ostati ovdje. Volio bih otići u Italiju ili Njemačku. Svi žele ići odavde”, dodao je Abid.
Osman se požalio na teške uslove boravka. Naglasio je kako migranti i izbjeglice dobijaju jedan obrok dnevno. I on je zadovoljan odnosom Bišćana prema njemu i drugima.
“Mnogo je ljudi u domu, što je nepodnošljivo. Prvi problem je hrana. Crveni križ i UN nam samo jednom dnevno daju hranu. Nemam problema sa lokalnim stanovništvom u Bihaću. Oni su predobri za nas. Policija nam pomaže. Svi ljudi nam pomažu”, rekao je i dodao kako bi protesti bili loši po migrante i izbjeglice. Ali, smatra da je dobro ako su protesti zbog nezadovoljstva neprimjerene reakcije državnih vlasti zbog velikog broja migranata i izbjeglica u Bihaću.
Neki od Bišćana podsjetili su da ne protestuju zbog samog prisustva migranata i izbjeglica u ovoj lokalnoj zajednici, već upravo zbog neadekvatnog odnosa državne vlasti prema ovom problemu. Za neke od njih, pak, uopšte nije prihvatljivo njihovo prisustvo.
Podsjećamo, današnji protesti u Bihaću počinju u 12 sati.
Prilikom obilježavanja 23. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ brojni su hrvatski analitičari isticali njezino značenje za susjednu BiH. Mnogi su ponovili da bi bez “Oluje” Bihać postao nova Srebrenica.
Tezu o „novoj Srebrenici” koja se iz kolovoza u kolovoz ponavlja u Hrvatskoj je prilikom slavljenja obljetnice „Oluje” u Kninu 2015. godine izrekla i Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklave Srebrenice i Žepe”. Pri tom je pohvalila haški oslobođenog zapovjednika iz „Oluje“ Antu Gotovinu kao jednog od najboljih hrvatskih generala i branitelja.
Kozar: Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu
Pozitivan utjecaj „Oluje“ na događanja u Bihaću nitko ne osporava, no značaj tog utjecaja različiti analitičari različito procjenjuju. Vojnopolitički analitičar iz Sarajeva Đuro Kozar u razgovoru za Deutsche Welle potvrđuje da je Oluja neizravno utjecala na rat u BiH time što je savladana vojska takozvane Republike Srpske Krajine čime je rasterećen Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Peti korpus se je nakon toga mogao punim kapacitetom suprotstaviti vojsci takozvane Republike Srpske kojom je zapovijedao Ratko Mladić.
„S druge strane, nisam pristalica teze da je ‘Oluja’ spriječila novu Srebrenicu u Bihaću. To nije točno, jer je Peti korpus cijelo vrijeme odolijevao vojsci Republike Srpske, vojsci Republike Srpske Krajine i vojsci Fikreta Abdića. Peti korpus ne bi dopustio novu Srebrenicu“, rezolutan je Kozar.
Cvrtila: Važna je godina uoči Oluje
Za tumačenje smo pitali i zagrebačkog vojnog analitičara Vlatka Cvrtilu. On misli da se „Oluja“ i njen utjecaj na Bihać ne može promatrati kao period nekoliko kolovoskih dana sada već daleke 1995. godine. „Ne treba se promatrati ni samo kao operacija provedena na teritoriju Hrvatske, već treba sagledati i operacije koje su se prije toga godinu dana provodile na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović (o zajedničkom vojnom djelovanju, op.a.). Rezultat ‘Oluje’ je bio vezan dijelom i uz uspješno kretanje hrvatskih snaga na području BiH“, kaže nam Cvrtila i dodaje da se ni pitanje Bihaća ne može promatrati samo u kontekstu onoga što se događalo na prostoru Bosne i Hercegovine.
„Ako idemo unatrag nekih šest do osam mjeseci, znamo da je Bihać bio enklava pod velikim pritiskom srpskih snaga koje su imale namjeru osvojiti taj prostor. Naravno da su pokreti hrvatskih snaga i na području BiH nakon sporazuma Tuđman-Izetbegović dovele do toga da su se srpske snage morale pregrupirati i da više nisu mogle raditi takav pritisak na Bihać. Ako bi izuzeli to što se događalo s hrvatskim snagama na području BiH, i ako bi srpske snage imale mogućnost manevra i nadopune snaga u tom prostoru, pitanje je koliko bi Bihać mogao izdržati“, kaže Cvrtila.
On podsjeća na krizu obrane Bihaća pred Božić 1994. godine kada se je, kaže, cijela međunarodna zajednica pokrenula kako bi spriječila upad u taj prostor: „Hrvatska je tu jako puno pomagala. Prema onome što znamo, a nešto i ne znamo, Hrvatska je pomagala naoružanjem, streljivom, noćnim preletima helikopterima… Bihać se je održao i zahvaljujući onome što je Hrvatska radila na svojoj i BiH strani. U okruženju provesti duže vrijeme, bez mogućnosti obnove municije i naoružanja, nije jednostavno. Pogotovo ako ste u prostoru koji je ograničen mnogim resursima. Bihać treba gledati u kontekstu svog onoga što se događalo u okruženju, rekao bih negdje od kolovoza 1994. godine, a ne samo taj datum u kolovozu 1995. godine.“
Sporazum predsjednika Tuđmana i Izetbegovića omogućio je djelovanje Hrvatske vojske i s područja Bosne i Hercegovine.
Ahatović: Peti korpus je olakšao izvođenje „Oluje“
Vojni komentator iz Sarajeva Nedžad Ahatović za DW kaže da se ne može sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je hrvatska Oluja spriječila neku „novu Srebrenicu“. No ni on ne dvoji da je ta operacija Hrvatske vojske pomogla deblokadi Bihaćkog okruga.
„I u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini dugo su planirane opsežne vojne operacije koje su na kraju dovele do ‘Oluje’ i ‘Sane 95’. Neosporna činjenica je da su jedinice Petog korpusa u Bihaćkom okrugu vezale za sebe glavninu snaga takozvane Vojske Republike Srpske i značajan dio snaga takozvane Vojske Republike Srpske Krajine, što je u konačnici olakšalo izvođenje ‘Oluje’.“
Na tezu o „novoj Srebrenici“, Ahatović odgovara: „Ako pitate Bišćane, oni će vam reći da takav scenarij nije bio moguć i da su se jedinice Armije BiH, kako kaže bivši komandant Petog korpusa general Atif Dudaković, mogle same obraniti. Iako je to područje bila takozvana sigurna zona UN-a, Bihaćki okrug je više od tri godine trpio snažne udare združenih snaga Vojske Republike Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine, posebno uoči Oluje. Rat je nepredvidiv proces i lako je biti general poslije bitke. Zato se treba držati činjenica – u Bihaćkom okrugu se ipak nije ponovila Srebrenica, a združene jedinice Hrvatske vojske, Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća odbrane su u operacijama ‘Oluja’ i ‘Sana 95’ munjevito razbile Vojsku Republike Srpske Krajine, da bi u nastavku vojnih djelovanja do početka listopada 1995. godine do potpunog vojnog sloma dovele i Vojsku Republike Srpske.“
Dakle, u tumačenjima s obje strane postoje nijanse, ali ne postoji izraženi javni narativ koji bi Oluji osporio pozitivan utjecaj na Bihać. Ahatović podsjeća da je nakon svega uslijedio Daytonski mirovni sporazum i kraj rata na području nekadašnje Jugoslavije te da je hrvatska „Oluja“ u tim događajima imala veoma važnu, a po nekima i presudnu ulogu.
Cvrtila dodaje da su se na kraju srpske snage morale pregrupirati prema Grahovu zbog čega je popustio pritisak na Bihać te da je Oluja, definitivno, donijela kraj rata.
Kozar pak zaključuje da je Oluja bila legitimna i efektna akcija koju je organizirao general Petar Stipetić, za kojeg kaže da je bio sjajan zapovjednik. „U drugom dijelu te operacije došlo je do zločina i taj dio Oluje je nelegitiman i bacio je mrlju na jednu uspješno planiranu i izvedenu akciju. Dio zapovjednika Hrvatske vojske oteo se kontroli i počeo je sam izvršavati neku svoju pravdu“, podsjeća Kozar na događaje zbog kojih se taktički sjajno zamišljena operacija presudna za Hrvatsku i značajna za BiH danas ipak ne može nazvati besprijekornom.
Prva Policijska uprava, PS Bosanska Krupa poziva građane da ukoliko prepoznaju ili imaju korisne informacije i saznanja o nepoznatoj osobi sa fotografija, o tome obavijeste PS Bosanska Krupa, najbližu policijsku stanicu pozivom na servisni broj ”122” ili e-mailom na adresu mupusk@mupusk.gov.ba.
Za lice sa fotografije postoji osnov sumnje da je na području Bosanske Krupe, počinio krivično djelo „Teška krađa“.
Ahmet Kečalović sa OFK Bihać redovno postiže dobre rezulate, a njegovi igrači zanimljiviji su Real Madridu nego bh. premijerligašekim klubovima
Prijatelji, skauti, gdje ste?
Možda nije zanimljivo takmičenje, pet plus jedan, pa zato niko nije došao da gleda.
Kako bilo, Sportske igre mladih, kakve su, da su, okupljaju najveći broj mladih željnih zabave, druženja, takmičenja. Igraju se te Sportske igre tokom čitave godine, ili barem tokom čitavih pola godine, da bi se onda u četiri avgustovska dana desila završnica.
Djeca iz cijele BiH koja iole valjaju u svojim konkurencijama, kategorijama, bilo da je to fudbal, košarka, rukomet, odbojka, u Sarajevo se sjate da odigraju završni turnir te tako pokušaju izboriti regionalnu završnicu koja se dešava u Splitu.
I da su svi oni dabogsačuvaj, nemoguće je (ako su izborili završni turnir pobjeđujući po svojim opštinama i kantonima) da je tu sve goli kloc i nemoguće je da svi o svima sve znamo, pa da se tu nema šta novo vidjeti.
U konkurenciji 24 najbolje ekipe u malom fudbalu, uzrasta do 15 godina (u tim godinama je mali fudbal sasvim dovoljno velik), dakle o pionirima se radi, najbolja je bila Sloga iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja koja je u finalu savladala OFK Bihać sa 2:1.
To je za ovaj tekst najmanje bitno, osim što i ovim putem čestitamo pobjednicima. Toj djeci je bitnije što će moći besplatno na more još pet dana, pa da upoznaju tamo nove prijatelje, da se druže, zabavljaju.
Poenta svega je da su djeca izgleda najnebitnija, kako za ovaj tekst, (koji neće ništa promijeniti) tako i za silne, vajne i krasne stručnjake u sarajevskim, evo, fudbalskim klubovima. Da ne idemo dalje.
Dakle, dešava ti se takmičenje najbolje djece koja su u ozbiljnjoj konkurenciji izborila završnicu, tu pred nosom, ali tebe to ne zanima. Ili se možda ne radi o nezanimanju, već ljudi ne znaju da se dešava. Ili oni koji znaju da se dešava smatraju da tu nemaju šta vidjeti. Možda je razlog što u klubovima uopće ne postoje ljudi koji se bave skautingom, nemaju oni koji uživaju gledati djecu kako igraju, i koji se oduševljavaju kada otkriju nekoga ko bi mogao biti dobar igrač.
U tom kontekstu, a opravdanje (ne)može biti to što je bilo neugodnih 30-33 stepena, frapantna je činjenica da tu djecu niko nje gledao osim nekolicine roditelja, par ljudi iz obezbjeđenja, onih što donose vodu i puštaju muziku (mada ih ni oni nisu gledali)…
Jednom rječju onih što su to morali biti tu po nekom zadatku. Ne i zadatku da prate može li se naći neki novi Ibišević, Salihović, Kolašinac, Hajrović. Ne mora eto Džeko, pošto da ima Džeko znali bi svi da ima.
Ono što ljudi u Sarajevu nisu u stanju jesu u Real Madridu. Zato je to Real, a naši klubovi su tu gdje jesu. Organizuje tako svake godine Real kampove širom svijeta i ima ljude koji gledaju gdje se može “na foru” dobro profitirati. Tako su skauti Reala jednom prilikom upratili Davida Dujmovića, mrvu Božiju kojoj ne može opepeliti nijedan ‘rmpalija koji bi ga snagom mogao pojesti.
David trenira u OFK Bihać, školi fudbala koju je osnovao Ahmet Kečalović, fudbalski entuzijsta i nekadašnji pomoćnik selektora juniorske reprezentacije BiH. David je igrao jučer i da niko drugi nije valjao među brojnim igračima, samo njega gledajući mogle su biti zadovoljene oči i srce.
Ima virtuoza, driblera, ljudi koji prolaze “kroz” igrače, u tom uzrastu ima onih koji “iždžikljaju” pa su automatski u prednosti nad ostalima. Davidova prednost nije nijedna od tih, već surova inteligencija i sposobnost da vlada prostorom.
Kako procijeniti da li bi možda moglo biti nešto od nekoga? Pa ako radi na terenu sve ono što Vi pomislite na tribinama da bi u tom trenutku trebao raditi. Prema izboru rješenja u mnogo težoj i nepreglednijoj situaciji nego što je Vaša lako je procijeniti ima li neko šlifa.
Kaže Ahmet koji sa OFK Bihać pravi respektabilne rezultate u mlađim uzrastima (zbog čega njegov klub zovu na isto tako renomirane turnire) da bi David mogao biti novi Luka Modrić. I zaista u ovim godinama tako izgleda. Ležerno, kao prut, ali nema izgubljene lopte. Svaki njegov dodir predstavlja prednost za ekipu, ali njemu je danas 14.
Šta će biti s njim sa 18 to je već delikatnije pitanje. Ako u Real Madridu procijene da nije dobar, to će itekako oprati ljude koji bi ovdje trebali da procjenjuju ko je dobar ko nije. Ako procijene da David valja, onda za njega nema zime.
Šta će klubovi s talentima?
Ključni problem od kojeg sve počinje i sa kojim sve završava i koji objašnjava zašto skauti ovdje kao da više ne postoje je to što i kad bi naišli na takvog talenta ne bi znali šta će s njim. Trenirao bi on među ostalim “talentima”, važio za perspektivnog igrača, ali onda kada bi došao do prvog tima gurnulo bi ga se u Prvu ligu FBiH na kaljenje.
Ako bi se željeli izraziti brutalno merkantilistički to bi možda izgledalo ovako: Vrijeme leti + vrijeme je novac = prolijeće nam novac ispred nosa. Ili u prijevodu: smanjio se broj onih koji u mladom Višći i Cimirotu mogu prepoznati buduće dobre igrače…
Na putevima u kotlinama i uz riječne tokove mjestimično ima jutarnje magle. Savjetujemo oprezniju vožnju, jer na tim dionicama i kolovoz je vlažan.
Na autoputu A-1 Sarajevo zapad-Lepenica, zbog sanacije klizišta, saobraćaj je u tunelu Igman kao i na mjestu radova (Ban Brdo), preusmjeren iz vozne u preticajnu traku. Počeli su radovi na mostu kod petlje Visoko na dionici A-1 Kakanj-Visoko, a vozila na ovom lokalitetu saobraćaju jednom trakom.
Radovi se izvode i na magistralnim putevima M-6 Domanovići-Stolac (u blizini BP Rebac) i M-18 Olovo-Kladanj (Karaula) gdje se saobraća jednom trakom, naizmjeničnim propuštanjem vozila.
Za danas je najavljen početak radova na mostu preko rijeke Ljubine kod Srednjeg na magistralnom putu M-18 Semizovac-Olovo. Za vrijeme izvođenja radova vozila će saobraćati novoizgrađenom obilaznicom u blizini.
Zbog izvođenja neophodnih radova na dionici magistralnog puta M-16.1 Klašnice-Prnjavor (u mjestu Hrvaćani), na ukrštanju magistralnog puta sa autoputem u zoni vijadukta Crkvište, obustavljen je saobraćaj i preusmjeren na privremenu obilaznicu u neposrednoj blizini.
Pozivaju se vozači da prilagode vožnju ovim izmjenama i da poštuju privremeno postavljenu saobraćajnu signalizaciju.
Na GP Izačić pojačan je promet vozila na izlazu iz BiH, ali zadržavanja trenutno nisu duža od 30 minuta.
Napominjemo vozače da je na GP Bosanski Novi-Dvor zbog izvođenja radova na području Hrvatske, obustavljen saobraćaj.
Azra Dedić, članica judo kluba Una iz Bihaća, položila je jučer za majstorski pojas 1. DAN i tako postala prva osoba sa Down sindromom u BIH koja je nosilac crnog pojasa.
Inače, #IpponShopBiH i Norbert Gallemann su Azrini vjerni prijatelji i partneri koji su joj poklonili takmičarski kimono i crni pojas.
Podsjetimo da je Azra Dedić i prva zaposlena osoba u BiH s Down sindromom, koja se već više deset godina aktivno bavi i džudom.
Ovom prilikom čestitamo Azri i želimo joj mnogo uspjeha u nastavku karijere.
Ponos USK: Bišćanka Azra Dedić niže medalje i priznanja
Posljednje u nizu priznanja za posebnu Bišćanku Azru Dedić stiglo je od Saveza za sport i rekreaciju invalidnih osoba Unsko-sanskog kantona.
Brojna odličja
Ova iznimna djevojka sa Downovim sindromom, članica Džudo kluba „Una“, proglašena je najboljom sportistkinjom u godini iza nas. Očekivano, s obzirom na osvojenu bronzanu medalju na prvom Svjetskom prvenstvu u ID/G – džudou u njemačkom Kelnu.
Godina za pamćenje okončana je i zlatnim odličjem na međunarodnom turniru u italijanskom Pordenoneu, gdje je Azra s pet trijumfa nadmašila respektabilnu konkurenciju. Da se zna, na treningu ponekad pobijedi i najboljeg bh. džudistu Haruna Sadikovića, što češće spominje od svih medalja.
Dedić s trenerom Fikretom Bečićem u Italiji
Ljubav i upornost
– Svaki Azrin uspjeh je posebna satisfakcija za sve nas u klubu. Njena upornost i ljubav prema sportu nas svakodnevno motiviraju. Vjerujte, djelimično je zaslužna za brojne uspjehe i ostalih članova. Samo Azrino prisustvo i osmijeh daju posebnost svakom našem treningu. Jednostavno, nezamjenjiva je – rekao nam je Azrin trener Fikret Bečić.
Omiljena gdje god se pojavi
Njeni se uspjesi ne vežu samo za tatami, ona je i prva zaposlena osoba s Downovim sindromom u BiH.
– Volim džudo, ali ipak više volim prijatelje i trenere iz kluba. Tako je i na poslu – kaže Azra.
Zato je i omiljena gdje god da se pojavi.
Azra Dedić: “Ljudi koji su mi dali posao unijeli su svjetlost u moj život”
Povod za razgovor nam je bila činjenica da je Azra prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH, no, Azra je mnogo više od toga, djevojka s brojnim hobijima i interesovanjima. S 23-godišnjom Bišćankom smo razgovarali o njenoj porodici, o tome koliko joj je zaposlenje promijenilo život, o predrasudama, kao i o njenoj prvoj ljubavi – judou, piše Azra Magazin.
U Bruxellesu je Bosnu i Hercegovinu povodom 21.3., Svjetskog dana osoba s Down sindromom predstavljala Azra Dedić iz Bihaća. Tim povodom, ova 23-godišnjakinja imala je priliku da se druži s predstavnicima mladih s Down sindromom iz gotovo svih evropskih zemalja, kao i s europarlamentarcima. Međutim, to je za Azru, osim druženja, bila i prilika da svojim primjerom, kako u BiH tako i u Evropi, pokaže da, uprkos, predrasudama ona može da živi kao i svi ostali, samo ako joj se pruži prilika. Pažnju šire bh. javnosti mlada Bišćanka na sebe je skrenula nedavno, kada je i zvanično postala prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH.
Program samozastupanja udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“ iz Sarajeva Vam je pomogao da dođete do zaposlenja. Na koji način?
– Samozastupanje sam učila tokom odrastanja, a i danas učim. U taj program sam bila indirektno uključena. Činjenica je da sam do zaposlenja došla u okviru ovog programa, posredstvom udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“, čija sam i sama članica već dugo godina. Oni su ostvarili direktni kontakt s mojim poslodavcem, znači CM – cosmetics kompanijom, koji je izrazio dobro volju. Na taj način sam dobila posao.
Koliko puta ste prije toga aplicirali za posao i na koje pozicije?
– Ranije nisam aplicirala za posao, jer i nije bilo nekih konkursa na kojima bih zadovoljavala uslove. Mada ne vjerujem da bih dobila zaposlenje i da sam aplicirala, s obzirom na to da su moji roditelji i brat nezaposleni, a u vječitoj potrazi za poslom i do sada ništa nisu uspjeli. Ja sam došla do zaposlenja zahvaljujući isključivo empatiji i velikom srcu mog poslodavca.
Kako ste se snašli u radnom okruženju?
– Jako brzo sam se snašla u radnoj sredini što i nije bilo teško. Kolektiv mi je divan i izuzetno lijepo su me prihvatili i kako sami rekoše unijela sam neku novu svjetlost u CM. I oni su također unijeli svjetlost u moj život.
Šta su Vaša zaduženja u CM – cosmetics marketu?
– Moja zaduženja u CM-u su pomoć kupcima pri kupovini, slaganje robe u police, mijenjanje cijena u toku akcija i kad kupci ispreturaju robu, ja je popravljam.
Koliko je činjenica da ste sada zaposlena mlada djevojka promijenila Vaš život, u kom smislu najviše?
– Zaposlenjem se moj život bitno promijenio. Vrijeme mi je sada ispunjeno, upoznala sam nove ljude i nove životne situacije. Postala sam član kolektiva. Zarađujem svoj novac, a najviše se odrazilo na moje samopouzdanje koje je sada itekako veće.
BiH je poznata kao društvo puno predrasuda. Koliko često nailazite na njih i kako se s njima borite?
– S obzirom na to da me u mojoj sredini, u mom gradu u kojem živim, gotovo svi poznaju ne nailazim baš često na predrasude. A i kada se to desi, nastojim da se ne obazirem i da ne obraćam puno pažnje na to. Ja uvijek idem dalje.
Jedini ste zaposleni u porodici. Koliko Vam znači to što možete finansijski pomoći svoju porodicu?
– Iako sam presretna što imam posao činjenica da tata, mama i brat nisu zaposleni me rastužuje, jer znam koliko to žele i koliko im je potrebno. Ipak, mnogo mi znači što ja mogu da im pomognem.
Recite nam nešto o svojoj porodici?
– Moja porodica je divna, bolju nisam mogla poželjeti. Uvijek su uz mene. Pomažu mi, podupiru me u svemu i oduvijek nastoje da mi pruže ono što trebam i želim.
Kakvo djetinjstvo ste imali?
– U djetinjstvu, kao i sada, bila sam okružena pažnjom i ljubavlju svojih najbližiš. Ako se i dešavalo nešto ružno, ja to nisam osjetila, oni nisu dozvoljavali, jer su uvijek nastojali da me zaštite i da budem srećna.
Po čemu pamtite školovanje? Kakav odnos ste imali s vršnjacima?
– Pamtim po svojim nastavnicima i ekskurzijama, nastupima na školskim priredbama i vršnjacima s kojima sam provodila vrijeme u školi, ali se, nažalost, mimo škole nismo družili.
Završili ste umjetničku školu, smjer likovne umjetnosti. Volite li u slobodno vrijeme slikati?
– Završila sam umjetničku školu, likovni smjer i rado sam slikala, ali sada to rijetko radim, jer se aktivno bavim judoom pa i nemam mnogo slobodnog vremena.
Otkud ljubav prema tom sportu?
– Za judo uvijek kažem da je moja prva i najveća ljubav. To je nešto što zaista volim i gdje se osjećam posebno. Već deset godina treniram u judo klubu „Una“ za koji imam samo riječi hvale. Moji treneri i članovi judo kluba su kao moja druga porodica. Zahvaljujući tome postižem značajne rezultate na takmičenjima.
Šta volite raditi u slobodno vrijeme?
– U slobodno vrijeme volim otići u šetnju ili shopping. Volim gledati TV, slušati dobru muziku ili pomoći mami u kućanskim poslovima.
Akciju “Jedan navijač – dvije stolice” podržao je i bosanskohercegovački nogometaš Edin Cocalić koji trenutno igra u Belgiji za tamošnji Mechelen.
Cocalić je noseći u prošlosti dres Željezničara imao priliku igrati Pod borićima. Ta mu gostovanja, priznaje, nisu baš ostala u najboljem sjećanju, no svejedno je odlučio da podrži akciju u nadi da će Jedinstvo ponovo igrati važnu ulogu u bh. nogometu.
Bosanskohercegovački reprezentativci u košarci i fudbalu Džanan Musa i Edin Džeko družili su se sinoć nakon prijateljske utakmice Rome i Real Madrida.
Real Madrid je pobijedio Romu sa 2:1, a nakon susreta napadaču Rome Edinu Džeki u svlačionici se pridružio Džanan Musa te su njih dvojica razmijenili dresove.
Također, tu su bili i Džekin saigrač Stephan El Shaarawy, kao i NBA košarkaš Tim Hardaway Jr.
Inače, Džeko je jučerašnji meč počeo u prvoj postavi, a iz igre je izašao u 72. minuti kada ga je zamijenio Ante Čorić.
Migrantska kriza je izmakla kontroli, a ako vlasti na nivou BiH ne budu shvatile njenu dubinu u neizvjesnost ulaze i domicilno stanovništvo i migranti što je put do potpune anarhije, izjavio je Srni potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić.
Špirić je upozorio da će se situacija u vezi sa migrantskom krizom razvijati po najgorem mogućem scenariju sve dok vlasti na nivou BiH ne budu shvatile njenu dubinu i dok ministar bezbjednosti u Savjetu ministara Dragan Mektić bude govorio da ništa nije ni haotično, ni dramatično.
“Da je kriza izmakla kontroli govori i spontano okupljanje građana najavljeno za ponedjeljak u Bihaću. Bliži se jesen i zima i u neizvjesnost ulaze i domicilno stanovništvo i migranti. Naredna faza je da spontani protesti prerastu u samoorganizovanje građana, a da li će uskoro tome pristupiti i migranti ostaje da vidimo”, istakao je Špirić.
On je podvukao da je BiH jedina zemlja u kojoj migranti imaju ista prava kretanja kao i domicilno stanovništvo.
“Do potpune anarhije Mektić će nam poručivati da su se mafija i kriminalci 80 odsto involvirali u migrantsku krizu. Ako je i od Mektića previše je. Aferim, ministre”, poručio je Špirić.
Mektić je jučer u Sarajevu izjavio da situacija u BiH u vezi sa migrantskom krizom nije “haotična i anarhična”.
“Ništa nije haotično, ništa anarhično i ništa drugačije nego što se dešava u svim državama zapadnog Balkana, ništa drugačije nego u Srbiji, odakle primamo 80 odsto migranata. Oko 80 odsto migrantske rute kroz BiH kontrolišu krijumčari i mafija”, rekao je Mektić.
Dragan Mektić: Migranti sve više žele da idu prema Unsko-sanskom kantonu
Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić izjavio je danas da u vezi s migrantskom krizom ima jako puno spekulacija, dezinformacija, te da pojedini mediji žele to da predstave kao “jednu haotičnu, anarhičnu situaciju u BiH”.
On je kazao kako se u pojedinim medijima spekulira da se na prostoru BiH trenutno nalazi od 10 hiljada do 50 i 60 hiljada migranata “što nije tačno”.
On tvrdi da nije “ništa haotično, ništa anarhično i ništa drugačije nego što se dešava u svim državama zapadnog Balkana kroz koje prolaze migranti”.
– Ništa se drugačije ne dešava u BiH nego što se dešava u Srbiji, iz koje mi primamo u posljednje vrijeme skoro 80 posto migranata, ništa drugačije nego u Crnoj Gori, u Albaniji i ne vidim zbog čega praviti jednu takvu atmosferu i ambijent – kazao je Mektić.
Dodao je da migranti ulaze najviše sada u istočnom dijelu BiH, prelaze granicu, a najveći dio migranata dolazi iz Srbije, u kojoj se, prema informacijama kojima raspolaže, nalazi veliki broj migranata.
– Granica nam je skoro čitavom dužinom prema Srbiji “napadnuta” i dosta migranata dolazi iz Srbije. Njihova isključiva želja i cilj je da idu dalje preko BiH ka zapadnoj Evropi. Zato se i koncentrišu i najviše idu na prostor Unsko-sanskog kantona jer, prema njihovom mišljenju, tu im je najbliži koridor za EU – kazao je Mektić.
On ističe da je ovo evropski problem i da za ovo treba “evropsko rješenje”, te da za ovo ne može naći rješenje ni Bosna i Hercegovina, ni Srbija, ni Crna Gora, ni Albanija.
– Ovo je evropski problem, evropsko pitanje i Evropa treba da nađe rješenja, a mi ćemo biti sastavni dio svakog tog rješenja – naveo je Mektić.
Kaže da se stvaraju kapaciteti za njihov prihvat u BiH, napominjući da migranti u pravilu iskazuju namjeru za azil, mada vrlo mali broj podnese zahtjev za azil.
– Regulisali smo i definisali pitanje kasarne u Ušivku. Kreće nabavka i uspostava imigracionog centra. Imamo azilantski centar u Delijašu, imigracioni centar u Istočnom Sarajevu i to u potpunosti zadovoljava potrebe Sarajeva, koje je ranije bilo značajno, a sada je sve manje opterećeno ovom migrantskom krizom, jer migranti sve više žele da idu prema Unsko-sanskom kantonu – kazao je Mektić.
Podsjetio je da je na području tog kantona u funkciji hotel “Sedra”, gdje ima još prostora za smještaj migranata. Donesena je i odluka da objekat “Agrokomerca” ostaje i dalje kao privremeni prihvatni centar.
Mektić kaže da je EU prihvatila da ga finansira na privremenoj osnovi.
– Ako nađemo neki veći odgovarajući centar u koji će se moći smjestiti svi ti migranti onda ćemo taj u Velikoj Kladuši zatvoriti, a ako ne, on će biti privremenog karaktera dok bude postojala potreba. Imamo rješenje i za još jedan prihvatni centar na prostoru USK, ali ne bi govorio o lokaciji – naveo je Mektić, dodajući da je to dovoljno za smještaj migranata.
Ministar Mektić je, navodeći da se spekulira sa brojem migranata u BiH, kazao da su registrirali 10.103 migranta, te da je oko 60 posto njih izašlo.
– Naš je cilj koliko je god moguće više, da zaštitimo našu granicu. Da bi kvalitetno “zatvorili” granicu, pravili smo neku procjenu, na ovu migrantsku krizu, trebalo bi nam još oko 2.000 policajaca – istaknuo je Mektić.
Na novinarsko pitanje o saradnji s nadležnim institucijam u Srbiji i ostalim susjednim zemljama, Mektić je odgovorio da je vrlo loša komunikacija sa zemljama susjedima.
Po njegovim riječima, svako krije svoje podatke, ne želi tačno da ih prikaže zbog toga što zeli da taj problem “prebaci u tuđe dvorište”.
Ramić: Nije Bihać jedini grad u BiH; Fazlić: Dolazim na proteste u Bihaću; Premijer Rošić poručio: Pregledavat ćemo autobuse u Ključu
U ponedjeljak 13. 8. 2018. godine na Gradskom trgu u Bihaću održati će se mirni, dostojanstveni skup na inicijativu građana da se riješi migrantska kriza bez političkih konotacija.
U najavi samog skupa naglašeno je da je riječ o apelu državnim institucijama da se brinu o građanima i njihovoj imovini.
,,Bihać je u teškoj humanitarnoj situaciji, jer tu boravi oko 4000 migranata od kojih su oni u Đačkom domu u katastrofalnim uslovima. Bez obzira na apel, autobusi sa migrantima se šalju iako je granica sa EU zatvorena. Mi tražimo da se problem riješi. Nije Bihać jedini grad u BiH i nije USK jedini kanton!!!”, stoji u najavi događaja.
Sej Ramić je razgovarao i za portal 24h.ba, a zanimao nas je motiv organizacije protesta.
Ramić poručio: Ovo nije hajka na migrante
,,Protest je čisto građanski osvrt i otpor prema svemu onome što se dešava. Pojedine stranke naglašavaju političku konotaciju, ali daleko od toga”, istakao je Ramić.
24h.ba: Kakvi su konkretni zahtjevi na skupu?
Ramić: ,,Ja sam pratio javno mnijenje, šta građani misle o ovoj situaciji. Mi, kao građani želimo dati otpor ovoj situaciji, i dati opomenu nadležnim institucijama da rade svoj posao. Građani nisu sigurni u svom gradu, ne mogu se kretati parkovima, grad je prljav. Nama ne smetaju migranti kao ljudi, oni su također pozvani na ovaj skup.”
24h.ba: U najavi događaja pozvali ste i premijera Rošića, kao i gradonačelnika Fazlića na ovaj skup.
Ramić: ,,Svi građani Bihaća su pozvani na proteste. Gospodin Rošić i Fazlić su pozvani, kao i migranti u ovom gradu. Posebno tražimo one migrante koji su obrazovani i znaju engleski jezik da se pojave tu. Mi moramo iscrpiti sve moguće resurse kako bismo opomenuli nadležne da rade svoj posao. Ovo nije hajka na migrante. Na 5000 migranata nije moguće vladati ovom situacijom”, dodao je Ramić.
Situacija u Bihaću kao da izmiče kontroli. Svakodnevno građani prijavljuju slučajeve provala u kuće, dvorišta. Postavlja se pitanje, ko je kriv za ovakvu situaciju u Bihaću?
,,Krivca vidim u Ministarstvu bezbjednosti. Njihov zadatak je da se osjećamo sigurno u našem gradu, u našim parkovima. Problem je što Bihać nije jedini grad u BiH, a niti jedini graničimo sa EU, niti je USK jedina teritorija koja graniči sa EU”, rekao je Ramić za 24h.ba.
Mnogi politički pojedinci preko društvenih mreža navode kako je naredni građanski skup u Bihaću zapravo političkih ambicija. Iz SBB Bihać su naveli kako je ovo ,,pokušaj da se jadni ljudi dovedu u poziciju progonjenih”.
,,Sve ono što je korisno za društvo trebamo podržati. Njihov cilj je političko podmetanje i djelovanje, oni koriste situaciju da promovišu sebe kao stranku, što je pogrešno, jer niti ja ne promovišem svoju političku opciju. Situacija je zaista alarmantna i kao takvu je trebamo doživljavati”, dodaje Ramić.
Na kraju razgovora sa Ramićem zanimalo nas je šta će biti naredni koraci političara iz Bihaća ukoliko ,,Sarajevo ne bude čulo” povike iz Bihaća.
,,Ja sam čovjek koji voli planirati. Ne smijemo doći u zimu, čak niti u jesen u ovakvoj situaciji. Đački dom nije ni približno uslovan, tako da bilo od nas da se nalazi u takvoj situaciji bio bi nervozan. Bihać je primio otvorenog srca te ljude, ali sve polahko izmiče kontroli”, završio je Ramić za 24h.ba.
Gradonačelnik Fazlić: Dva su valjana razloga da građani izađu na proteste
Redakcija portala 24h.ba je kontaktirala i gradonačelnika Bihaća, gospodina Šuhreta Fazlića. U razgovoru za naš portal, Fazlić je potvrdio da će doći na proteste u ponedjeljak.
,,Ja ću se pridružiti skupu. Cilj protesta treba da bude nadležne državne institucije rade svoj posao. Ne može se desiti jednoj uređenoj državi da joj nekoliko hiljada ljudi hoda državom, bez da znamo ko su i šta su. Grad Bihać nema nikakvu mogućnost da takav problem riješi sam i to je valjan razlog da građani izađu na proteste”, rekao je Fazlić za 24h.ba.
,,Ne zagovaram ideje da migrantima trebamo zabraniti dolazak, da širimo mržnju. Njih je muka i jad natjerala ovdje i trebamo ih tretirati na human način i to je drugi razlog zašto moramo doći na proteste”, dodao je gradonačelnik Fazlić.
Fazlić je dodao i da nije riječ o političkom skupu, te izrazio negodovanje povodom pojedinih političkih istupa.
,,Bilo ko želi da se bavi o migrantima neka ode u Boriće i neka prohoda sa tim ljudima. Oko toga graditi kampanju je u najmanju ruku je neukusno”, rekao je Fazlić.
S obzirom da je Bihać već pokazao svoju humanu stranu, prima nove migrante i pokušava ih ugostiti na najbolji način, zanimalo nas je šta to država može uraditi da bi pomogla Bihaću.
,,Problemi Evrope i okolnih država ne treba da se lome preko nas. Mi ćemo primiti dvije, tri hiljade migranata, ugostiti ih, ali trebaju ravnomjerno rasporediti ih i po svim ostalim gradovima, kako bi zajedno iznijeli teret”, završio je Fazlić.
Premijer Rošić: Svi bez zahtjeva za azil se vraćaju nazad
Redakcija portala 24h.ba je kontaktirala i premijera Huseina Rošića, koji nije želio komentarisati naredni protestni skup u Bihaću.
,,Naložio sam ministru da da saopštenje u javnost. Imamo zakonsko ovlaštenje za one migrante koji nemaju nikakvu potvrdu da ima iskazanu namjeru za azil. Policija je mene obavijestila o tačnom broju osoba koji imaju dokumente i koji imaju namjeru za azil u našoj državi. Svi oni koji nisu ispoštovali zakon (14 dana da traže azil), će biti vraćeni sa teritorije USK. Dakle, počet ćemo primjenjivati provjere autobusa u Ključu”, rekao je premijer Rošić za 24h.ba.
Bihaćki gradski vijećnik javno: “Mektiću, svaka ti čast, podnesi ostavku !!!”
Nako što je u medijima procurila informacija da je oko stotinu migranata koji su prevezeni u Trnovo iz Bihaća napustili su centar i vratili se u Bihać, gradski vijećnik iz Bihaća Sej Ramić je putem društvenih mreža reagirao i potaknuo velik broj komentara Krajišnika.
Pored toga što je ovaj bihaćki vijećnik tražio ostavku Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, tražio je od svojih Facebook prijatelja, sugrađana da se u ponedjeljak, 13.08. svi skupa okupe na gradskom trgu u Bihaću u znak protesta na situaciju migrantske krize koja je zahvatila najviše grad Bihać.
“Mektiću, svaka ti čast! PODNESI OSTAVKU!!
Ne može se više čekati, prave očigledno Geto migranata od nas! Pozivam građane Bihaća da se 13.8.ponedjeljak okupimo na gradskom Trgu u 12 sati i borimo za Bihać! Objaviću naknadno detalje!” stoji u statusu na privatnom profilu bihaćkog vijećnika Sej Ramić.
Oko stotinu migranata koji su prevezeni u Trnovo iz Bihaća napustili su centar i vratili se u Bihać
U Azilantski centar Delijaš u Trnovu nedavno su prevezena 93 migranta iz Bihaća, saopćeno je tada iz Službe za poslove sa strancima BiH.
Riječ je bilo o migrantima koji su boravili u parkovima i na zelenim površinama u urbanom dijelu Bihaća.
Oni su tada autobusima prevezeni u Delijaš, kojim upravlja Ministarstvo sigurnosti BiH, koje je i osiguralo prevoz za migrante.
U saopćenju je tada navodeno da će migrantima biti osiguran adekvatan smještaj, potrebna zdravstvena zaštita, te drugi uslovi neophodni za human boravak dok u BiH ne bude riješen njihov status na osnovu podnesenog zahtjeva za azil.
Ništa sporno ne bi bilo da jučer za Glas Srpske, direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić, govoreći da zakonski ne postoji prepreka za radno angažovanje migranata nije izjavio da su se ista ta 93 migranta vratila u Bihać.
– Najbolji odgovor vam je činjenica da smo mi prije nekoliko dana 93 migranta iz Bihaća koji su tamo bili pod vedrim nebom i po parkovima vratili u prihvatni centar u Trnovo, ali oni su se tu okupali, malo doveli u red i potom napustili centar i otišli za Bihać da pokušaju preći granicu sa Hrvatskom. Dakle, oni ne žele uopšte da budu ovdje, a kamoli da beru voće – kaže Ujić za Glas Srpske.
Hoće li vlast u USK napokon reagovati i krenuti sama rješavati problem sa migrantima ostaje da vidimo.
Jedinstvo iz Bihaća nedavno je dobilo novog predsjednika. Na čelo bivšeg premijerligaša je stigao privatni poduzetnik Ismet Hadžimuratović, koji će u narednom periodu pokušati investicijama u infrastrukturu, podizanjem nogometne škole na viši nivo te sklapanjem kvalitetnog kadra vratiti crveno-bijele tamo gdje pripadaju – u Premijer ligu BiH.
Koliko god cijela priča izgledala nerealno, ponajviše jer su se u gradu na Uni sličnih priča već naslušali, Hadžimuratović je odmah na startu ‘zasukao rukave’ i pokazao koliko je ozbiljan u cijeloj priči. Najprije je za novog šefa stručnog štaba postavio Vladu Jagodića, inače bivšeg selektora U21 reprezentacije BiH, a potom je osigurao momčadi odlazak na petnaestodnevne pripreme na Jahorinu, što je dosad za bihaćki klub bilo potpuno nezamislivo.
Iako još nije sproveo ni djelić onoga što mu je u planu, paralele koje se već sada mogu povući govore da je Jedinstvo pod Hadžimuratovićevim vodstvom na dobrom putu.
“Svi znaju da je stanje u Jedinstvo posljednjih godina bilo katastrofalno, da je klub bio pred gašenjem, a dolaskom mene i mojih saradnika se dosta stvari pomjerilo s mrtve tačke. Međutim, to nije ni izbliza ono što smo planirali da uradimo i što Bihać kao grad i Jedinstvo kao klub zaslužuju. Prvobitno je bilo djelovanje na konsolidaciji igračkog i stručnog kadra i tu smo napravili ogromne pomake. Današnja ekipa se ne može ni porediti s nekom iz prethodnih godina, ni po kvalitetu, ni po profesionalnosti. Samim dovođenjem Jagodića u klub postavljena je ljestvica više u profesionalizmu, radu igrača, odnosu prema klubu, igri i svemu ostalom. To se vidjelo i po pripremnom periodu, gdje smo u osam utakmica imali gol razliku 18:0. Može neko reći da su protivnici bili neadekvatni, ovakvi ili onakvi, ali danas lakih nema, svakom protivniku treba prići maksimalno ozbiljno. Ono što nas najviše raduje, to je timski duh koji se svakim danom popravlja i svi u klubu dišu ko jedno. To je u ovom momentu najveća snaga Jedinstva”, govori Ismet Hadžimuratović na početku razgovora za SportSport.ba.
Koliko se osjete promjene u klubu? Čini se kako igrači lakše rade i ostvaruju bolje rezultate kada su stvari posložene.
“I pored manjkavosti u organizacijskom djelu, jer smo naslijedili klub koji je imao svega dva uposlenika, osjeća se jedna pozitivna atmosfera. Malo se igračima i teško naviknuti na red, rad i disciplinu poslije godina nekih drugih trendova koji su bili, ali oni shvataju da jedino takav pristup donosi uspjeh i polako se prilagođavaju svemu tome. U klubu stvaramo klimu da igrač pomaže igraču, da im je posao samo da treniraju, odmaraju i igraju utakmice. To je u biti ono što oni i prepoznaju i iz dana u dan daju svoj maksimum. Mislim da će to donijeti rezultat.”
U toku je akcija “Jedan navijač – dvije stolice”, da li ste zadovoljni odazivom građanja? Uključile su se i brojne ličnosti iz svijeta sporta.
“Mislili smo da će ta akcija ići puno bržim tempom, ali raduje nas to što ljudi koji nemaju nikakve veze s Jedinstvom i Bihaćem osjećaju naš klub i podržavaju akciju. Ono što nas je razočaralo je suzdržan odnos ljudi iz Bihaća, očekivali smo puno više podrške, ali shvatamo da su izmanipulisani kroz protekli period i da svaku priču u početku prihvataju s rezervom. Nadamo se da će ta akcija dodatno zaživjeti samim rezultatima koji dolaze. Koliko je skupljeno? Otprilike imamo sredstva za oko 700 stolica, što ni izbliza ne ispunjava uslove, jer je za zapadnu tribinu potrebno 4.600 stolica. Onog momenta kada budemo imali barem pola od toga, promijenit ćemo stolice i pokazati ljudima da imamo ozbiljne namjere i da taj novac ne želimo izmanipulisati. Isto tako, želim podsjetiti navijače da ljudi koji su došli u klub nisu kupili stadion, već smo ga dobili na korištenje. Jedinstvo nije jedini klub kojem navijači pomažu u raznoraznim akcijama, uzet ću za primjer i Željezničar, a to je u svijetu nogometa sasvim normalno.”
Koliko Jedinstvo može u narednoj sezoni? Navijači priželjkuju povratak u elitu, što možda u početku djeluje i nerealno.
“U svijetu nogometa je sve realno. Na igrače nećemo vršiti pritisak da naprave to ove godine, mada ako nam se ukaže šansa iz drugog plana, sigurno je nećemo propustiti. Bilo bi sjajno kada bi to na stogodišnjicu poklonili gradu, ali ako na kraju ne uspijemo odmah u tome, onda ćemo sigurno u skorije vrijeme. To nam je jedan od primarnih ciljeva i težit ćemo da ga ostvarimo.”
Kakvi su planovi kada je u pitanju infrastruktura?
“Krenuli smo sa renoviranjem svlačionica ispod stadiona, koje smo osposobili i koristit ćemo ih u narednim godinama za trenažni proces. Također, planirano je da se ubrzo krene sa izgradnjom terena dimenzija 50×70 koji će do zime biti pokriven balonom, a onda dogodine želimo veći teren s umjetnom travom i s jednom manjom tribinom na kojem bi igrao omladinski pogon. Kada je u pitanju stadion, osim zamjene stolica, cilj nam je izgraditi nove svlačionice na trećoj etaži zapadne tribine, poslovne klupske prostorije, kao i dijagnostički centar, fitness… Zadnja faza predviđa rušenje male tribine i izgradnja nove s poslovnim prostorima do šetnjice i sama adaptacija glavnog terena sa automatskim navodnjavanjem hibridnom travom i grijanjem. Stadion bi u narednih šest godina trebao dobiti izgled koji smo zacrtali.”
Koliko vi lično provodite vremena uz Jedinstvo, trpi li ponekad privatni život?
“Bukvalno sam 24 sata uz klub, to igrači i stručni štab vrlo dobro znaju. Ne samo ja, već i svi uposlenici u klubu, koji su skoro po čitav dan na stadionu. Privatni život svakako da trpi, kao i onaj poslovni, ali došao sam da napravim lijepu priču. Svi u klubu smo maksimalno podređeni tome. Pa, zar negdje predsjednik postavlja mreže na golove, a direktor kluba kupi smeće? To dovoljno govori…”
Svjesni ste i da će biti i onih koji će biti protiv ovoga što radite.
“Mi već sada imamo kritičare. Ja to zovem virtualna opozicija, jer to su ljudi koji sjede u kućama, ne rade ništa i svaku akciju omalovažavaju i opstruiraju misleći da se može bolje. Ali, niko im nije branio za proteklih godina uđu u ruševno stanje i naprave nešto. Imam utisak da su ti kritičari ustvari nezadovoljni svojim životom. Želja im je da ništa ne funkcioniše u gradu, kantonu, a to je žalosno, jer oni tu žive. Jedinstvo danas-sutra da igra grupnu fazu Lige prvaka, opet bi se našao neko ko bi rekao kako je to lako napraviti. Ko misli da je lako, neka dođe klub i neka vidi koliko je teško 24 sata provoditi na jednom mjestu sa milion pitanja. Svaki igrač ima svoju sujetu, privatni život, nezadovoljstvo, a sve to valja riješiti…”
Da li se pitate nekada da li vam je sve ovo trebalo?
“Vrlo često se pitam da li mi je sve trebalo, da li sam hrabar ili lud. Ljudi koji su ušli sa mnom u klub ni u jednom momentu nisu razmišljali koliko će sve koštati fizički i materijalno, nego su u klub ušli noseći se sa željom da građanima podare radost i tom Jedinstvu vrate onaj stari sjaj. Iz dana u dan dobijamo snagu da istrajemo u tom putu”, riječi su Hadžimuratovića na kraju razgovora za SportSport.ba.
