Utisak je da je sa Vučićem završeno u Evropi, da je talas tekstova o ‘sarajevskom safariju’ u evropskim medijima označio kraj srdačnog rukovanja s njim.

Profesor Univerziteta u Beogradu Ivan Videnović u razgovoru za Vijesti.ba kaže kako građani u Srbiji žive u okupaciji.

“Kakvi izbori sa maskiranim naoružanim jedinicama po selima? Ovo je komična podsaharska diktatura, sa karikaturalnim poglavicom iz filmova Saše Barona Koena. Uzor im je oružano kontrolisani tzv. referendum na Krimu za prisajedinjenje Rusiji, a u stvarnosti liče na militantno afričko pleme, koje mačetama privodi poslušne glasače ćoravim kutijama”, kaže profesor Videnović.

Dodaje da je Vučićeva doktrina paranoični „bullet-proof“.

“Sve mora biti njihovo, do najmanje mjesne zajednice. Nigdje ne smije da curi, ništa ne smije da se prepusti drugome. Za to se koriste sva sredstva – falsifikati, zastrašivanja, ucjene, prijetnje i kupovina. Nesretna okolnost koja Vučiću ide na ruku je to da većina građana još ne napušta historijske falsifikate koji su činili okosnicu Miloševićevog nacional-socijalističkog režima, da je ta skupina historijskih falsifikata proglašena za nacionalni interes, te da između Vučića i njegovih oponenata nema velike razlike po pitanju tih postulata nacionalnog interesa. Srbija je suštinski nezadovoljna svojim granicama, iako u historiji nikada nije bila veća nego danas, čak i bez Kosova. To nezadovoljstvo je i razlog zašto Srbija ne slavi najveći datum u svojoj historiji 19. vijeka – 13. juli 1878, Dan međunarodno priznate nezavisnosti na Berlinskom kongresu”, kaže profesor Videnović.

Videnović kaže da je u Srbiji izvjestan makedonski scenario iz 2015. godine – pregovori vlasti i opozicije radi izlaska iz političke krize.

“Utisak je da je sa Vučićem završeno u Evropi, da je talas tekstova o ‘sarajevskom safariju’ u evropskim medijima označio kraj srdačnog rukovanja s njim. Sada je potrebno ujedinjenje svih demokratskih (naglašavam – ne svih opozicionih, nego svih demokratskih) snaga u društvu i isticanje glavnog konkurenta Vučiću za budućeg premijera, kako bi se, kao u slučaju Zorana Zaeva u Makedoniji, znalo šta se može očekivati od buduće vlade. Još jednom: da li ostaju Briselski i Ohridski sporazumi, da li se prihvata francusko-njemačko-EU plan za Kosovo u okviru poglavlja 35, da li se u potpunosti prihvata zajednička spoljna i bezbjednosna politika EU, kakav je plan eliminacije Rusije iz energetskog sektora Srbije, da li se i dalje insistira na populističkim zakonima o zabrani rudarske djelatnosti… To su pitanja na koja opozicija mora imati jasne odgovore ukoliko se traži podrška i pomoć EU”, kaže profesor Videnović.
(vijesti.ba)

Dok se Naftna industrija Srbija (NIS) nalazi pod američkim sankcijama, raste strah građana oko mogućih nestašica goriva i njegovih cijena, ali i oko gasa. Ugovor sa Rusima još nije potpisan, iako je prethodni, koji je važio 10 godina, istekao još u maju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je juče da očekuje potpisivanje kratkoročnog ugovora sa Ruskom Federacijom, koji se, kako tvrde sagovornici Nova.rs, potpisuje na period od svega tri i maksimalno šest mjeseci. Pod znakom pitanja je i cijena.

Nakon 10-godišnjeg ugovora, novi na samo 3 ili 6 mjeseci?
Situacija sa NIS-om mnogo toga bi mogla da promijeni, jer bi se prodaja ili preuzimanje ruskog udjela moglo odraziti i na gasni aranžman. Zapravo, vjerovatno i ima veliki uticaj, jer ugovora sa Rusima još nema, a Vučić očekuje da će biti potpisan kratkoročni. Prethodni je trajao čak 10 godina, uz cijenu koja je bila oko 30 odsto jeftinija u odnosu na ostale države koje su imale ugovor sa Gaspromom, a novi bi, ako se ispune očekivanja predsjednika, mogao da važi svega nekoliko mjeseci.

Miodrag Kapor, stručnjak za energetiku iz Udruženja „Monitor odgovornosti“, navodi da se ne bi oslanjao na sve što kaže predsjednik i da Rusija nije planirala da obustavi isporuku gasa, piše Nova.

„Kratkoročni ugovori se zaključuju na period od tri do šest mjeseci. Ne bih se oslanjao na sve što kaže predsjednik da je to stvarno tako. Ja bih prije ovo tumačio da on pokušava da i dalje objasni građanima da smo mi pod pritiscima zbog kojih nismo mi krivi. Ovdje se još uvijek stvara narativ, a posebno u posljednjih 10 godina da mi navodno imamo veomaj niske cijene prirodnog gasa od naših prijatelja, braće, kako god i da zbog toga mi biležimo dobre ekonomske rezultate između ostalog. Niti jedno niti drugo nije istina. Ta cijena je netransparentna, to zna samo Dušan Bajatović u svom uskom klugu saradnika. Pretpostavljamo da je nešto niža, ali to ne mora da znači“, istakao je Kapor.

Vučićevo predstavljanje bitke između “Zapada i Istoka”
Smatra da je potpisivanje kratkoročnog ugovora dio strategije da se Srbija zadrži u ruskoj orbiti uticaja.

„Pokušava da se predstavi javnosti, da je ovo neka tamo bitka imeđu Zapada i Istoka gdje Srbija pokušava da ‘bude pametna, da bude nautralna’ i da Rusija prirodno štiti svoje interese… Pokušava da se predstavi da ona voli Srbiju, ali da mora da štiti svoje interese i da mi pažljivo biramo kako ćemo da se odnosimo prema toj Rusiji, te da zbog pritisaka Zapada moramo da učinimo neke nepopularne korake koji mogu da ugroze naše prijateljstvo sa Rusijom“, naveo je Kapor.

Što se tiče cijene gasa u ovom kratkoročnom gasnom sporazumu, Kapor smatra da će ona ostati netransparentna i da neće tu biti nikakvih ucjenjivanja sa ruske strane oko NIS-a.

„Manje se ovdje radi o ekonomiji. Rusi bi se davno ratosiljali NIS-a i izvukli maksimalni mogući profit, ne da puštaju da kompanija propada, samom konzervacijom Rafinerije i rizikovanjem prekida platnog prometa koji će da surva akcije. U pitanju je politički uticaj. Cijena gasa će vjerovatno da ostane netransparentna, neće tu biti ucjenjivanja, mislim da se to ne dešava iza zatvorenih vrata Kremlja i Beograda, već da se priča kako da zadovolje u dovoljnoj mjeri kolektivni Zapad, a da ostane postojeći politički poredak u Srbiji koji čvrsto stoji uz Rusiju. Ovo je predstava za javnost – ‘dobićemo jeftin gas, ugroženi smo’ – da se pokaže da se naše rukovodstvo bori sa pritiscima“, naveo je Kapor.

Nezavisni energetski ekspert Dragan Vlaisavljević ističe da cijena gasa, iako je riječ o kratkoročnom sporazumu, ne bi treba da bude skuplja. On navodi da cijene tog energenta na berzama padaju i da je sada otprlike 28 evra po megavat satu bez transporta.

„Ne očekujem da će biti skuplje, ali nije isključeno. Kratkoročnost ugovora govori već nešto drugo. To znači da je pozicija prodavca prema kupcu takva, da on ne želi da napravi dugoročan ugovor u ovom trenutku. To može da znači nepovoljniju poziciju po nas dugoročno, ali kratkoročno za tih tri do šest mjeseci, nikakvih promjena neće biti“, smatra Vlaisavljević.

Da li će Srbija ući u pregovore s drugim zemljama?
Kada je reč o uredbi Evropske unije o potpunoj zabrani ruskog gasa do 2027. godine, obojica sagovornika Nova.rs su saglasni da se ona neće odraziti na Srbiju i na taj eventualni kratkoročni ugovor koji je predsjednik Srbije spominjao.

Ono što nismo čuli od Aleksandra Vučića je da li će Srbija ući u pregovore sa nekim drugim partnerima o gasu, budući da nema dugoročnog sporazuma. Građani nisu obaviješteni ni šta je srpska strana tražila u tim pregovorima sa Rusima. Prema nekim informacijama, ranije je tražen ugovor na tri godine, ali i se to mijenjalo zbog uredbe EU i moguće zabrane dotoka ruskog gasa kroz zemlje EU.
(N1)