Želeći da otrgne od zaborava stari mahalski govor i običaje, bihaćki enigmata i pisac Dževad Harbaš odlučio je da, na osnovu sjećanja iz djetinjstva, ovjekovječi neke adete koji su specifični za područje Bihaća i Krajine. Priče se sastoje od događaja i dijaloga pisanih nekadašnjom krajiškom ikavicom. Knjiga je naišla na vrlo dobar prijem čitatelja u Krajini i šire, a sam autor je dobio niz pohvala za ideju očuvanja jednog specifičnog vremena.

Izvor: Al Jazeera

“Obje knjige su sastavljene od priča i događaja iz nekadašnjeg zemana, dječije radosti i načina na koji su se djeca nekad igrala. Svaka moja priča je nostalgična i prati odrastanja i djetinjstvo iz vremena s kraja 1960-ih i početka 1970-ih. Knjige su napisane, onako, u etno stilu, sa nostalgijom i emocijama sa mnogo dijaloga. Dakle, u knjizi ima različitih tema i priča od fasunge, nekadašnjih borbi horoza, starog šporeta fijakera, suneta i bajrama do radničkih akcija pomoći onom ko gradi kuću. Želja mi je da ovom knjigom one malo starije generacije vratim u prošlost kad se malo imalo, a dobro živjelo, a mlađim naraštajima prikažem kako je izgledalo djetinjstvo bez interneta i pametnih telefona”, objašnjava Harbaš

Neke priče iz prve knjige “Priče iz naših avlija” doživjele su i radio-izdanje u okviru čega je autor gostovao u nekoliko emisija na lokalnim radiostanicama koje su nakon emitovanja sinhronizacije njegovih priča, nagrađivali slušaoce ovom knjigom.

“U okviru emisija postavljao sam neka pitanja vezana za običaje koji se spominju u ovim knjigama. Sjećam se, javila se jedna djevojčica, a ja sam je upitao šta je to fasunga, na što je ona zaćutala i onda odgovorila nakon mamine intervencije. Dakle, mlađe generacije ne znaju dosta tih termina i običaja koji su egzistirali sredinom prošlog stoljeća. Upravo je to i bio motiv pisanja ovih priča koje su zasnovane na istinitim događajima, od kojih sam većinu lično doživio, a neke sam napisao po sjećanju i na osnovu priča starijih”, priča Harbaš.

Kuću gradile komšije i prijatelji

Mnogo je ljepota i draži nekadašnjeg vakta u kojem nije bilo mržnje i zavisti, a ljudi su bili spremni priteći u pomoć bez interesa. Bilo se iskreno i srčano, kaže Harbaš i dodaje kako mu je tadašnji običaj gradnje kuće ostao u lijepom sjećanju, jer su očevi prijatelji došli da besplatno pomognu izgradnju njihove kuće.

“Moj otac je radio na željeznici, koja je u to vrijeme bila jaka firma. Imao je puno radnih kolega s kojima je imao jako dobre odnose. Inače u to vrijeme se gajilo neko poštenje i ljudskost bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, za razliku od danas kada ljudi jedni drugima zavide čak i unutar jedne vjerske skupine, a kamoli između pripadnika različitih vjera. Ljudi su uzimali godišnje odmore da jedni drugima pomognu u izgradnji kuće, a bilo je puno teže graditi nego danas, od toga da je bilo teško dobiti kredit za materijal do toga da se sve ručno radilo. Danas je taj proces uveliko olakšan, pa ipak nemamo takve solidarnosti kakva je u to vrijeme vladala”, pojašnjava Harbaš.

Brklja i kina

Krajišnici su imali posebne običaje povodom svadbe, koji su se nažalost izgubili i nestali. Harbaš te običaje kroz svoje priče iz avlija pokušava oživjeti i nanovo aktualizirati. Upravo je to razlog zbog kojeg su njegove dvije knjige avlijskih priča naišle na veliko zanimanje bihaćke publike.

“Kina je bio običaj koji je vezan za svadbu. Trajala je i po nekoliko dana, jer se čekalo da se iskupi sva rodbina koja je dolazila iz raznih krajeva. Na kinu se išlo zaprežnim kolima, a neki su putovali i po cijeli dan. Tom prilikom su se pripremali specijalni darovi, a mi djeca smo postavljali brklju. Kada bi mladoženja poveo mladu kroz njenu mahalu, dočekala bi ga skupina dječaka koji bi zapriječili prolaz drvenom trkljom koju su zvali brklja. Od tog naziva je nastalo ime današnjeg naselja koje se nalazi na ulazu u sami centar Bihaća. Četvrt grada poznatija po imenu Brklja, nekada je na ulazu imala drvenu rampu koja je služila za sprečavanje neželjenih osoba da uđu u grad. Ta rampa je bila otvarana pijačnim danom jednom u sedmici. Tada bi mještani iz okolnih naselja dolazili na gradsku pijacu i kupovali, prodavali ili razmjenjivali proizvode”, priča Harbaš.

Bajram se na ovim prostorima uvijek dočekivao svečano i dostojanstveno. Čak i kada se nije imalo, za takve prigode se ako treba i uzajmilo, priča Harbaš.

“Majka bi svakog Bajrama sašila novu odjeću. Ako ne bi imala novca, onda bi uzajmila, a trebalo je dati i onima koji taj dan pokucaju na vrata i zatraže bajramsku hediju. Danima su trajale te pripreme za bajrame. Sjećam se da bi majka pomela i očistila sve od dvorište i kuće, do odjeće i posuđa. Naspremalo bi se puno hrane, što je nas djecu radovalo jer bi to bila prilika da se šta lijepo pojede, što se inače ne bi jelo, od Bajrama do Bajrama. Gosti su dolazili, a otac odlazio njima. Žene su uglavnom bile u kućama i dočekivale. Mi, djeca smo se sastajali van mahale i jedni drugima pokazivali šta smo dobili na Bajram. Sjećam se da bismo prostrli jedno ćebe na koje bi sve to istresli i onda skupa jeli. Danas se bajrami dočekuju u nešto izmijenjenoj formi, ali ipak u određenoj mjeri identični onim nekadašnjim. Zahvaljujući vjeri, to su rijetki običaji koji su se uspjeli očuvati do dašanjih dana”, kaže Harbaš.

Ostaju samo sjećanja zapisana na listovima Harbašovih knjiga, da svjedoče jednom davnom vremenu i običajima kojih više nema. Ipak, rijetki od njih su ostali da prkose vremenu tehnologije u kojem djeca ne znaju šta je radost igranja i zabave, jer su dominanje, kozanje, šiša i ostale igre, samo obilježje sretnog djetinjstva generacija koje su odrastale bez tehnologije.

Dana 18.01.2018. godine, PS obratila se B.S.rođena 1966.godine, koja je prijavila da joj je nepoznata osoba te istoj strgao torbu sa ramena i udaljio se u nepoznatom pravcu.

Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „Teška krađa“ izvršena na naročito drzak način nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.

Na području USK-a, javni red i mir u protekla 24 sata narušen je 4 puta a policijski službenici su intervenisali te protiv počinioca poduzeli zakonom predviđene mjere i radnje.

• Bihać – 2 narušavanja-„ Prosjačenje“ „Izazivanje osjećaja ugroženosti drugog lica da će napasti na život i tijelo“
• Cazin – 1 narušavanje- „ Naročito drsko ponašanje“
• Velika Kladuša- 1 narušavanje „ Prosjačenje“

Dogodilo se i 5 saobraćajanih nezgoda u kojima su dva lica zadobila lake tjelesne povrede.

• Bihać – 2 saobraćajne nezgode
• Bosanski Petrovac- 2 saobraćajne nezgode (2 lica zadobila LTP)
• Velika Kladuša- 1 saobraćajna nezgoda

Bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić razgovarao je danas sa Fatom Nadarević, predsjednicom Kantonalnog suda Bihać i predstavnicom Delegacije EU u Bosni i Hercegovini o aktuelnom projektu izgradnje nove zgrade Kantonalnog suda.

Radovi na izgradnji privode se kraju, a Gradska uprava Bihać kroz izdavanje neophodnih dozvola maksimalno je stojala na usluzi investitoru prilikom izgradnje zgrade, koja će kako ističe gradonačelnik Fazlić, omogućiti još bolje uslove za rad uposlenika suda.

„Nova zgrada zapravo je dodatna podrška radu pravosudnih organa u našoj zemlji i sretni smo što će naš grad dobiti jedan nov i moderan objekat koji će dodatno poboljšati uslove za rad uposlenika kantonalnog suda “- istakao je gradonačelnik Fazlić.

VEZANA VIJEST:
– Budimo humani: Prelijepi dječak Ali iz Bihaća treba našu pomoć

S obzirom da veliko interesovanje vlada kod humanih ljudi BiH i dijaspore povodom aktuelene humanitarne akcije za malog Bišćanina Alija Pivića, roditelji dječaka Hase i Mirela su se oglasili putem društvene mreže Facebook te poručili sljedeće:

Postovani,

nas Ali se vraca iz Zagreba danas u Bihac.Sto se tice nalaza vijesti su dobre,sve je idealno razvijeno za ugradnju umjetne puznice.Nazalost ima i druga strana a to je da moramo uplatiti novac unaprijed na racun bolnice da oni mogu nabaviti uredjaj te novac za troskove operacije.U ponedjeljak cemo imati predracun sa svim troskovima ugradnje i uredjaja.Uredjaj kosta sam oko. 20 000 eura,i sto je jos jako bitno rehabilitacija ne spada u ove troskove operacije tako da ce nam biti potreban puno veci iznos od 30 000 eura kao sto smo na pocetku rekli.Prvi nam je korak doci do ovih 30 000e do cega smo jos jako daleko jer smo skupili tek trecinu ovog iznosa pa vas zato molim sve da se ujedinimo i da ucinimo dobro djelo.Podrzite nase akcije te podrzite nas u iduci vikend na trgu gdje cemo imati stand na kojem cemo prodavati razne sitnice cijom kupnjom donirate novac za operaciju Alija.

Unaprijed zahvalni roditelji Hase i Mirela…

REAKCIJA NA SAOPĆENJE FOM SDP BIHAĆ:

– Potpuni mrak i depresija u nekada „blještavom“ gradu!

Saopćenje za javnost Asocijacije mladih SDA Bihać:

Iako građani BiH već godinama priželjkuju smjenu dugoviječnih i sveprisutnih političara bez obzira na stranački predznak, a takva nadanja upotpunjuju izjavama kako je jedino mladost kakva-takva nada za bolje sutra svih nas, omladinska politička tijela iz dana u dan dokazuju suprotno. I tako smo jučer svjedočili konferenciji za medije FOM SDP Bihać, na kojoj se baš ta mladost o kojoj smo sad govorili, velikog li čuda bavi funkcionalnošću rasvjetnih tijela u našem Gradu. Iako bi misao vodilja svake političke organizacije mladih trebala biti sadašnjost i budućnost mladih na konkretnom prostoru, naši „drugovi“ iz SDP odlučili da promijene kurs.

Dva su objašnjenja za takvo postupanje. Prvo, malo vjerovatno, da su mladi SDP doslovno shvatili popularnu satiričnu izjavu: „Ko zadnji izađe, neka ugasi svjetlo!“, pa odlučili da spriječe gradonačelnika Fazlića u doslovnom ispunjavanju takvog cilja. Drugo, dosta realnije i vjerovatnije, sportskim riječnikom odlučiše poentirati koji sitni politički poen, na ovih dana aktuelnoj kuloarskoj priči oko nefunkcionalnog rasvjetnog sistema grada Bihaća. Iako smo bili duboko uvjereni, pa čak i radosni zbog činjenice da AM SDA Bihać sa novoizabranim rukovodstvom FOM SDP Bihać dobija kvalitetnog sugovornika oko političkog i društvenog angažmana kroz omladinsku problematiku, nakon današnje konferencije za medije definitivno umanjujemo očekivanja. Naša nada da su upravo mladi ljudi bez obzira na stranački predznak plodno tlo za konkretno i udruženo djelovanje protiv odlaska mladih, visoke stope nazaposlenosti, slabe natalitetne politike i sveopćeg nezadovoljstva u ovoj populaciji, ovakvom porukom koju šalje FOM SDP Bihać ostaje samo u domenu očekivanja.

Osjećamo se dužnim napomenuti građanke i građane Bihaća kako je upravo SDP uz GS, ASDA i DF jedan od četri elemnta vlasti u gradu Bihaću. Upravo su predstavnici FOM SDP Bihać dvije od 17 ruku koje čine većinu u Gradskom vijeću, čime daju legitimitet i podršku aktuelnom gradonačelniku Fazliću.

Prema tome, mladi Bihaća Vam poručuju: „Politikanstvo i populizam ostavite starijima od Vas. Iskoristite vlastite vijećničke mandate i vijećničku govornicu za postavljanje ovakvih i sličnih pitanja, jer ovakvim nastupom kritikujete sami sebe. Iako kažu kako je samokritika put do izlječenja, takav pogled bi imao smisla da ste u obraćanju istaknuli činjenicu da ste upravo Vi i Vaša politička opcija vlast koja je odgovorna za sve sfere života u Bihaću. Međutim, mišljenjem da „gradski oci“ i njihovi bliski saradnici (savjetnici i šefovi službi koji dolaze i iz SDP) ugrožavaju sigurnost i perspektivnost građana, dajete nam za pravo da zaključimo kako je Vaše današnje obraćanje u svrhu dnevno političkih prepucavanja i samopromocije bez konkretnog sadržaja.“

Na kraju, ipak se iskreno nadamo kako ćemo u budućnosti raspravljati i kritikovati nerazvojne budžete, smanjene fondove za mlade, sport, kulturu, prijevoz đaka putnika i sve one ostale goruće probleme sa kojima se mladi ljudi u našem gradu svakodnevno susreću, a za koje Vi iz sjednice u sjednicu ponosno podižete ruku.

Asocijacije mladih SDA Bihać

Usljed novih padavina koje su evidentirane u Bosni i Hercegovini u porastu je vodostaj svih rijeka, javlja Anadolu Agency (AA).

Tako je nivo rijeke Une samo 14 centimetara ispod kritične tačke i trenutno u Bihaću iznosi 86 centimetara s tendencijom rasta.

Značajno je porastao i nivo rijeke Sane koja je u Sanskom Mostu dostigla nivo 228 centimetara i ima tendenciju rasta. Inače, kritična tačka za rijeku Sanu iznosi 380 centimetara.

Nivo rijeke Miljacke u Sarajevu (Ćumurija) je 104 centimetra i raste, a u porastu je i nivo rijeke Bosne u Zenici gdje su izmjerena 152 centimetra, dok podataka za Bosnu u Reljevu nema.

U porastu je i nivo rijeke Jale koja u Tuzli iznosi 70 centimetara i ima tendenciju rasta.

Najviše padavina u proteklom periodu u Bosni i Hercegovini zabilježeno je u Krajini, sjevernoj te sjeveroistočnoj Bosni.

Najizraženije padavine tako su zabilježene u Banjaluci, Bijeljini, Bihaću, Bosanskom Novom, Doboju, Jajcu, Mrkonjić-Gradu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Tuzli, te u Zenici.

Ako niste još odlučili gdje provesti noć u petak sa prijateljima ili svojom drugom polovinom, mi vam donosimo prijedlog koji ne možete odbiti.

Naime, imate priliku u petak za lud provod uz Amira Smajića koji obećaje užarenu atmosferu do ranih jutarnjih sati.

THE BEST
19.01.2018. / PETAK
AMIR SMAJIĆ

Više od 400 bivših pripadnika Petog korpusa Armije RBiH dobili su pozive iz Tužilaštva BiH u posljednjih godinu dana kako bi dali iskaze na pojedina ratna dešavanja, potvrđeno je u Ministarstvu za pitanje boraca i ratnih vojnih invalida USK.

Kako nam je kazao ministar Dževad Malkoč, najmanje 400 pripadnika Petog korpusa boravilo je u proteklih godinu dana u prostorijama Tužilaštva BiH gdje su davali iskaze.

“Mahom idu pripadnici 503, 504., 510. i 517. brigade. Svaki dan najmanje jedan ili dva pripadnika Petog korpusa boravi u Tužilaštvu. Kako su nam borci prenijeli, pojedine su znali nekad popodne nazvati i kazati da sutra u 11 sati dođu u državno Tužilaštvo kao svjedok. Pritom im spomenu da iz svojstva svjedoka mogu preći u svojstvo osumnjičenog. Nakon toga, ljudi se boje, ne znaju kako da postupe, ne znaju kome se obratiti i stvara se jedan veliki pritisak”, kaže Malkoč.

On napominje da podržava rad pravosudnih institucija i da svako treba raditi svoj posao.

“Međutim, i mi ćemo stati uz sve jednog pripadnika Petog korpusa koji se časno i pošteno borio tokom rata. Da nije bilo Petog korpusa Bihać bi sigurno bio druga Srebrenica”, istakao je Malkoč.

On napomenuo da Vlada USK putem Fondacije za utvrđivanje istine o stradanju civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika Bosanske krajine pomaže nekadašnje pripadnike Petog korpusa te da su u tu svrhu do sada izdvojili 166.666 KM. Napomenuo je i da će zbog posljednjih dešavanja tražiti da se ta cifra poveća te da se na račun Fondacije izdvoji 200.000 KM u budžetu za 2018. godinu.

Da su pozivi nekadašnjih borcima Armije RBiH postali svakodnevica potvrdio nam je i Besim Dizdarić, predsjednik Patriotske lige USK.

“Nama dolaze borci u Udruženje i govore kako su pozivani, a vjerujemo da postoje ogroman broj onih koji su dobili poziv Tužilaštva, ali nisu nam se javili. Prepostavke su da je najmanje 400 boraca Petog korpusa u posljednjih godinu dana, najviše dvije, dobilo poziv Tužilaštva BiH. Možda je taj broj i daleko veći, ali to su pretpostavke na osnovu onih koji su to nama prenijeli. Nakon posljednjih presuda Haškog tribunala Ratku Mladiću i tzv. šestorci pozivi su postalo još intenzivniji, posebno za borce iz Cazina”, govori Dizdarić.

I on napominje da Tužilaštvo ima potpuno pravo da poziva svjedoke i radi svoj posao.

“Međutim, nas brine ovoliki broj poziva borcima i činjenica da su brojni od njih preplašeni. A treba znati i da se radi većinom o bivšim borcima koji danas imaju minimalna primanja i nije im jednostavno tek tako otići na put u Sarajevo. Prema našim informacijama, svjedočenja se najviše povezuju sa završnim operacijama Petog korpusa, prije svega akcijom Sana 95”, dodaje.

Dizdarić kazuje da su predstavnici boračkih organizacije iz USK prije godinu i po dana boravili u Tužilaštvu BiH te da je obavljen konkretan razgovor.

“Treba znati da je na samom početku rata u Krajini počinjen ogroman broj zločina nad Bošnjacima i Hrvatima, pogotovo u dolini Sane. Znatan broj tih zločina nije ni evidentiran u Tužilaštvu BiH na način koji bi trebalo. Naveli smo im konkretan primjer zločina u Botonjićima u Ključu gdje je u jednoj štali najmanje 11 osoba živo zapaljeno. Taj zločin nikad nije procesuiran. Istakli smo da očekujemo od Tužilaštva da raščisti te stvari”, rekao je Dizdarić.

Peti korpus Armije RBiH bio je jedan od ukupno sedam korpusa u Armiji BiH, a odlukom Predsjedništva BiH formiran je 21. oktobra 1992. godine, na slobodnoj teritoriji sjeverozapadne Bosne, odnosno Cazinske krajine. Komanda korpusa nalazila se u Bihaću, a zona odgovornosti obuhvatala je skoro kompletnu Krajinu.

Tokom cijelog rata, korpus je djelovao u teškim uslovima, u potpunom okruženju, suprostavljajući se dvostrukom, a u jednom periodu i trostrukom neprijatelju. Na dan formiranja, Peti korpus je u svom sastavu imao sedam brigada, a naredbom Predsjedništva BiH, njegovi komandanti tokom rata bili su generali Ramiz Dreković i Atif Dudaković.

Tokom operacije “Sana 95”, vođene u jesen 1995. godine, Peti korpus je u potpunosti porazio Abdićeve snage i oslobodio Veliku Kladušu, te porazio snage Vojske Republike Srpske oslobodivši Bosanski Petrovac, Ključ i Bosansku Krupu, da bi na kraju ove operacije u sadejstvu sa Sedmim korpusom Armije RBiH oslobodio i Sanski Most.