Home Blog Page 1250

Potpisan ugovor o prijenosu sredstava Vlade F BiH u iznosu od 2 miliona KM za JP Aerodrom Bihać

Federalni ministar prometa i komunikacija Denis Lasić potpisao je danas u gradskoj upravi Bihaća sa Elvedinom Sedićem, direktorom JP Aerodrom Bihać ugovor o prijenosu sredstava kapitalnog transfera za JP Aerodrom Bihać. Ugovorom su osigurana sredstva u iznosu od 2 miliona KM, a prema riječima Šuhreta Fazlića, gradonačelnika Bihaća, dodijeljena sredstva konačno su potvrda da ovaj dio Bosne i Hercegovine nije zaboravljen, zahvalivši pri tom Vladi F BiH i ministru Šemsudinu Dediću koji je sa kolegom ministrom Denisom Lasićem pomogao pri osiguravanju sredstava za aerodrom u Bihaću.

“Trudimo se da od ovog ne pravimo veliku pompu, već želimo provesti procedure i izabrati izvođače za one radove kako je i navedeno u ugovoru i stvoriti uslove da možemo konkretnije govoriti o projektu izgradnje aerodroma Bihać. Ono što sam i ranije govorio da ako ne može ovaj dio BiH dobiti brzu cestu, nemamo u funkciji Unsku prugu, onda možemo očekivati podršku kada je u pitanju aerodrom Bihać i uvjeren sam da ona neće izostati u narednom periodu „- kazao je gradonačelnik Fazlić.

Kako je istaknuto tokom potpisivanja ugovora, obezbijeđena sredstva u iznosu od dva miliona KM, biti će utrošena za projektnu dokumentaciju aerodroma (500.000 KM), ograđivanje poletno-sletne staze i pratećih objekata (400.000 KM), izgradnju pristupne ceste (400.000 KM), izmještanje postojećih objekata (500.000 KM) i dobijanje atesta,dozvola i licenci (200.000 KM).

Kako je istakao resorni ministar Denis Lasić, navedena sredstva su namjenski prikupljena sredstva od putničke takse koja se naplaćuje isključivo za razvoj avio infrastrukture u F BiH. On je naglasio da je jedan od prioriteta resornog ministarstva ulaganje u avio infrastrukturu u F BiH s ciljem poboljšanja usluga prometa putnika, odnosno kako bi aerodromi u F BiH bili još konkurentniji aerodromima u okruženju i regiji.

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/768238853301429/

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/768244949967486/

Potpisujući danas ugovor, Elvedin Sedić, direktor JP Aerodrom Bihać naglasio je da su osigurana sredstva u iznosu od 2 miliona KM značajan korak u smjeru podizanja privredne i turističke aktivnosti u USK-a, budući da, ističe Sedić, ulaganje u prometnu infrastrukturu uvijek prati i poboljšanje kvalitete poslovnog okruženja.

„Napravili smo prvi korak i sada valja zasukati rukave i iskoristiti doznačena sredstva za onu namjenu kako je i navedeno u ugovoru i istinski se nadam da smo otvorili priču u pozitivnom smjeru i da ćemo kroz model koji bude najprihvatljiviji i najisplatviji, izgraditi aerodrom u Bihaću“- kazao je Sedić.

Sastanak sa direktorima predškolskih, osnovnih i srednjih obrazovnih ustanova

Husein Rošić, premijer Unsko – sanskog kantona zajedno sa ministricom finansija Zlatkom Šepić i ministrom obrazovanja nauke, kulture i sporta, Muhamedom Ramićem održao sastanak sa direktorima predškolskih, osnovnih i srednjih obrazovnih ustanova.

Pilot JNA: “Sretali smo NLO,a jedan je lebdio iznad aerodroma u Bihaću”

Sredinom osamdesetih godina u Komandi Ratnog zrakoplovstva u Beogradu uspostavljeno je “tijelo” koje se bavilo susretima pilota tadašnje JNA sa NLO.

Ovaj potez je bio iznuđen jer su se avioni JNA veoma često sretali na nebu sa letećim objektima čiju strukturu i brzine koje su postizali nisu znali da objasne, tvrdi tadašnji pilot JNA pukovnik Suad Hamzić za Večernje novosti.

Rođeni Sarajlija, otkrivajući pilotske priče koje ostavljaju bez daha, tvrdi da je lično imao tri bliska susreta sa “letećim tanjirima”.

– Najupečatljiviji mi je ostao onaj od 20. augusta 1970. godine, kada sam u dvosjedu Mig 21 sa pilotom Dušanom Stipićem imao bliski susret sa takvom letjelicom iznad Plaškog. Poslati smo na osnovu uzbune Radarskog centra i vrlo brzo stigli u vizuelni kontakt sa objektom, veoma velikim, koji je isijavao svjetlo. Penjali smo se prema njemu nadzvučnom brzinom, ali nikako nismo mogli da mu ocijenimo visinu. Procjenjivao sam da je negdje na 22.000 metara. U jednom trenutku objekat koji je lebdio i koji smo gledali ubrzao je i nestao. Izgubio se i sa radara – priča Hamzić za “Novosti”.

On dodaje da je nekoliko mjeseci kasnije sličan objekat lebdio iznad aerodroma u Bihaću i pošto ga je sa zemlje ugledala grupa pilota nestao je na isti način. Početkom 1974. u noćnom letu na maršuti od Karlovca do Duge Rese, također poslije radarskog upozorenja sa zemlje, kako ukazuje Hamzić, proletio je pored svjetlećeg NLO.

Hamzić dodaje da piloti ne vole da govore o ovim susretima jer se događalo da “ispadaju ludi”. Hamzić je, inače, svoje iskustvo pretočio u knjigu “Letačke priče” i kaže da je zahvaljujući “Titovoj vojnoj pilotskoj školi” ostvario mnoge ljubavi i ambicije. Letio je svim tipovima aviona kojima je raspolagala JNA do 1990. Bio je vojni ataše u Turskoj, pilot koji je testirao avione u SAD-u… Otišao je 1993. u penziju poručivši kolegama: “Sa vama više ne mogu, a protiv vas neću!”

Brozovu sliku i danas nosi sa sobom, a u domu u Beogradu, kazaljke njegovog kućnog sata stoje na 15.5, a datum je 4. maj 1980. Dan kada je maršal umro. Hamzićeva “sjećanja” nisu samo hronika letenja legendarnog pilota izviđača i komandira. On govori o događajima iz života letačkih jedinica JNA o kojoj su do sada piloti pričali samo među sobom: ne samo o tome kako su osamdesetih na nebu susretali sa NLO objektima, već i kako su se pripremali da brane zemlju 1968. od Rusa, ako se poslije Češke odluče da uđu u Jugoslaviju… Hamzić je jedan od dvojice pilota Mig 21 koji je 20. augusta 1970. poslat da “preplaši” američku Šestu flotu koja se našla blizu Briona dok je Tito bio na odmoru.

Nad Istrom je presreo američki “avaks”, a aprila 1974. nije uspio da obori špijunsku sondu zakačenu za balon nad šumama Bosne. Umakla mu je u oblake. Priča i o najbizarnijem zrakoplovnom incidentu u historiji avijacije na ovim prostorima, u proljeće 1975. godine.

– Pilot Rodoljub Gajić Roćko je u brišućem letu na maršruti Bosanska Krupa – Banja Luka – Srbac – Duga Resa – Rekovac, kod Prijedora imao sudar sa saobraćajnim znakom na lokalnom putu – počinje Hamzić.

– Pošto je očešao znak, pri brzini od 800 kilometara na čas proletio je ispod dalekovoda, a zatim je mirno sletio na bihaćki aerodrom. Roćka je odalo oštećenje na krilu aviona, ali i usmena prijava Saobraćajne policije iz Prijedora. Kažnjen je zabranom letenja od mjesec – prepričava Hamzić ovaj događaj.

Pukovnik u penziji kaže da je poslije arapsko-izraelskog rata (Jomkipurski sukob 1973), koji je završen tako što je izraelska avijacija vještim letenjem potukla arapske saveznike, počela priča o snazi izraelske avijacije. Ubrzo je stigla i “preporuka” Komande u Beogradu da i naši piloti pokušavaju da se “prilagode” jevrejskoj doktrini ratovanja.

U proljeće 1975. komandir eskadrile Franc Ficko je bio službeno odsutan sa bihaćkog aerodroma, a Hamzić je kao njegov zamjenik planirao ovu vježbu. Kaže, naređenje je bilo da se avioni ne spuštaju ispod 100 metara od zemlje, mada je znao da će oni ići niže. Piloti JNA bili su udarna pesnica tadašnje armije. Događaji u svijetu i komšiluku za njih su uvijek bili “uzbuna”.

– Kada su 20. augusta 1968. Rusi ušli u Češku, na aerodromu u Bihaću, nama mladim pilotima, držano je predavanje u kom su nas starješine izvijestile da ćemo se Rusima žestoko suprotstaviti ako krenu i na našu zemlju – prisjeća se sagovornik “Večernjih novosti”.

– Nijedan od nas nije imao iluziju da bi mogao nešto značajnije da uradi u borbi sa njima u zraku budući da smo tek savladavali tajne njihovih aviona Mig 21. Ipak, nijedan od pilota nije se uplašio, baš nimalo. Sjećam se pitanja kolege i odgovora majora Ristića sa tog brifovanja: “Druže majore, a šta će biti kada lansiramo na neprijatelje obe rakete K-13 i ispucamo municiju iz topa?”. Ovaj se nije zbunio: “Zalećite se i birajte najvećeg!” – prepričava Hamzić.

Pilot izviđač Hamzić među veteranima JNA zapamćen je kao prvi koji se zaletio i nadlijetao američku Šestu flotu, praveći “brisanjac” nad njihovim nosačem aviona. Bilo je to 1970. u augustu dok se Tito kupao na Vangi, a piloti sa Pule dobili su uzbunu da se ka njemu kreće ogromna brodska formacija.

– Dobili smo uzbunu kodnog naziva “Vihor” i za manje od tri minuta uzletjeli. Preletjeli smo Vangu i stigao sam samo da bacim pogled ka plaži, valjda se nadajući da ću vidjeti Starog. Ubrzo sam vidio nešto do tada neviđeno. Flotni sastav američke mornarice, četiri fregate i nosač aviona u pratnji podmornice našli su se u našim teritorijalnim vodama. Dobio sam naređenje da izvidim i krenuo sam u brišući let pravo preko nosača ne više od 20 metara – dodaje Hamzić.

Kaže da Amerikanci nisu bili nervozni zbog našeg reagovanja, “jer su nam linije komandovanja sigurno prisluškivali i znali za naša naređenja”.

– Tada su Jugosloveni kod njih bili omiljeni i nas dvojica poručnika “junaka” sigurno ih nismo prestravili. Ispostavilo se kasnije da je nesporazum ispao jer smo mi pod suvereni nautički i zračni prostor podrazumijevali 12 nautičkih milja ili 22 kilometra, a oni šest ili 11. Na stranu to što je svaka italijanska prodavačica ljubavi tada znala da dolazi 10.000 američkih mornara u Lombardiju, a to nije znala naša Obavještajna služba – završava Hamzić.

Kraljevska utvrda Sokolac i legenda o tri sestre

Sokolac je dijelio sudbinu ispunjenu bitkama za kraljevsko prijestolje između Luksemburškog i Ladislava Napuljskog.

Smješten na lijevoj obali Une, oko tri kilometra uzvodno od Bihaća, na samom istočnom kraju brda Debeljača, stari grad Sokolac ili utvrda kako je neki zovu, spada u srednjovjekovnu utvrdu koja se prvi put u historijskim izvorima spominje 1380. godine. U jednoj povelji iz 1395. godine se navodi da je Sokolac kraljevski grad sa kastelanima Ivanom i Grgurom Etenom. Baš kao i Bihać, Sokolac je dijelio istu sudbinu ispunjenu bitkama za kraljevsko prijestolje između Sigismunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog.

Sokolac je igrao vrlo značajnu ulogu u odbrani Bihaća, ali ipak 1592. godine nije uspio odliti najezdi Turaka koji su ga te godine uspjeli osvojiti. Tada dolazi pod osmansku upravu i ulazi pod sastav Bihaćke kapetanije.

Legenda o nastanku grada

Kao i za svaki stari grad i utvrdu, za Sokolac se također vežu određene legende. Prema jednoj takvoj, koja se u narodu i dan danas prepričava, nastanak krajiških starih gradova vezuje se za jednog bogataša koji se zvao Dobriša i imao je tri kćerke – Biku, Soku i Vranu.

Bio je dobar čovjek i narod ga je zbog toga cijenio. Kada su mu kćeri odrasle i stasale za udaju, Dobriša je umro, a poslije njegove smrti kćeri su nastavile da žive po uzoru na njega, u dobru i čestitosti.

U znak sjećanja na svog oca, odlučiše na svome imanju podignuti tri gradića. Obzirom da su imale veliki posjed u Pounju, a stanovale u Dubrovniku, nekadašnjem gradu na desnoj obali Une, malo niže Bihaća, imale su poteškoća da očuvaju svoje imanje jer ih je napadao i imanje pokušavao oteti jedan nasilnik.

Ipak, uspjele su s njim da postignu dogovor i nastave u miru da grade tri grada kako su isprva i naumile.

Dalje legenda kaže da je Bika odabrala mjesto na lijevoj obali Une i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas ima, a to je Bihać.

Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom brdu prepunom stijena izgradila grad koji je po njoj dobi ime Sokolac. Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj dobio ime Vrnograč.

Građevinsko-arhitektonske osobine

U bronzano doba je na mjestu današnje tvrđave Sokolac postojala prahistorijska građevina čiji tragovi su pronađeni u vrijeme arheoloških iskopavanja i ukazuju na period od 9. do 10. stoljeća prije nove ere. U to vrijeme su na Uni postojala sojenička naselja smještena u obližnjem naselju Ripač.

„Današnji grad Sokolac predstavlja ostatke srednjovjekovne i osmanske utvrde. Na ulazu u grad nalazi se trospratna Kapi kula sa mašikulama na vrhu. Gradski obor je dosta prostran sa dužinom od 175 i širinom od 120 metara. Glavna kula, koju sa četiri strane opasava mali unutrašnji obor, nepravilna je i četvrtasta oblika“, objašnjava historičar Amir Sijamhodžić.

„U posljednjim iskopavanjima unutar ovog malog obora pronađena je i cisterna o kojoj je svojevremeno pisao i Ćiro Truhelka, tvrdeći da se više ne vide njeni tragovi. Unutrašnje prostorije su zasvođene šijastim svodom, s kaminom i četverougaonim prozorima ispred kojih se nalaze kamene klupe. Posebno su uočljive konzole na zidovima, koje su služile za zidne police. Na samom vrhu kule obnovljene su puškarnice sa zaštitnom ogradom, bez drvenog šiljastog krova koji je izvorno pokrivao kulu. S prvog sprata jedne stepenice vode u tijesno prizemlje s malom prostorijom.“

Tradicija turizma koju treba obnoviti

Sokolac je dugo vremena bio jedan od očuvanijih starih gradova na području Krajine i to zahvaljujući grofu Lotharu von Berksu koji je bio načelnik Bihaćkog okruga u vrijeme dok je Austro-Ugarska vladala ovim prostorima.

„Ono što je zanimljivo za Lothara von Berksa jeste podatak da je on 1898. godine obnovio Stari grad Sokolac, te počeo naplaćivati ulaz u ove dvije historijske znamenitosti, tako da su putnici koji bi ovuda prolazili imali opciju platiti ulaz i posjetiti te vrijednosti. Možemo slobodno kazati da se u to vrijeme na ovim prostorima prvi put javlja turizam kao grana privrede i način ekonomskog razvoja“, kaže Bahrudin Beširević, profesor historije.

Sokolac je nekoliko puta dograđivan. Prva građevina potiče vjerovatno još iz 12. stoljeća, smatra historičar Amir Sijamhodžić, što po Truhelki, kaže on, Sokolac svrstava među najstarije bh. utvrde.

Druga faza dogradnje urađena je u 16. stoljeću kada je izgrađen vanjski obor i ulazne kule, a posljednja faza dogradnje urađena je u osmanskom periodu kada je Sokolac po uzoru na prijašnje vladare od strane novih osvajača prepoznat kao utvrda od strateškog značaja. Tada su već postojećoj građevini na sjeveroistočnoj strani pridodani niski bedemi s visokom galerijom, a ispred nje grudobrani s puškarnicama.

Obnovljen je tokom 2015. godine, a rekonstrukcija je koštala 700.000 KM (više od 350.000 eura). Sanacija starog grada Sokolac i njegovo ponovno stavljanje u funkciju, ima za cilj unapređenje turističke ponude grada Bihaća i Krajine. Međutim, za sada ova značajan kulturna baština nije dovoljno iskorištena u te svrhe, a nadati se da će ova tvrđava u narednom periodu i uz dodatna ulaganja dobiti formu renomirane turističke ponude i muzejskim postavkama koje će biti privlačne za sve ljubitelje kulturne baštine.

Obnova starog grada Sokolac dokaz je mogućnosti i potrebe intenzivnog rada na obnovi ostalih starih gradova na području Krajine i BiH, koji predstavljaju jednu vrstu šanse razvoja turizma ove vrste.

Započeli radove na izgradnji dječjeg igrališta u gradskom parku (FOTO)

Bihaćki mališani će uskoro dobiti novo igralište u gradskom parku u Bihaću, u neposrednoj blizini Gradskog vrtića.

Radnici JKP Komrad su danas započeli radove ovog igrališta. Ovaj projekat će biti vrlo brzo realiziran te će oni najmlađi uskoro imati nove poligone za igru, tvrde iz JKP Komrad Bihać.

Utakmica za opstanak: Jedinstvo dočekuje Budućnost

Iako je Jedinstvo pobjedom u Kaknju napravilo dobar iskorak ka ostanku, samo pobjeda protiv Budućnosti obezbjeđuje siguran ostanak u ovom rangu takmičenja i mirno pripremno ljeto za narednu takmičarsku sezonu.

Prvotimci Jedinstva su svjesni ove činjenice i ozbiljno se pripremaju za subotnji susret. Ojačani posljednjim uspjehom zahvalni su igračima Rudara iz Kaknja na korektnoj igri, a Kakanjcima na korektnom navijanju i aplauzu sa kojim su ih ispratili za Bihać.

Na stadionu „Pod borićima“ očekuje se podrška velikog broja ljubitelja nogometa, navijača i simpatizera Jedinstva, koji će na taj način odati dužnu zahvalnost našim momcima.

U ostalim susretima sastaju se:

SIMIN HAN:SLOGA (S.H.) – RADNIČKI

GRAČANICA:BRATSTVO – RUDAR

TRAVNIK:TRAVNIK – ORAŠJE

GABELA:GOŠK – VELEŽ

GRADAČAC:ZVIJEZDA – NOVI TRAVNIK

VISOKO:BOSNA – GORAŽDE

SARAJEVO:BOSNA SEMA – ČAPLJINA

Tabela:

1   NK Gošk Gabela 29 15 8 6 49:26 53
 2   NK Bosna Visoko 29 15 5 9 38:26 50
 3   FK Sloga Simin Han 29 15 3 11 41:32 48
 4   FK Rudar Kakanj 29 13 7 9 39:26 46
 5   HNK Orašje 29 12 8 9 37:37 44
 6   HNK Čapljina 29 12 7 10 33:25 43
 7   FK Velež Mostar 29 11 10 8 39:32 43
 8   NK Travnik 29 11 10 8 39:33 43
 9   NK Bratstvo Gračanica 29 12 6 11 41:33 42
 10   NK Zvijezda Gradačac 29 12 6 11 34:32 42
 11   NK Jedinstvo Bihać 29 11 8 10 31:36 41
 12   FK Goražde 29 11 7 11 32:31 40
 13   FK Budućnost Banovići 29 10 5 14 35:37 35
 14   FK Radnički Lukavac 29 10 3 16 33:49 33
 15   FK Bosna Sema Sarajevo 29 9 5 15 38:45 32
 16   NK Novi Travnik 29 2 4 23 14:73 10

Kolo prije kraja GOŠK iz Gabele je već obezbijedio povratak u Premijer ligu BiH.

Saobraćajna nesreća u Bihaću: Automobil sinoć udario vepra

Još jedna saobraćajna nesreća dogodila se sinoć u Bihaću, u mjestu Dubovsko. Automobil stranih registarskih oznaka udario je vepra.

Uslijed nesreće pričinjena je veća materijalna šteta na automobilu, a policija je izvršila uviđaj na licu mjesta.

Šetnja sa bijelim trakama u spomen zločina koji su se desili početkom rata u Prijedoru (VIDEO)

Medžlis Islamske zajednice Bihać danas je organizirala šetnju sa bijelim trakama u spomen zločina koji su se desili početkom rata u Prijedoru.

Bihać i ove godine u molitvi i s poštovanjem sjeća se 3.173 ubijena Prijedorčana, 256 usmrćenih žena i 102 djece, 31.000 zatočenika logora i 53.000 prognanih i deportovanih iz svog rodnog grada.

https://www.facebook.com/portalbiscani/videos/1378283338906469/

Bezbroj puta nakon Drugog svjetskog rata ponovljeno je “na sva zvona”, nikad više zločini i fašizam.

Ipak, već 1992. godine fašizam u najcrnjem obliku zaživio je u Prijedoru i okolini. Po uzoru na naciste iz Drugog svjetskog rata srpski nacionalisti su nesrpskom stanovništvu naredili da bijelim čaršafima obilježe svoje kuće, a da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko ruke.

Na taj način srpske snage vršile su selekciju po etničkoj liniji, nakon čega su izvršeni i najmonstruozniji zločini. Bošnjaci i Hrvati na taj način postali su laka meta, iako su srpski nacionalisti govorili da nesrbi obilježavanjem bijelim trakama iskazuju lojalnost srpskim vlastima u Prijedoru.Bio je to početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracijski logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.Glavno ratnohuškačko glasilo 1992. godine u Prijedoru i okolini bio je Kozarski vjesnik, koji je često svojim naslovima i tekstovima pozivao i ohrabrivao na zločine, barem je tako potvrđeno u Haškom tribunalu.

Isti taj Kozarski vjesnik, koji i danas postoji godinama je odbijao da objavi osmrtnice za 102 ubijene djece u Prijedoru tokom rata. Ipak, ove godine su popustili i objavili osmrtnice. Međutim, još uvijek nema naznaka da će se u Prijedoru podići spomenik ubijenoj djeci, čemu se lokalne vlasti u Prijedoru oštro protive godinama.

Na današnji dan osnovan je i zloglasni logor Omarska kroz koji je prošlo više od 3.300 zarobljenika.

Tokom rata u Prijedoru ubijeno je 3.176 građana, od čega 102 djece, dok je protjerano 50.000 ljudi iz Prijedora i okoline..

Bihać bi uskoro mogao dobiti natkriveni sportski bazen

Bazen koji je postojao u Bihaću prije rata nikada nije obnovljen, a donedavno su bila neriješena i imovinska pitanja.

Na jučerašnjoj press konferenciji bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića kazano je da se projektom obnove i izgradnje bazena apliciralo i na Sarajevo Business Forumu.

Prema prvim procjenama za obnovu bazena bi trebalo biti izdvojeno oko dva i po miliona KM.

Iskreno se nadamo da će Bihać po prvi put dobiti ovakav sadržaj i da će sa pravom nositi epitet Evropskog grada.

Osnovci iz Laktaša se družili vršnjacima iz Bihaća

Doprinos ovoj posjeti dala je i Uprava NP Una, osiguravši ulaznice za svu djecu, a o njihovoj sigurnosti brinuli su se članovi bihaćke Gorske službe spašavanja.

Dugodišnja saradnja banjalučke humanitarne organizacije Genesis i naše medijske kuće nastavljena je druženjem učenika osnovnih škola Harmani 1 iz Bihaća, „Desanska Maksimović“ iz Laktaša i volontera Crvenog križa. Na ovaj način, kako su nam kazali, željeli su da djeca iz oba bh. entiteta bolje upoznaju svoju domovinu i njene prirodne ljepote. Tako su šetnjom kroz grad Bihać upoznali znamenitosti ovoga grada i uživali u ljepotama rijeke Une, a potom posjetili NP i Štrbački buk što je bila kruna ove posjete.

Doprinos ovoj posjeti dala je i Uprava NP Una, osiguravši ulaznice za svu djecu, a o njihovoj sigurnosti brinuli su se članovi bihaćke Gorske službe spašavanja.

Ovo je tek nastavak uspješne saradnje RTV USK i organizacije Gensis, a tokom ljeta uslijedit će uzvratna posjeta učenika manjem entitetu.